pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Eto što ti je slučajnost. Da san jučer u vrime Dnevnika osta samo pet minuta duže siditi za kompjuterom, ovog posta ne bi bilo a ja bi večer proveo ... pa nekako bih, a sigurno ne bih pisao ovaj post (koji se rastegnuo eto i na današnji dan, a to što su žena i djeca kod punca i punice je razlog ovolike „slobode slobodnog vremena“ ;-). Ali, prilog u jučerašnjem Dnevniku o nedostatku „informatičke radne snage“ u Hrvatskoj me naprosto natjerao za tipkovnicu (btw. vidi, vidi, opet/još Šprajc vodi Dnevnik, al kolko čujem na Prisavlju je prava nevera ;-).

Jel' to nekome konačno sinulo, ili se radi o tradicionalnoj novinarskoj priči za jedan dan, da se malo „olakša“ nacionalna savjest pa da onda možemo mirno dalje do sljedeće takve priče sve dok se ciklus opet ne zatvori prosvjedima maturanata zbog uvođenja državne mature (a biti će ih ;-)? E, to tek treba vidjeti.

Aaaa, imam dugova za odraditi ...

Al' kad je proteklih 7 dana bilo živahno na blogu. Najprije nastavak „Serijala o obrazovanju“ s osvrtom na Latinicu a zatim i prepiska s prof. Ivom Bancem, potaknuta njegovim gostovanjem u emisiji Nedjeljom u 2 (moj mail i odgovor prof. Banca). Postovi su definitivno ostavili trag (vidi „Preporučene dnevnike“ ;-) a prvi je tamo generirao i 99 komentara (and counting).

Ipak, koliko god su teme otvorene u toj prepisci relevantne za trenutnu političku situaciju, u ovom postu ću se osvrnuti na anketu o školarinama koju sam prije 10-ak dana proveo na svom blogu.

Prije dvije godine imalo smo 40 godišnjicu mature. Nekadašnje štreberice iz razreda, koje su i onda i danas znale što i kako treba, priredile su proslavu. Pa smo se tako našli u Klubu književnika. I dok smo se prepoznavali, pozdravljali (svi tu negdje oko šezdeset) pojavio se na vratima i starčić, sasvim jasno puno stariji od nas. To je bio, ma ne možeš vjerovati, naš nekadašnji razrednik koji je predavao filozofiju, logiku i sociologiju.