Mogao bih pisati o svojoj borbi za transparentnost u investicijama i o tome kako sam nakon zamalo 40 godina pisanja i objavljivanja završio na Općinskom sudu u Virovitici, tužen zbog jedne kolumne objavljene u listopadu 2010 (Cavallino – misterije jedne investicije) na portalu www.virovitica.net. Iako sam prvostupanjskom presudom Suda oslobođen odnosno odbijena je tužba privatnog tužitelja, i jučer sam upravo dobio presudu i detaljno obrazloženje ( korektan sudac si je dao truda i ispisao ga čak na 8 i po stranica) dva naoko nepovezana slučaja privukla su mi pažnju. Prvi je puštanje iz pritvora novinarke Jasne Babić koja se dva dana nalazila u Remetincu, drugo, slučaj Dine Molnara, pokojnog policajca. Jasna Babić pritvorena je zbog privatne tužbe koju je zbog teksta iz 2009. godine protiv nje pokrenuo kontroverzni poduzetnik Josip Radeljak - Dikan, koji, po meni, nije kontroverzan jer spada u onaj sloj hrvatskog društva koji uporno nazivam pseudo-, kvazi odnosno lažna elita.
Zašto se pritvaraju osobe?
Posljednji događaji oko Hrvatske televizije i u njoj samoj ukazuju da je na najvažnijem javnom mediju u državi prevladao boljševički mentalitet i totalitarna isključivost. To je posljedica nadzora mješavine neoboljševičke i neoliberalne politike koju provodi Kukuriku koalicija na čelu sa SDP-om još uvijek ideološkim zatočenikom svoje komunističke prošlosti. U doba stvaranja hrvatske države Hrvatska radiotelevizija bila je jedan od važnih stožera u borbi za slobodu, demokraciju i neovisnost hrvatskoga naroda. Tada je njezin prvi ravnatelj Tonći Vrdoljak možda pretenciozno lansirao krilaticu o HRT-u kao „katedrali hrvatskog duha“.
S obzirom na to da je Pula do prije koju godinu bila poznata kao "rock city", vjerojatno bi ovu priču bilo idealno započeti stihovima buntovničkih pjesama lokalnog podrijetla. Metal, punk ili hard rock inspiracije "made in Pula" zasigurno ne fali. No Tereza Kesovija se ipak nekako najidealnije uklapa u aktualnu pulsku demokratsku pushionu: "Sve se vraća, sve se plaća, svaki stari dug, iste noći isti dani vrte se u krug". Svejedno prati li se trenutna situacija iz religiozne, političke ili znanstvene perspektive, treća konstatacija jednostavno nije izvediva: Budući da nas je stoljećima dug put prema progresu umjesto do blagostanja doveo do toga da smo svi na planeti isti ko Grčka, ili je greška u sustavu, ili je sustav greška.
Bio je to tjedan koji je sokirao cijelu zemlju.
Hodali su ulicama i razbijali ducan za ducanom. Pljackaska orgija bila je tolikih razmjera da se i jedna 11-godisnja djevojcica okrenula kriminalu. Gradjani su pred televizorima i ponekad uzivo svjedocili potpunom slomu onog sto se zove "law and order" britanskog drustva. Nitko nije razumio kako to da je policija izgubila kontrolu na ulicama pred obicnom ruljom. Svakoga je zanimalo sto se krije iza nasilja, koji je uzrok.
"Postoje dijelovi naseg drustva koji nisu samo slomljeni nego jednostavno bolesni", rekao je David Cameron nakon hitnog povratka iz toskanske vile gdje je bio na godisnjem. Doduse, snimku pljackanja ozlijedjenog malezijskog studenta (vidi nize) nije ni moguce drugacije opisati, a opis donekle vrijedi i za praksu iznajmljivanja toskanskih vila za 11 000 eura tjedno. Sto se dogodilo u drustvu da je obolilo i je li bijes koji mladi osjecaju jednostavno eruptirao na ulice? Neredi u Londonu i drugim gradovima u ljeto 2012 ostat ce historijski bitan dogadjaj, ali ne iz razloga koji su isticani u hrvatskim medijima.
Pracenje nereda na otoku domaci mediji su odradili povrsno, senzacionalisticki i trivijalno. Propustili su oslikati socijalni kontekst, politicku klimu i reakcije drustva bez obzira na iskustvo sa slicnim slomom pravnog poretka (doduse s rasistickom pozadinom) iz ljeta 1995. U izvjestajima su prvo krenule potpuno promasene usporedbe s arapskim proljecem i Facebook revolucijama (neredi u UK nisu imali nikakvu politicku platformu ili cilj), a zavrsilo se na dramaticnim fotografijama/snimkama, pukom nabrajanju broja zrtava i drugim suhim faktima bez ikakve kontekstualne analize ili inteligentne rasprave. Intelektualna razina izvjestavanja i javne rasprave najbolje se ocituje u cinjenici da su mnogi anonimni komentatori na internetu implicirali da su uzrok nereda jednostavno "crnci“ / "imigranti" ili su se nasladjivali jer su ti "prokleti imperijalisti" koji "suruju sa Srbima" "dobili sto su zasluzili". Kao na primjer da mladoj obitelji s troje djece netko zapali ducan iznad kojeg posjeduju stan pod hipotekom za koji rade preko 48 sati tjedno.
Medijsko pracenje naknadne reakcije na nerede, koja predstavlja
pa dobro zar nakon jučerašnjeg dana ovdje nema još nijednog dnevnika, kaj vam je? :)) umorni smo, a?
sve u svemu, svaki dan je zanimljivo i drugačije. noge bole sve gore, platfus mi naplaćuje svoju cijenu a grlo je otišlo oktavu niže (što kod žena polučuje neloš efekat moram reći). nisam očekivao cca 5000 ljudi, ali ljudi zaista pristupaju i čuješ ih kako čitaju, smiju se i hvale transparente koji se nose još od subote. ekipa u autima trubi i ne prave se baš blesavi kao u ponedjeljak, spuštaju prozore, mašu sa prozora, cure iz pošte u branimirovoj jedva natrpane u okvir prozora mašu i viču, ljudi u tramvaju se smješe, tramvajci zvone i dobivaju salve podrške izvana, jebiga, to je solidarnost, konačno nekakva faking složnost i to je lijepo za ovaj narod.
murija je bila manje nasrtljiva. uporni su bili na trgu žrtava fašizma ali dobro, božemoj, ne bi bilo zabavno bez njih tamo.
transparenti su sve bolji i bolji, sve veći, sve opakiji, sve duhovitiji. jedini slogan koji ne urlam jest "i nikom nije lepše neg je nam" jer nismo na roštiljadi majku mu staru.
Dragi Fejsbuče,
tako ti je to kod nas. Znam da si vidio i Mletke i Rio, ali vjerujem da se ovome nisi nadao. Budale prerušene u huligane, huligani prerušeni u navijače, navijači prerušeni u prosvjednike, nacisti prerušeni u domoljube, jeftine kurve prerušene u skupe estradnjake, ratni zločinci prerušeni u branitelje, branitelji prerušeni u izgladnjele, policajci prerušeni u ikone režima, beskičmenjaci prerušeni u vlast, bezmudaši prerušeni u oporbu, trolovi prerušeni u aktiviste, neznalice prerušene u novinare, neradnici prerušeni u sindikaliste, korupcionaši prerušeni u poduzetnike, lihvari prerušeni u bankare, snobovi prerušeni u kulturnjake, pizdeki prerušeni u nogometaše, paničari prerušeni u eksperte, naivci prerušeni u javnost, kukavice prerušene u internet...
koliko vidim odjednom smo se prestali brinuti oko države izjebane toliko da bi davno bankrotirala kad ne bi bilo lihvarskih kredita iz kojih se desetljećima nećemo izvući. kredita koji nam ne bi ni trebali da ološ protiv kojeg se sada prosvjeduje nije državu do te mjere opelješio i sada nam se smiju sa podsljemenskih viletina i porscheovih terenaca kojih po hrvatskoj ima više nego u proizvodnom pogonu. ova država je, da podsjetim: izjebana ekonomski, privredno, moralno i socijalno, davi se u jednostranačju, i sada su odjednom huligani jedina loša stvar koja je pogodila socijalno i moralno uništenu državu i društvo? e pa nisu. vlast se sama do toga dovela. i sebe i nas i državu. što se mene tiče, garnituru koja na onako besraman način, godinama, s torbama i u kešu pljačka ovu državu, treba prosvjedima natjerati da pakiraju kofere i odjebu iz države zauvijek nakon što sve što su nakrali uplate u državni proračun i to sa kamatama koje će njihove iduće generacije otplaćivati isto onako kako će naša djeca otplaćivati šukerove. pa da vidim idući sastav vlade koji će prikrivati organiziranu krađu.
Zanimljiv je fenomen Facebooka. U nekoliko godina je zapravo postao 'must have' naših života. Prije nego što uopće počnem pisati ovaj tekst, bilo bi u redu naglasiti da sve ovo pišem iz perspektive svojevrsnog ovisnika o Facebooku. Međutim, u svakoj ovisnosti postoje trenuci trezvenosti, a mene je taj trenutak uhvatio baš sada.
Idemo podijeliti ovaj tekst na 5 dobrih i 5 loših strana Facebooka.
Dobre strane :
1. Pruža vam mogućnost da se čujete sa sestričnom onog dalekog rođaka od vaše bake koji je prije sedamnaest godina živio u selu do vašeg i popričali ste dva puta, ali isto vas je sunce grijalo, pa ste osjetili neku povezanost i paf! Sedamnaest godina poslije pronašli ste vezu sa tim rođakom. Divno. Dakle, omogućava vam restauriranje izgubljenih kontakata.
Zovemo je evolucija. Počela je prije 30.000 godina. "Star Trek - Zvijezdane staze" nisu budućnost u koju smo teletransportirani iz doba dinosaurusa i mamuta; nismo u Enterpriseu-u i ne putujemo svjetlosnom brzinom svemirom već pužemo našim zakrčenim i zagađenim ulicama; ja nisam Spock, ti nisi Sulu, a nema ni Kirka. Umjesto da si ih rješavao, 30.000 godina si probleme izbjegavao izmišljajući nove nazive za njih. Trideset tisuća godina su se problemi nagomilavali. I evo nas danas tu gdje jesmo.
Globalna financijska kriza? Ovo nije ekonomska kriza, ovo je kriza gluposti i lažnog morala, u toku je najveća pljačka u povijesti. Problem nikada nije predstavljao problem sam po sebi već reakcija na problem. Nema više okolišanja, ti si naš najveći problem. Naš problem nisu globalna financijska elita, lukavi advokati, prljavi političari, korumpirani sindikalisti i sva ostala banda. Naš najveći problem si ti, upravo tako, lično ti.
I ja bi Facebook…
Čitao sam negdje nedavno kako naši političari rijetko ili nikako koriste Facebook za neku vrstu samopromocije. Izgleda da je većina vrlih nam političara ili informatički nepismena ili jednostavno ignorantna prema novim tehnologijama i novim načinima ˝oglašavanja˝ i skretanja pažnje na sebe, među kojima je svakako i Facebook. Odmah mi je pala na pamet naša draga premijerka koja očito ima problema sa ˝novim tehnologijama˝ kao što su lift, Power Point i slično….
