Nije da nismo u mogućnosti stvoriti bolje sutra.

Nedavno nam je društvo radio Petar Macut. Opći napadi na Vladu, kritika i blaćenje. Rješenja niodkuda.

Mala korekcija. Rješenja postoje. Ili recimo ovo.

OK. Jeli vama bitno što piše u programu SDPa? Meni zapravo i nije. Jednostavno ne vjerujem SDPu. Neki dan su dizali kaznene prijave protiv niza SDPovaca. Argument SDPa je bio da se radi o političkom obračunu. Možda se i radi. Ali to je irelevantno ukoliko priznaješ postojeće institucije.

Jućer je Hebrang branio Rončevića, govorio kako se radi o političkom obračunu, prekjučer je Šišljagić branio Glavaša. Kada se ne napada tvoj, radi se o pravnoj državi, kada se napada tvoj, radi se o očitom primjeru nepostojanja pravne države.

Neka se više odluče.

Što se to nama dešava? Slušam razgovore mladih ljudi, a i ne tako mladih, koji govore. Imam 50 prijatelja, ja imam 173 prijatelja, ja 45 i tako redom sipaju velike brojeve. I sve bi bilo u redu da to nisu virtualni "prijatelji" s facebooka. Zar je to prijateljstvo? Zašto se prijatelji traže na facebook-u a ne u istinskom životu. Da li smo spremni na istinsko prijateljstvo ili na virtualno. U realnom životu smo ono što jesmo. U virtualnom svijetu možemo biti što hoćemo. U pravom životu za prijateljstvo moramo žrtvovati samog sebe. Nesebično dati drugome ono što želimo da od njega primimo.
Prije toga moramo " skenirati " sami sebe i upitati se. Mogu li ja biti prijatelj, i mogu li ja imati prijatelja ? Da li moj prijatelj u stvarnom životu mora biti iz istih društvenih slojeva ili može biti siromašniji?
Zar je istina ona Hegelova:"Prijateljstvo moze postojati samo izmedju onih koji su po moci jednaki."
Prijateljstvo se ne može naučiti u školama, tečajevima, fakultetima.
Ono se rađa. Ono iz dana u dan postaje čvršće ukoliko smo spremni na izazove i kušnje.

Nakon dugo igranja i programiranja, imamo novi proizvod iz pollitikine radionice.

Kreirali smo Facebook aplikaciju za izračun kompatibilnosti s predsjedničkim kandidatima. Aplikaciju možete vidjeti i ispuniti na adresi:

Klikni ovdje: Predsjednički izbornik

Samo da objasnim kako stvar funkcionira. Aplikacija je bazirana na principu koji se koristi za politički kompas ili primjerice EU profiler. Bit je da ispitanik odgovori na ukupno 33 pitanja koja su uglavnom svjetonazorskog tipa i ispituju vrijednosti i stavove pojedinog birača, a potom iz vaših odgovora računaju kompatibilnost s određenim kandidatom na temelju ankete koju su oni ispunili.

Sličnost se računa na način da se svaki odgovor koji se podudara između vas i nekog od predsjedničkog kandidata zbraja, a za svako pitanje koje ste i vi i kandidat označili kao bitno, podudarnost se udvostručuje. Rezultati se potom normaliziraju i stavljaju na skalu od 0 do 100% podudarnosti.

Nemojte se čuditi rezultatima.

i dok hodam prema putu sanja i snova običnog čovjeka, putu časti i pohlepe težnje insignija prijestolja gradonačelnika grada zagreba, tog grada bez prijestolonositelja, srce mi poigrava u takvom mojem beznačajnom prilogu teoriji, ali ovaj puta i praksi svetih kardeljističkih apostola, kako kaže Ap. "Hodam s jednim primjerkom resursa savskim nasipom, sada već po drugoj logici radno-kolegijalno-prijateljski. Resurs pokazuje meni, ja njemu, on zdvaja da je nezavidnije nego ikad, nikad nije izmišljao ni pretjerivao, preskroman čovjek, iako je btw glavni projektant na desetaka kapitalnih tema. Zapravo nikada toliko nismo dugo hodali ni toliko suvereno, toliko toga je prohujalo i proklizalo, a sve to ne da je pobjeglo nego tek sada je tu nemistično, i mi koji hodamo i čavrljamo su udvojeno najupućeniji u tu priču." I to su te tri rečenice na kojima sam se zaustavio, u ovo zagrebačko blatnjavo kišno jutro na svojem putu prema nedođiji sela kako jedan reče vukojebine, pa mu ja dođem kao vukojeb na tom zagrebačkom trećem putu.

u suocenju s tom aždajom koja kao moloh guta, probavlja, i izbacuje kroz svoja crijeva iz podzemlja na ulicu danas 500.000 građana zagreba na socijalnim potporama iz proračuna spasioca bandića milovana, nešto kao ebemwe i prijatelja, drugova gospode sretnika dobitnika u svom tom sveukupnom sranju partijskom nas crvenih karanfila i onih crnih zna se tulipana, dragocjenih, najvrednijih što se i vidi. jer lošiji i nisu mogli toliko sjebati i unesrećiti to samo mogu vrsni i najbolji s odličjem udarnika rada 1991-prve. i sretnici koji dobivaju 100 ili 200 kuna, i novo otvorene "pucke kuhinje", ili "menui" za 30 kuna po osobi, s molim lijepo - cackalicama na stolovima, sve uključeno. i dok svi na sve strane vriste "drzte lopova, ukro mi jufu", naravno krezubim glasom jer i za dentistu treba love, po salonima inteterkonta hiltona u podmoskovlju sljemena, planeri i stratezi prevrću gupove mupove srpove - u šišanju stada "izaberimo najbolje" s nama u sretnu i sutrašnjicu - berićetnu. i tako svejedno, mi smo iz hadeze, yesdepe, i suradnih u bratstvu i jedinstvu napretka Za Domovinu, koju ono, koji je danas dan, hm, lokalni izbori, onda Za Domovinu Zagrebačku (velikim slovima he he nema zabune), da da stanje ne zadovoljava, nisu iskorišteni raspoloživi potencijali, kapaciteti, i resursi aha, potrebne su strategije za izlaz i postojećega sranja, tko to kaže-taj laže, stanja, stanja, i iskoraka prema onomu za što smo se borili čemu smo težili za što smo sve dali, i naši pokojni, i naši ranjeni, i naši nepokojni, i naši stameni, kao što je iz grafa str. 28 uočljivo krivulja oscilira što na zabrinjava, i detektira naš razvitak varira yes-yes, varira, hebi ga, zato reforma, stabilizacija, i mjere antisecesijske nama su potrebne da uklonimo uska grla u koja nam je proizvodnja uplala, pardon, upala, upala da, da moglo bi se kazati, sranje veliko, i stoga braćo stegnimo remen a i guzice ne će nam biti lako, nimalo.

i tvoja, i moja poruka su jasne, tvoja promišljenija, kako i treba, moja do zla boga tvrda metropola protiv grada, ali ne običnoga već burga. tamo gore na medvedgradu franjo gverac ispija i cereka se, dobio mramor a vi kamenje, he, he, tutleki, budale. e sad već je ovo jebački izraslo ispod gradeca, dok zvonar blagoslinje crkvu svetog marka i osmjehuje se sabornicima, bravo dečki, bravo dečki, poso dobro ide. i hoće li nakon svibnja biti iskoraka, tko će pobijediti, kladionice rade, na grlo osam, svi pod brojevima nezavisni jen dva, jedan dva, dajem sto zelenbaća, pedeset na dvojku sivca, na favorita embemwe da vidim zube, drže se petsto, onaj u staji, tvrd, neprobavljiv, i infrastruktura mu šteka - ništa, na vranca ružmarina horske magistrale i vertikale ovaj puta samo petaka, haende-aemde-geende udruženi neudruženi samostalni nesamostalni nezavisni ovisni zavisni u kontinuitetu mi smo najbolji ali nitko nas ne šteka, i to je to.

a globalizacija i iscerimse-zacija s "tutačem" i ivom u "desetoj brzini" s mostograditeljem jurom, otvaraju se destinacije u premošćivanju ponora pelješkog crnog vina, negdje u miru ispod mirte i masline s merlin monroe u asocijaciji emde preferans - sanac jedan više drugi se cereka belot .. . mileta nema, problematičan je uvijek i bio, na te iz yesmidojdi ne može se računati, milan pada hertz mu pogrešan, krivo osiguranje, dolaze novi, novo dijeljenje, ima karata i špilova, madžarice rade. kreteni infantilno obrazovani, s doktoratima, stranim jezicima, klasičari, neoklasičari, pa i oni rudarski, s ponešto i objavljenih nacrta, položenih ispita onih iz indexa života, piskaraju i dogovaraju, razmatraju, znanstvuju, jotaju, na terenu na kojem bi oni gradili, ma gdje ćete, kaj ste ćoravi dok umujete izrasli "neboderi". a i gdje ćemo s ljudima naše su najveće blago, i glasuju se, da, da, da, imaju ljudi prava a i mi s njima, podržavamo mi smo za demoskraciju tko to kaže-taj ne laže.

a tko će na vidikovac, he, he, mi smo tradicionalisti od kulmera i podmoskovskog sljemena i ne bi se "šteli mešati" za čast, poštenje, puk nek bira, sve demokratski i kako treba, prijestolnica zaslužuje samo najbolje, samo ne prckajte previse - ssss … ma kakav to zaglebacki gospodarski sustav pa ni izgovoriti se ne znate ssss, institucionalne promjene decentralizacija deratizacija pacovizacija metropola, pa vi jeste metropola poglete se-kaj bi više … ssss

Kao komunistički relikt famoznog "verbalnog delikta" u današnjem Kaznenom zakonu RH ostao je članak 322. stavak 1., kojeg u DORH-u ovako tumače:

Kazneno djelo širenje lažnih i uznemirujućih glasina iz čl. 322. st. 1. KZ-a čini onaj tko iznosi, pronosi ili širi glasine za koje zna da su lažne s ciljem da njima izazove uznemirenje većeg broja ljudi i takvo uznemirenje nastupi.

Dakle, da bi bila ostvarena objektivna obilježja navedenoga kaznenog djela mora postojati uzročno-posljedična veza između ranje počinjenja i posljedice prouzrokovane istom. Radnja počinjenja predmetnog kaznenog djela ostvaruje se iznošenjem, pronošenjem ili širenjem glasina za koje počinitelj zna da su lažne, te takovo postupanje prouzroči posljedicu koja predstavlja uznemirenje većeg broja ljudi. Za egzistenciju navedenog kaznenog djela uznemirenje mora nastupiti. Uznemirenje većeg broja ljudi ogleda se u određenoj napetosti u konkretnoj sredini, odnosno u postojanju uznemirujućeg alarmantnog ozračja koje je posljedica počiniteljeve radnje ostvarene kroz iznošenje, prenošenje ili širenje glasina..."

U organizaciji Instituta za elektroničko poslovanje održala se 12. veljače konferencija PRimjena.com - Internet i politički marketing. Ne znam da li je već bilo sličnih skupova u Hrvatskoj, ali meni je bilo prvi put (još jednom se zahvaljujem Davoru Maričiću i Kreši Macanu što su mi to omogućili) da sam na jednom mjestu slušala toliko zanimljivih ljudi koji se u različitim područjima djelovanja koriste internetom i pritom na različite načine reflektiraju utjecaj interneta na njihova profesionalna bavljenja i učinak koji korištenje(m) interneta proizvodi(e) na okolinu i društvo općenito.

Kako i sam naziv konferencije sugerira, u središtu je bila politika i marketinška industrija koja ju prati. Najvećom kvalitetom konferencije smatram izbor predavača (Boris Ljubičić, Krešimir Macan, Marko Rakar, Vuk Ćosić i Jaka Levstek iz Slovenije, dr. Miroslav Tuđman, Domagoj Bebić, Robert Gelo) čija izlaganja su pružila odličan pregled stupnja i raspona korištenja interneta u političkom marketingu, kao i različite pristupe odnosu politike i interneta.

1.000.000 Kava Za Predsjednika

Znam da imaš svoj san.
Loše vijesti, evo od čega je sastavljen raj:
spojimo skupa nepokrivene obveze zdravstvenog i socijalnog osiguranja Sjedinjenih Američki Država, pa se njihov javni dug penje na cifru od 99.2 triliona dolara do beskonačnosti.
Društveni Bruto Proizvod (BDP) Sjedinjenih Američkih Država je samo oko 13 triliona dolara i predstavlja samo 0.013% financijskih obveza.
Trgovanje financijskim instrumentima derivatima je nedavno premašilo cifru od 1 kvadriliona dolara.
Kula od karata se srušila i otkrila dužničku rupu baziranu na derivatima koja se ne može začepiti svim novcem ovog svijeta, a kamoli sa "par triliona" koje vlade svijeta frenetično bacaju u nju.

Noćas sam sanjao

- Automobil: "Pierce Arrow", godina 1931, modificiran od Nikole Tesle
- Mjesto: Sweet home Alabama
- Osoba: Predsjednik Barack Obama
- Cesta: U.S. Route 66
- Restoran
- Jukebox
- Pjesma: Vrijeme je na našoj strani
- Kava
- Račun: Plaćen u cromovima

Kakvi mediji takva javnost, kakva javnost takva politika

Kad se u radijski program kojeg vodi novinarka Marija Gerbec Njavro javi slušatelj/slušateljica i pokuša kritički govoriti o bilo kojoj javnoj osobi, novinarka ga/ju prekine ovim riječima: moram vas prekinuti jer taj i taj nije ovdje da bi odgovorio na vašu kritiku ili se obranio od vaših uvreda ili objeda. Tako počinje i završava sloboda govora na radiju. Na javnoj televiziji je situacija malo drugačija. S jedne strane imamo redovnu pojavu ograničenog broja uvijek istih glava koje govore, a s druge strane imamo neformalni običaj da se za pojavljivanje plaća određenim iznosom kuna ili usluga. Postoji velika sličnost između javne televizije i privatnih novina u kojima se također pojavljuju uvijek isti opinion makers (vrlo često iste one govoreće glave s javne televizije) ili se prostor za ob(po)javljivanje plaća po nekoj bog-te-pita-kakvoj tarifi. Sve to govori u prilog zaključku da javni prostor operira na principu numerus clausus, a da se svako dodatno mjesto u njemu mora i dodatno platiti. Treba napomenuti da je u javnosti koja operira na principu ograničenog broja mjesta za sudjelovanje ukalkulirana i određena doza kritičkog govora, ali je ona strogo kontrolirana radi stvaranja privida otvorenosti uz istovremeno održavanje statusa quo odnosa moći u društvu. Sloboda govora se tako iz univerzalnog i neotuđivog građanskog prava pretvara u privilegiju bogatih i utjecajnih tj. jakih. Rezultat svega je da jaki i utjecajni igrači putem mjesta koje su si na ovaj ili onaj način rezervirali u javnosti (onom njezinom dijelu koje pokrivaju klasični mediji) postaju još jači i još utjecajniji, a oni koji to mjesto nemaju ostaju nevidljivi i bez glasa.

...započeo bih ga ovako:

Poštovani gospodine Pahor, dragi Borut,

Neopisivo mi je drago da si se i ti odlučio na populističku politiku i da si povukao potez zbog kojeg će ti pljeskati i skandirati Zmaga, Zmaga. Ne znam da li ste se sve ovo ti i Ivo dogovorili, ili je ovo tvoja samostalna odluka i nastavak dosadašnje dobrosusjedske politike, ipak, računaj s time da ti i tvoji sugrađani nećete, bar neko vrijeme, biti odveć popularni ovdje. Ali zato će Pervan i njegovi vicevi biti sve popularniji.

Borut, drago mi je da si pomogao našem populisti, doktoru Ivi da u ovim teškim trenucima za njega i njegovu vlast ima na koga svaliti teret krivnje i prikriti svoju posvemašnju nesposobnost provođenja sustavnih reformi koje su nam nužne kako bismo uspjeli (možda jednom, ipak,) pokrenuti Hrvatsku. Jer teška svjetska gospodarska kriza kod nas je samo povod, ali ne i uzrok gospodarskim problemima. Ali sve to nije bitno, jer će nam sada pristupni pregovori za ulazak Hrvatske u EU zastati barem na neko vrijeme (još jednom ti na tome od srca zahvaljujem), a to je jedina strateška odrednica svih Sanaderovih ad-hoc politika, a imao ih je do sada nebrojeno mnogo i mijenjao ih kako je vjetar puhao.

U zadnjih nekoliko dana (otprilike otkad je počela cijela ova priča oko Facebooka) primijetio sam neuobičajeno dobar rejting HDZ-a na internet anketama, forumima...(jedino im Fejs baš ne ide)...
To samo po sebi ne bi bilo čudno da se ne kosi s nekakvim osnovnim pravilima političkog djelovanja. U vrijeme recesije jako malo vlada ima dobar rejting. Kada premijer povuče ovoliko loših poteza u ovako kratko vrijeme i kada njegovu vladu zatrese toliko afera u tako kratkom vremenu, logički je za očekivati da će popularnost te vlade drastično pasti....ali nikako ne RASTI!
E pa internet ankete pokazuju upravo suprotno! Zoran Milanović i Stipe Mesić su najnepopularniji političari, Ivo Sanader najpopularniji, HDZ vodi ispred SDP-a duplo (dok nedavna istraživanja javnog mnijenja pokazuju suprotno) itd.

Rezultati stranačkog opredijeljenja u 6. mjesecu:

http://www.forum.hr/showthread.php?t=350259

Popularnost političara u 6. mjesecu:

http://www.forum.hr/showthread.php?t=350251