Sve su učestalije informacije da bi novoizabrani predsjednik Ivo Josipović mogao angažirati Vladimira Fabera za svog savjetnika za nacionalnu sigurnost. Tome u prilog ide i Josipovićevo stavljanje borbe protiv korupcije u rang sa zaštitom nacionalne sigurnosti, a Fabera neki mediji koji privremeno drže stranu Josipoviću uzdižu do statusa nacionalnog heroja u obračunu s korupcijskom hobotnicom. Iz krugova bliskih Josipoviću čak se zamjera ministru unutarnjih poslova Karamarku da su njegove priče o depolitizaciji i profesionalizaciji politicije prazne jer je svojedobno na zahtjev Ive Sanadera smijenio Fabera s mjesta ravnatelja policije.
Moguće je da krug blizak novome predsjedniku računa da bi Josipovićeva pozicija naspram ministra policije bila bitno ojačana, nakon prvotnog komrpomisa oko osiguranja, ako Faber bude angažiran kao savjetnik za nacionalnu sigurnost.
Vladimir Faber, nedavno smjenjeni/promaknuti ravnatelj Policije, evidentno je „nekome“ stao na žulj, ili bolje rečeno, „nekoga“ je dobro nagazio. Netko! Hm, tko bi taj netko mogao biti!? Paaa...ah da, znate! Znam da svi znate o kome se radi!! (op.a. Ivo) Vi, ja i većina nas bezuvjetno se zalaže za pravdu, poštenje i odgovornost (barem bi trebali). Vođen time, a i člankom na T-portalu-u, Osam razloga za smjenu Vladimira Fabera, onako, sa sarkastičnošću, a i ironijom se pitam: Vode li nas ti moralni ciljevi, netom spomenuti, ka samouništenju unutar sistema HDZ-ovih demagoško/političko/antigospodarskih aktivnosti?
Odgovor bi bio jednostavan, to jest konkretan, a glasi Vladimir Faber, tj. DA!
Gore spomenut članak navodi, pa i ne baš tako bezazlene, moguće razloge Faberovog odlaska, točnije njih osam.
Evo nekih od njih, i kratkih komentara, baš onakvih kakvi pristaju ovom potezu Sanadera! Ivo, Ivo, kad ćeš prestati raditi gluposti!? Da je država normalna, mislio bi da ćeš to učiniti na sljdedćim izborima, kada budeš oporba, ali....
Zadnjih par dana puno se govorilo o zaštitnim balističkim prslucima za policajce (tzv. pancirkama). Tužno je da su najveće neistine ili gluposti dolazile upravo iz usta ljudi koji u Ministarstvu unutrašnjih poslova zauzimaju ključne pozicije.
Tako je Vladimir Faber izjavio kako niti jedna temeljna policija na svijetu ne nosi balističke prsluke. Ovdje ne znam što je gore, da li činjenica da Faber ne zna ili mogućnost da ne govori istinu.
Slične je izjave davao i Krunoslav Borovec, da policajci nisu obukli balističke prsluke jer nisu znali da je počinitelj naoružan, i sl. Također, više puta su Borovec i Faber rekli kako poginulom policajcu balistički prsluk ne bi pomogao i to zato jer ne može zaustaviti metke ispaljene iz kalašnjikova, kao i zato što je pogođen u glavu.
Sve ovo potire jedna jednostavna činjenica. Hrvatski policajci ne nose balističke prsluke zato što ih nemaju, te zato što nisu definirane operativne procedure po kojima bi oblačenje balističkog prsluka bilo standardni postupak prije intervencije.
Zbog toga će policija, kako je najavio Borovec, zatražiti sastanak sa čelnicima Hrvatskog helsinškog odbora i Hrvatskog novinarskog društva te će im prezentirati materijale i upoznati ih sa stvarnim događajima i činjenicama. 'Mi ističemo jedno, a onda se u medijima pojavljuju sasvim kontradiktorne informacije poput slučaja novinara iz Zadra o uhićenju aktivistice.
Ovaj navod sa http://www.ezadar.hr/clanak/zadarska-aktivistica-tvrdi-da-policija-laze#... me je ponukao da se opet oglasim.
Ovo je čist primjer dobre praksa škole koju su obojica završila (Borovec i Faber)-komunističku- i izgleda kako se toga ne mogu riješiti. Zastati ću ovdje i reći kako me zbilja zanima gdje je u svemu ovome dragi nam Josip Perković sa svojim potomstvom. malo su si zabrijali i ne ide im baš kak' su si planirali ;)))
Dakle, nekidan sam objavio dnevnik i o HHO i Čičku i Bancu , a nakon toga o "klasićima". Sad se odjednom oni "spominjuju" i pomagati će si jedni druge. I'm confused, as usually!
Kratka rekapitulacija za povijest demokracije u Hrvatskoj:
Iskrenu ispriku uvijek treba prihvatiti. Konačno, i Bog oprašta onima koji se iskreno pokaju. Ali vodstvo policije danas nije govorilo (punu) istinu i mislim da je lagalo o motivima.
Naša je policija u samo nekoliko dana uspjela razbucati spin koji nam je novi šef policije po svom preuzimanju funkcije pokušao spretno uvaliti: kako počinje era depolitizirane policije.
Prvi postupak koji je posve politički, a ne policijski (dobro, dobro, možda ga smatraju profesionalnim u Ruandi ili Kini) bio je privođenje Klečka zbog zaštite lika i djela premijera. Da je razlog taj, vidjelo se lijepo po činjenici da hrvatska policija nije gonila vlasnike stranica koji veličaju ustaški režim i, neki čak, pozivaju na rasno utemeljena ubojstva.
Počinju zastrašivanja i maltretiranja aktivista i sramotni angažman policajaca na uklanjanju plakata. Ako to nije prostituiranje profesije, ja ne znam što jest. Policija - pazite! - u to doba tvrdi da ništa nije pogrešno, da sve rade po zakonu, i samo po zakonu. Plakati se uklanjaju zbog "bande lopovske". Borovec prijeti progonom zbog "bande gestapovske".
Ali na plantaži ne teče sve glatko.
Ima plodova koje su pacovi pojeli; a one koje nisu pojeli, zagadili su otrovnom pljuvačkom.
Koja je uloga sove?
Rambo Amadeus, “Prijatelju, prijatelju”
Uloga sove je, naravno, da jede pacove.
Otkriće da je posljednjih dana više od jednog dnevnika na pollitici.com ne (samo) posvećeno već čak otvoreno povodom tzv. "Slučaja Faber", a da svi uglas viču "razapni, razapni!" nuka me da i ja otvorim ovaj, još jedan. Također, u to ime naslovljujem prvi post parafrazom jednog od njih.
U kontekstu navodne brige za civilno društvo - pa čak i analize korupcije (u nekim slučajevima sigurno postojećih) veza između organizacija civilnog društva u nas, i domaćih sigurnosnih službi - autori kukaju nad navodnim sramotnim činom, pa i impliciranom trajnom aktivnošću, Vladimira Fabera i Sanje Sarnavke. Pri tome uzimaju zdravo za gotovo da oni jesu počinili djela koja im se u medijskim naslovima pripisuju (pa i ako s upitnikom), i shvaćaju - ili prikazuju? - njihovu navodnu krivicu kao dokazanu i jasnu po sebi; pitanje je čini se samo zašto oboje (Faber i Sarnavka) momentalno ne daju ostavke na svoje položaje, što mi kao društvo čekamo sa lomačama, i sl; ne i ozbiljno propitivanje tvrdnji jedne i druge strane, i je li sve uistinu tako kako Ana Marija Getoš kaže, i kako njen medijski outlet ponavlja, uokviruje i bolda.
