Otkriće da je posljednjih dana više od jednog dnevnika na pollitici.com ne (samo) posvećeno već čak otvoreno povodom tzv. "Slučaja Faber", a da svi uglas viču "razapni, razapni!" nuka me da i ja otvorim ovaj, još jedan. Također, u to ime naslovljujem prvi post parafrazom jednog od njih.
U kontekstu navodne brige za civilno društvo - pa čak i analize korupcije (u nekim slučajevima sigurno postojećih) veza između organizacija civilnog društva u nas, i domaćih sigurnosnih službi - autori kukaju nad navodnim sramotnim činom, pa i impliciranom trajnom aktivnošću, Vladimira Fabera i Sanje Sarnavke. Pri tome uzimaju zdravo za gotovo da oni jesu počinili djela koja im se u medijskim naslovima pripisuju (pa i ako s upitnikom), i shvaćaju - ili prikazuju? - njihovu navodnu krivicu kao dokazanu i jasnu po sebi; pitanje je čini se samo zašto oboje (Faber i Sarnavka) momentalno ne daju ostavke na svoje položaje, što mi kao društvo čekamo sa lomačama, i sl; ne i ozbiljno propitivanje tvrdnji jedne i druge strane, i je li sve uistinu tako kako Ana Marija Getoš kaže, i kako njen medijski outlet ponavlja, uokviruje i bolda.