pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Političari novi multilateralni ugovor Europske unije, koji će biti dodan setu od već postojećih 6 ugovora (više u: Ugovor a la carte) koji su pravni temelj za nadnacionalno generiranje gomile propisa, komentiraju u Europi potpuno različito. Tako je recimo slovenski državni tajnik integracionistički zavapio "Nikad više ne smijemo podbaciti", a pridružio mu se i francuski parlamentarac koji vjeruje da će "Ugovor izvesti Europu iz rutine". S druge strane, Britanci su istaknuli "Duboko nečastan proces", a Nizozemci, koji su prethodni ugovor odbili na referendumu, pozvali su ponovno "Potreban je novi referendum". Lobist Roland Rudd kontrirao je i njima i britancima izjavom da je "Pričanje o superdržavi hiperbolična glupost".

Jedno od obilježja demokracije - otvorena rasprava - i zanimljivost međudržavne debate zaobišli su Hrvatsku koja je, makar na putu za EU, trenutno zaokupirana učenjem osnova demokracije kroz borbu za vlast i čavrljanjem o ZERPu (makar većina sudionika rasprave ne zna ni što ZERP jest). Hrvatski političari nisu sadržajno komentirali novi ugovor uopće, a kamoli raznoliko, no to nije iznenađenje jer Hrvatska slabo ili pogrešno i neinformirano raspravlja o EU čija bi htjela biti članica.

Ta EU dobila je novi temeljni Ugovor iz Lisabona koji mijenja na referendumima propali Ustav za Europu. Jesu li propali i novi ugovor dovoljno različiti da ne propadne i novi?

Z1, 4. studeni 2007. U Noćnoj Mori gostovao je Ivić Pašalić. Emisija je započela na kontroverzan način - “zabranjenim” spotom Vatrogasaca o Euniji. Nakon toga - puno razgovora o prošlosti i (ne)potrebnim objašnjavanjima već viđenog.

Do prestavljanja programa i pogleda u budućnost trebalo je čekati. Te odlučih nazvati (skupo čekanje) a i drugi su gledatelji “navalili” sa pitanjima - koja su postajala sve zanimljivija.

Htio bih prokomentirati pitanja koje sam postavio Dr Pašaliću, a nisam siguran da li je u cijelosti išlo u eter.
Prvo pitanje (na koje nisam dobio odgovor) je pitanje da li Jedino Hrvatska prihvaća kao alternativu ulaska u EU ulazak u EEP (Europski Ekonomski Prostor).

Na temu troškova eventualnog ulaska u EU, evo još malo podataka:

- Hrvatska će za čuvanje vanjske granice Unije dati 2 milijarde kuna

- EIZ: Studija o očekivanim ekonomskim učincima priključenja EU

Osobito su sa troškovne strane zanimljivi ovi detalji:

Zaštita okoliša i zdravlja bi trebalo biti područje s vjerojatno najvišim financijskim troškovima. Tako se očekuje da bi se samo u zaštitu voda trebalo uložiti gotovo 10 milijardi kuna, u gospodarenje otpadom oko 5,8 milijardi kuna, a vodno gospodarstvo više od 24 milijarde kuna.

U medijima se u zadnje vrijeme vrte reklame za besplatne telefone o "istini o EU". Kao, nazovete i oni vam objasne što stvarno znači pristup Hrvatske. U reklami se usput vrte slike kumica s placa, fotografije sira i slično.

To naravno da ulijeva povjerenje. Nazovi besplatni broj, i doznati ćeš sve o orbiteku, debilatoru (ups, to je Nov@ trademark iz emisije Bumerang) kao i o vrećama koje "stvaraju prostor" (jeste li znali da vaš stan može vrijediti i do 2000 eura po kvadratu? Ne kupujte novi i veći stan, prostor će vam napraviti naše vakum-vreće) i naravno, što je to EU.

Kako nam planiraju, ništa od mosta, možda budemo doznali i zašto.

Protueuropejstvo ili euroskepticizam postalo je u našem političkom životu najomraženije i najozloglašenije ultradesno stajalište. Sukladno tomu, gleda se i piše o svim onim strankama i pojedincima koji javno iskazuju sumnju u korist članstva u tzv. zapadnobalkanskoj zoni slobodne trgovine, ili čak članstva u Europskoj uniji.
Tako postavljena dvojba europejstvo ili protueuropejstvo obična je krivotvorina i zamagljivanje biti stvari. Prava opreka glasila bi – kolonijalizirana, ili neovisna i suverena Hrvastka. Na temelju opisane krivotvorine kod nas se etiketiraju ljudi i poneke stranke, a to osim novinara i političke elite često čine i pojedini profesori, od kojih bi trebalo očekivati određenu znanstvenu objektivnost. Tako se primjerice HSS prikazuje kao ultradesna stranka, koja je, kako kažu, u antieuropejstvu desnija od pravaša. Prema toj logici Švicarska ili Norveška, koje odbijaju i samu pomisao na članstvo u Uniji, bile bi ultradesničarske države bez premca. Ti ljudi koji javno optužuju euroskepsu, obično varaju narod riječima: «Pa valjda će se naši građani odlučiti za civilizirani život kakav se živi u Europi.» Ali, to se ne nudi i o tomu nije riječ. Jer, svi u Hrvatskoj, pa tako i euroskeptici izjasnit će se za europsku kulturu i civilizaciju i sve ono što zovemo europskim vrijednostima. Nije sporno da Hrvatska treba usvojiti europsko zakonodavstvo od građanskog do kaznenog prava, od zemljišno – knjižnog do hipotekarnog prava, kao i opće demokratske standarde ponašanja. To mora učiniti radi sebe same. Zagovornici hrvatskog članstva u EU zato lažno optužuju euroskeptike da su protiv europskih vrijednosti, demokratskih standarda i civiliziranog društva općenito. Pravi spor vodi se oko pitanja:

Mnogi od nas su navikli slušati i odgovarati na nebrojeno puta postavljeno pitanje "Treba li Hrvatskoj Europska Unija?", no rijetko kada bi nas netko pitao "Treba li toj istoj Europskoj Uniji Hrvatska?" i isto tako rijetko kad bi čuli odgovor na to pitanje. – Načelno govoreći ja spadam u onu veliku brojku Hrvata i ostalih građana Hrvatske koji ne podupiru ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, no ne ograničavam se na apsolutni neulazak Hrvatske. Naime, smatram da je ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, ukoliko se do tada ne raspadne, dopustiv, ili bolje rečeno neminovan u onom trenutku kada se sve stvari unutar naše države srede, jer ulazak u jednu takvu tvorevinu s ovakvim nesređenim stanjem bi bilo porazan i ne bi omogućio ništa konkretno; bolje stanje kojemu težimo i za koje smatramo da ćemo dostići samim ulaskom u EU. – Možda bi bilo najbolje da na samom početku iskoristim svima dobro znanu poslovicu, a koja glasi: "Ne gradi se dobra kuća na lošim i klimavim temeljima!" što bi se moglo iskoristiti u slučaju Hrvatska ( kao veoma loš temelj ) – Europska Unija ( kao zajednica od koje bi željeli napraviti "veliku i čvrstu kuću". )