NB.
Da ljubitelji velikosrpstva ne bi mislili da sam zaspao i da sam ih pustio na miru da sanjaju o njihovim mitovima, evo jednog novog priloga na tu temu. Naravno, ne preporučam srčanim bolesnicima, jednostavno preskočite ovaj dnevnik, ali za svaki slučaj mu dajte minus. To jedino znate.
Zahlađeni odnosi između Republike Hrvatske i Republike Srbije koji su nastupili nakon što su ultranacionalnisti na čelu s predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem pobijedili na posljednjim izborima ušli su u novu fazu posjetom potpredsjednika srbijanske vlade i ministra obrane Aleksandra Vučića Zagrebu. Visoki srbijanski dužnosnik sastao se s hrvatskim državnim vrhom kako bi se udarili temelji za poboljšanje odnosa opterećenih nerioješenim problemima iz Srpsko-hrvatskog rata koji se u Hrvatskoj naziva Domovinski rat, a u Srbiji se praktički svodi na građanski rat u bivšoj Jugoslaviji.
Napomena:
Evo teksta kojim će osobito biti oduševljeni drugovi Jugoslaveni na ovom portalu. Oni koji imaju slabije srce preporučam da ga jednostavno preskoče.
Jedan od najvećih paradoksa hrvatske politike u ova dva desetljeća postojanja Republike Hrvatske leži u činjenici da je politička elita još uvijek opterećena recidivima prošlosti posebice prošlog stoljeća kad je hrvatski narod proživio sedamdesetak godina pod nedemokratskim režimima jugoslavenskog eksperimenta, prvo pod monarhističkom a potom komunističkom diktaturom. U oba ta režima hrvatski je narod bio podjarmljen u prvom slučaju žandarskoj velikosrpskoj politici, a u drugom slučaju pod parolom tzv. „bratstva i jedinstva“ prikrivenoj prevlasti većinskog naroda u komunističkoj Hrvatskoj.
Privukao mi je pažnju slijedeći pasus u predstavljanju jedne liste kandidata za Europski parlament:
(...) rekao je da su, za razliku od etabliranih stranaka u našemu političkim životu koje su otvoreno eurofilske, oni euroskeptici. To ne znači da su protiv ulaska u Europsku uniju, nego su, kako je dodao, "eurorealisti i žele stalno propitivati što Europska unija može donijeti dobroga hrvatskim građanima". Upitao se hoće li birokracija u Bruxellesu riješiti naše probleme te je odao da ulazak Hrvatske u Europsku uniju "nije ulazak u obećanu zemlju" (...)
U povodu treće godine njegovog petogodišnjeg mandata predsjednik Republike Ivo Josipović dao je intervju Hrvatskoj televiziji koja je i ovom prilikom kao javni servis pokazala da je, skoro bi se moglo reći, privatni medij predsjednika Republike. U jednoj demokratski uređenoj zemlji javna televizija bi tim povodom na razne novinarske načine trebala ocijeniti i procijeniti učinak predsjednika Republike u protekle tri godine. Međutim, kako HRT kao javnu televiziju kontrolira vlast, u ovom slučaju ne vladajuća Kukuriku koalicija nego predsjednik Republike koji se kao bivši Titov gardist pobrinuo na čelno mjesto dovesti svojeg ideološkog prijatelja, odnosno Titovog omladinca i uz to posljednjeg direktora komunističke TV Zagreb Gorana Radmana, onda se na njegovu treću godinu mandata nije moglo drukčije očekivati.
Hrvatska bi samo zbog šestomjesečne odgode ulaska u EU ostala bez 687 milijuna eura, a najveći dio tog iznosa dolazi iz strukturnih i kohezijskog fonda
Uđe li Hrvatska u Europsku uniju kako je dogovoreno, tog ponedjeljka u srpnju se neće ništa bitno promijeniti. Hrvatska će tada prema utanačenim ugovorima iz Bruxellesa početi ravnopravno sudjelovati u radu institucija Unije, a hrvatski će građani i država imati na raspolaganju sredstva iz bogatih fondova namijenjenim samo članicama Unije.
Pobjedom na saborskim izborima prije godinu dana, porazivši hametice HDZ, SDP je na čelu Kukuriku koalicije formirao novu Vladu s neiskusnim čelnikom SDP-a Zoranom Milanovićem na položaju premijera. Poslije 2003. godine SDP je tako u ovih dvadesetak godina hrvatske neovisnosti i mlade demokracije drugi put osvojio većinu u Hrvatskome saboru. S bivšim premijerom i predsjednikom HDZ-a Ivom Sanaderom koji je u međuvremenu optužen zbog korupcije, a kasnije s njegovom imenovanom nasljednicom Jadrankom Kosor, vodeća hrvatska stranka nije imala nikakve šanse na izborima, jer je biračko tijelo zahtijevalo promjene
NAPOMENA::Evo nešto za dežurne jugonostalgičare, komunjare i zapadnoBalkance, posebice za one koji se po zadatku javljaju iz inostranstva. Svima želim ugodno čitanje i zabavu, a svi skupa stojte mi dobro.
Rejugoslavizacija i rekomunizacija hrvatske političke stvarnosti doživjele su svoj crescendo izborom Gorana Radmana za Glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije, čime je zatvorena posljednja faza ideološkog vraćanja na staro koju provodi Kukuriku koalicija predvođena SDP-om.
Moj prethodni dnevnik bio je o kooperativnoj ekonomiji, koja je možda korak "s onu stranu kapitalizmna". Ovaj je o mjeri globalne regulacije, koja je u potpunosti s ovu stranu, ali može značiti značajnu promjenu.
Povodom vijesti:
Eleven EU Countries Agree on Transaction Tax
Germany, France pitch Tobin tax on financial transactions
Porez na međunarodne financijske transakcije ("Tobinov porez", po nobelovcu za ekonomiju Jamesu Tobinu koji ga je davno predložio) jedan je od osnovnih mehanizama, koji bi mogao pomoći da se ukrote globalne financijske spekulacije, koje izazivaju "ultranestabilnost" financijskog sustava - financijski baloni koji se mahnito napuhuju i onda pucaju, ostavljajući pustoš u realnoj ekonomiji. Nikakvi ograničavajući mehanizmi ne postoje otkad je, prije 40 godina, odbačena zlatna podloga dolara.
NB. Evo teksta koji će oduševiti razne jugonostalgičare, komunjare, velikosrbe, pa i četnike na ovom portalu, pa gospodo drugovi požurite s minusima da ga što prije izbrišete. Ugodno čitanje.
Valja se upitati gledajući trezveno na događaje posljednjih nekoliko dana čemu je i kome poslužila atmosfera oko neodržanog skupa krajnje desnice u Zagrebu kojemu su navodno trebali nazočiti i predstavnici vodeći desničarskih stranaka iz Europske unije. Organizator skupa bila je marginalna Hrvatska čista stranka prava koja praktički nema nikakvog utjecaja na politička zbivanja u Hrvatskoj, ne samo zbog toga što nije zastupljena u parlamentu, nego što je i sama nevažna unutar razjedinjene, a što je još važnije neutjecajne političke desnice u državi.
