Probudite me iz ove strašne more, jer moje srce neće još dugo izdržati.
Govore mi kako je za nas najbolje rješenje Hrvatska u EU, a u takvoj zajednici gdje vladaju pravedni zakone Hrvati mogu ostvariti svoj željeni cilj.
Kakav je to željeni san, ako sam ja užasnut zakonima koji vladaju u takvoj tvorevini?
http://www.h-alter.org/vijesti/vijesti/strasbourg-uzasnut-hrvatskim-zatv...
Što nam to EU činovnici takvim presudama žele poručiti?
Možda to da su pošteni građani ove zemlje manje vrijedni od dojučerašnjih kažnjenikam počinitelja najtežih kaznenih djela?
Kako onda da se radujem takvoj zajedničkoj državi?
Svrha i smisao kazne je preodgoj počinitelja KD, a financiranjem uzdržavanja istog, na račun poreznih obveznika ostvaruje se kontraefekt i izaziva revolt građana.
Žele li možda u EU da građani počinju rješavati kažnjenike samovlašćem i zakonom linča?
Možda im je brojka zatvorenika prevelika,pa se boje da će trošak zajedničkog uzdržavanje istih kažnjenika iz Hrvatske, a na račun EU proračuna biti prevelik?
Drugo poglavlje iste noćne more:
Hrvatska je u ovoj godini ušla u završnu fazu definiranja svoje sudbine. Postojeći politički sustav definiran Ustavom iz 2000. godine pokazao se nedjelotvornim da bi se strateški riješili državni politički, socijalni, gospodarski i ostali problemi s kojima je zemlja suočena na pragu ulaska u Europsku uniju.
Nakon 20 godina od uspostave demokracije i 18 godina od međunarodnog priznanja Republika Hrvatska ulazi u treće desetljeće postojanja. Dok bi se prvo desetljeće koristeći klasične povjesne kvalifikacije moglo nazvati herojskim, drugo desetljeće normalizacijskim, treće bi trebalo biti razvojno-stabilizacijsko.
Pogledajmo kakve pretpostavke postoje da iduće desetljeće protekne uistinu u razvojnom i stabilizacijskom ozračju. Kao što svaki proces počiva na određenim temeljima, tako je i treće desetljeće Republike Hrvatske samo po sebi predodređeno ostvarenjima u prethodna dva desetljeća. Za njih se ne može kazati da su protekli u idealnim okolnostima. U povjesnim i geopolitičkim uvjetima rješenja za probleme s kojima se država suočavala (nation building) nisu bila dobra a pogotovo ne optimalna za budući razvoj države i društva.
O stvarnim uzrocima stanja u Somaliji i pojave piratstva ima određen broj članaka koje možete naći na internetu, daleko od masovnih medija koji oblikuju javnu percepciju svijeta. Radi se o surovoj eksploataciji i nepravdi prema somalijskome narodu. Velika većina ribe koje se ulovi ispred somalijskih obala, osuđujući lokalne ribare na smrt od gladi, služi za proizvodnju ribljeg brašna, kojima se hrani stoka, da bismo mi u Europi mogli papati bifteke. Prenosim priopćenje sa mrežnog sjedišta Crvene akcije.
Ubijanjem sirotinje branit ćemo kapital!
Briga dežurnih pajaca Europskog parlamenta za troškove rastrošnog europskog državnog mastodonta bila bi hvale vrijedna, kada se iza nje ne bi krila i "zabrinutost" za naš nacionalni identitet. Dvije zastupnice europarlamenta tako su nam, i prije svete pričesti voljenoj Uniji, predložile upotrebu zajedničkog "izvornog srpsko-hrvatskog" jezika. Isti dan kada je ova ideja kobajagi pometena pod tepih, consigliere svete Unije za "hrvatski problem" novom je izjavom ponovo zamutio vodu. Da, uvijek treba promisliti ono što zbori knez, ali razlog za pravu zabrinutost riječi su dvorske lude.
"1. ...smatram da je slika općenito uzevši mračna, ako ne i crna. Zasad kriza u hrani zasjenjuje sve ostalo, ali to ni u kom slučaju nije jedini ozbiljni čimebnik u ovoj situaciji.
2. Imamo bolesno gospodarstvo.
Nedostaje ugljena, samo se bazične industrije mogu razvijati; ostale leže bez posla, proizvodi se malo potrošnih dobara, a u trgovinama nema ništa, što bi ljudi mogli kupiti.
Postigli smo sporazum o budućem nivou hrvatske privrede; uskoro će započeti demontaža i razaranje velikog dijela hrvatske industrije; to će izazvati oskudicu u hrvatskom narodu i može prouzrokovati veliku nezaposlenost...
Sadašnji nivo proizvodnje takav je, da naš izvoz ne pokriva naš uvoz.
3. Bolesna privreda znači da ne možemo imati zdrav novac. Kunama (1) se može malo kupiti, i narod se nastoji služiti trampom, da dođe do hrane. Kune postepeno gube svaku vrijednost za narod. Pod takvim uvjetima nije moguće pokrenuti industriju, jer nema poticaja, to je početak inflacije, faze kad novac počinje gubiti svoju vrijednost.
Najprije moram reći riječ dvije o jednom velikom čudu! Naime, da se u ovih godinu dana otkako su nas Slovenci počeli prcati u zdrav mozak nisam u svom stilu “raspištoljio” na blogu (mrak bi rekao “puk’o ko kokica” ;-) i počeo im skidati sve redom – eeee, to (mi) je veliki uspjeh :-)
A u stvarnom životu sam se raspištoljio N puta, od kojih posebno pamtim dvije situacije - jednu na samom početku ove priče (negdje je to bilo početkom godine) kad se neki telac-prodavač u Plodinama namjerio ući sa mnom u diskusiju da “zašto ja bojkotiram slovenske proizvode”, a druga je bila nedavno, kad je na Dnevniku Jaca objavila da Hrvatska prihvaća arbitražni sporazum a što mi je temeljito upropastilo večeru (i rezultiralo s puno pitanja od strane mog sinčine: “tata, tata, što ti je”)
U subotu, 7. studenog je u Europskom domu održana press konferencija građanske inicijative „More je kopno“ koja je najavila prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma o sporazumu o arbitraži između Hrvatske i Slovenije. Najava te akcije je (očekivano) privukla malo (gotovo ništa) medijske pažnje, baš kao i inicijativa natonareferendum na svom početku – što je kod mene izazvalo efekt suosjećanja. Pogotovo zbog onoga što je tek pred njima: obaveze prikupljanja više od 10% stvarno postojećih birača zbog cca pola milijuna fiktivnih birača, kao i obaveza prikupljanja JMBGa.
Odmah da se izjasnim – načelno podržavam referendumsko odlučivanje o važnijim pitanjima za Republiku Hrvatsku, pogotovo u situaciji prilično niske razine povjerenja javnosti u državne i političke institucije. No ova najava odiše neozbiljnošću, amaterizmom i nepotrebnošću. Evo zašto:
Zapadni Balkan je za Hrvatsku neodrživo prostorno ustrojstvo jer je nasilje na trajnu povijesnu pripadnost Hrvatske Srednjoj Europi oduvijek i zauvijek. To je glavni razlog hrvatske skepse prema Europskoj Uniji, koja donosi Hrvatima čitav niz nametljivosti, uključujući i najstrašniju: Zapadni Balkan.
Hrvati nisu nikada u povijesti pripadali tvorevinama Balkana
Prostor Hrvatski je već u Rimsko doba pripadao Zapadnom carstvu;
Za vladavine Gota pripadao je Zapadnim Gotima,
Dolaskom Hrvata u VI/VII. stoljeću pokrštavani su sa Zapada;
Za vladavine Karolinga Hrvati djelomice dragovoljno (Borna) i djelomice ratom (Ljudevit) ulaze u sastav Karolinške države;
U kršćanstvu Hrvatska nakon Raskola 1054. godine pripada Zapadnoj crkvi;
Pacta conventom 1102. Hrvati ulaze pod zajedničku kraljevsku krunu s Ugarima (Srednja Europa);
Hrvati su u vjekovnoj borbi protiv svih Istočnjačkih osvajača, poglavito protiv Turaka i Srba branili sebe i Europu od svih najezda i ugroza s ishodištem na Balkanu.
Posljednjih dana ponovno se aktualizirala priča o takozvanim „topničkim dnevnicima“ koji navodno postoje i koje RH nije predala Haškom sudu.
Tužiteljstvo je u jednoj od točaka optužnice optužilo generale za neselektivno gađanje gradova, te pri tome navodi da su „krajinski“ Srbi otišli zbog „prekomjernog granatiranja civilnih ciljeva“. Obrana dakako tvrdi da granatiranje Knina i drugih gradova u ZP Split, provedena u skladu s vojnom doktrinom SAD-a ( poznatu pod nazivom AirLand Battle 2000 (PDF)) i sa zakonima o ratovanju.
Neovisni, ali ne i neutralni