Privukao mi je pažnju slijedeći pasus u predstavljanju jedne liste kandidata za Europski parlament:
(...) rekao je da su, za razliku od etabliranih stranaka u našemu političkim životu koje su otvoreno eurofilske, oni euroskeptici. To ne znači da su protiv ulaska u Europsku uniju, nego su, kako je dodao, "eurorealisti i žele stalno propitivati što Europska unija može donijeti dobroga hrvatskim građanima". Upitao se hoće li birokracija u Bruxellesu riješiti naše probleme te je odao da ulazak Hrvatske u Europsku uniju "nije ulazak u obećanu zemlju" (...)
Dan 1. travnja 2012. (ne nije šala!) ostati će u povijesti zapisan kao datum početka djelovanja prvog trans-nacionalnog instrumenta neposredne demokracije - Europske Gradjanske Inicijative (European Citizen Initiative - ECI). Taj demokratski instrument, utemeljen Člankom 11. ozloglašenog Lisabonskog Sporazuma, u Hrvatskoj izaziva tek marginalnu pažnju, ako je suditi po rezultatima koje izbacuje sveznalica Google. Zabrinjava što hrvatski mainstream mediji to uopće ne smatraju relevantnim materijalom, pa se informativni proces odvija putem manje ili više marginalnih online portala, foruma i interesnih organizacija. Dok je zato i moglo biti opravdanja ranije, sada nakon potvrdjenog priključivanja Hrvatske EU za tek nešto više od godinu dana, i manje od dva mjeseca prije lansiranja ECI, šutnja medija, državnih institucija i organizacija civilnog društva jasno ocrtava stanje duha i političke letargije u Hrvatskoj.
