pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovo je manje-više retoričko pitanje. Naime, mjere obuzdavanja vanjskog duga koje već godinama provodi HNB nad hrvatskim bankama poprilično je restriktivan i te obvezne rezerve se danas pokazuju kao slučajna i kolateralna prednost navedenih mjera a sve u krizi koja dolazi.

Hrvatska je burza (kao uostalom i sve ostale burze širom svijeta) reagirala na događanja u Americi, a i prije nekoliko dana Šuker nas je uvjeravao kako su banke sigurne i stabilne i kako je Hrvatski bankarski sustav među najstabilnijima u europi (što je vjerojatno i točno). No, jučerašnje spašavanje njemačke Hypo real estate banke (koja nema veze s našom hypo bankom).

Nas je građane silno obradovala vijest hrvatskih reformatora i pregovarača da su urodili plodom ogromni napori i postignuća na planu ostvarenja svih reformi i ispunjenja svih propisanih mjerila, u skladu s očekivanom dinamikom pregovaračkog procesa i naših napora u približavanju euro-atlantskim integracijama, te u skladu s vjekovnim težnjama našeg naroda. Dakle narod je razgaljen činjenicom da je glavni pregovarač objavio kako će zemlja ući u EU do 2514 godine, što je još svega 506 godina, ali mi nismo nimalo obeshrabreni i to ćemo vrijeme mudro iskoristiti za dovršetak svih preostalih reformi, a najviše dakako očekujemo od reforme pravosuđa, pa predviđamo da ćemo već u prvih 150 godina stati na kraj i tom bolnom čiru našeg društva. Nadalje neizrecivo narodno veselje izaziva i činjenica da će se pitanje korupcije početi ozbiljnije riješavati, iako tom teškom problemu i toj rak rani našeg društva neće biti lako stati na kraj, ali naši nam reformatori obećavaju da će možda i cijelih 506 godina trebati za temeljito iskorjenjivanje te bolesti, ali naš je narod mudar i strpljiv i spreman je platiti i tu cjenu.

Ovaj sam tekst počeo pisati kao reakciju i odgovor na komentar Mr. Jaksa na njegovom dnevniku "Veliki desničari, nacionalisti ili totalitaristi":

link

Budući da je rasprava skrenula u neke vode oko "nacionalnih kategorija", odlučio sam to ipak staviti kao posebni dnevnik. Dnevnik je i dalje reakcija na tekst koji je napisao Mr Jaks, ali je i šira reakcija na neke određene izjave (u tom smislu ću se i referirati na te određene izjave, ali generalno gledajući), pa smatram da ipak treba to staviti kao poseban dnevnik. Naravno, ne očekujem samo komentare Mr Jaksa, nego i svih drugih pollitičara, zato i stavljam to kao poseban dnevnik :))

Jeste li se ikada upitali zašto moramo plaćati boravak naše djece u vrtiću? Je li stoga što zaposleni roditelji nemaju kome drugome povjeriti djecu dok su na radnom mjestu, a boravak u vrtiću se smatra luksuzom? Uostalom tako je „oduvijek“, pa zašto bi se mijenjalo. No, zašto ne plaćamo redovno školovanje i boravak naše djece u školama? Što to škole imaju, a vrtići ne, pa su nam besplatne? To što je tako „oduvijek“ više nas ne zadovoljava. Ono što je samo zato što je „oduvijek“ treba mijenjati ako postoje bolja rješenja.
Nekada su vrtići služili samo čuvanju i zabavi djece, a kako je to prirodna dužnost i uloga roditelja, društvo taj trošak nije htjelo preuzeti na sebe. U suvremeno uređenim društvima kakvim se smatra i naše, hrvatsko, u skladu s najnovijim znanstvenim spoznajama, organiziran odgoj i obrazovanje počinje već od najranije dobi. Tako se i u vrtićima posljednjih godina sustavno provodi odgojno-obrazovni program, primjeren djeci pojedinih dobnih skupina, kako bi što ranije stekli osnove poželjnog ponašanja u društvu i pripremili se za školovanje. Stoga to više nije samo interes roditelja, nego i društva u cjelini.

Srbi su opet preživjeli jedan od svojih brojnih izbornih pročišćavanja, u kojima se lagano ali sigurno okreću k Zapadu. Koliko god još u Srbiji je jako prisutan duh pokojnog Slobodana Miloševića i još živog haškog harlekina Vojislava Šešelja, stvari se preokreću. Ovo iskrenje između službene hrvatske i srpske politike (izjave Vuka Jeremića i nota Gordana Jandrokovića) su više ipak svaki za internu upotrebu, mada bi ih bilo ipak bolje malo promućkati prije upotrebe. Naime srpska strana nikako da sastavi prozapadnu vlast koja bi ostvarila bitne razvojne pomake, pa se već osjećaju novi izbori u zraku. Hrvatska strana nikako da stabilizira bitne životne stvari (izborna neutemeljenost i neuvjerljivost novo uspostavljene hrvatske vlasti, koju sada komplicira inflatorni galop, uz pomanjkanje kompetencija na svim razinama). Tako nažalost i mi i oni i dalje smo sve usamljeniji na Balkanu, jer neki oni drugi su već u Europskoj uniji (Grčka, Ruminsjka, Bugarska, Slovenija) neki su bliži od nas, iako se naoko tako ne čini.

On je trebao taj posao kao i rupu u glavi! - rekao je za Johna Kennedyja Jack Ruby, ubojica njegovog „ubojice“ u razgovoru s psihijatrom iz njegovim braniteljskog tima.

S tim citatom počinje knjiga Jeroma A.Krotha „CONSPIRACY IN CAMELOT -The Complete History of the Assassination of John Fitzgerald Kennedy“ (© 2003 by Algora Publishing- ovu vrijednu knjigu možete skinuti ovdje ako vam, 9 MB nije mnogo) gdje također na stranici 9 stoji sljedeća izjava JFK-a tj. u Dallasu ubijenog predsjednika USA Johna Fitzgeralda Kennedija.

U 1953 godini diktatoru u Peruu dano je US odlikovanje. U 1954 diktator Venezuele je bio nagrađen odlikovanjem Legije časti od našeg ambasadora. U 1955 naš Sekretar za mornaricu došao je u Argentinu da bi elokventno usporedio diktatora Perona s Lincolnom – i to u korist Perona. U 1956 diktator Paraguaya je primio njegovo odlikovanje od Amerike. Mi smo toplo zagrlili Trujilla, brutalnog despota Dominikanske Republike. Mi smo utopili više od 500 milijuna dolara za oružje i municiju u Latinsku Ameriku kroz posljednjih osam godina da bi ojačali diktature. Čak i sada, usprkos teškim lekcijama iz prošlosti naše zračne snage planiraju pozvati ko-diktatora Nicarague u Washington kao počasnoga gosta. Premda hladni rat neće biti dobiven u Latinskoj Americi, tamo će zasigurno biti izgubljen!

Na Viječu (Council) Europske zelene stranke u Beču, stranka Zelena lista je, jednoglasnim izjašnjavanjem predstavnika stranaka članica, dobila status promatrača. Mali korak za Europu, ali veliki za nas! :) Nema puno hrvatskih stranaka, koje su članice ili barem promatrači u europskim stranačkom asocijacijama.

Nije bilo nimalo lako izboriti taj status. Prethodila je dugotrajna provjera ozbiljnosti rada: članstvo, struktura i procedure odlučivanja, sadržaj djelovanja, načela i njihova konkretna primjena. Kako je prije nekoliko godina ukinut status "kandidata", slijedeći korak treba biti punopravno članstvo. Imamo dobre šanse uspjeti u tome, prije nego što Hrvatska uđe u EU!

Danas je euro, od svog osnutka dosegao najvišu razinu u povijesti i trenutno se trguje 1 euro za 1.4077 dolara. Ovo je najniža razina na koju je dolar pao u zadnjih petnaest godina, od Zaljevskog rata. Uzroci su jasni - golemi vanjski dug SAD-a, potaknut velikim izdavanjima za rat u Iraku te kretenoidna ekonomska politika koju provodi Busheva administracija.
Kako to utječe na Europu, a time i Hrvatsku koja će uskoro postati dio Europe? Jačanjem eura ili obrnuto, slabljenjem dolara, europski proizvodi postaju skuplji u zemljama čija je nacionalna valuta usko vezana za dolar ili koje imaju državne rezerve u eurima. A to uključuje veoma mnogo zemalja na Bliskom i Dalekom Istoku te Sjevernoj i Južnoj Americi, što obremenjuje europsku izvozno orijentiranu industriju. 'Super euro' naoko donosi teška vremena za europsku ekonomiju. Ali samo naoko.

Mogli bismo biti vodeće europsko i svjetsko turističko odredište, ali nećemo jer…

- Što će nama čisto more? Bolje je i isplativije izgraditi u tom morskom plavetnilu prljave megaluke za istovar-utovar robe, a dobrodošli su i naftni tankeri.
- Čemu ulagati u nove hotelske sadržaje i hotele same? Dovraga, pa fasade još uvijek drže!
- Zarađivati od turizma je u redu ako imaš što ponuditi, ali zar nisu svi ti ljudi došli na odmor, a ne u šoping!? Neka si sami nose za jest i pit, kako Poljaci mogu.
- Zašto biti ljubazan prema strancima kad ih ionako na godinu više nećemo vidjeti!?

Nedavni sastanak Europskog vijeća (u javnosti zvan " summit"), tijela Europske Unije koje se sastoji od poglavara država članica i predsjednika Europske komisije te koje daje političke smjernice drugim EU institucijama i održava "summite" dva puta godišnje, dolio je gorivo nužno za nastavak europskog integracijskog procesa dogovorom oko novog reformskog ugovora nakon mučnih pregovora s novom europskom ludom – Poljskom – i drugim "troublemakerima" koji su se potrudili osigurati Angeli Merkel par noći u kojima je od muke vjerojatno požalila za oruđem koje su na raspolaganju imali njeni prethodnici iz 40-tih za rješavanje "problema neistomišljenika".

Demokratske metode ipak su prevladale i u konačnici dovele do dogovora oko novog ugovora.