Čudaci
Mi smo pomalo čudni. Vidimo teorije zavjere i gdje postoje i gdje ih nema. Skloni smo od muhe praviti slona, a kasnije od tog slona mamuta. I onda kada pogledamo u tog mamuta više i zaboravimo koja nam je to muha digla živce. To tako kod nas ide. Već godinama. Na pisanje ovog teksta nagnale su me neke priče koje čujem u svakodnevnom životu, kao i one koje se potenciraju u medijima. Gledam naše društvo i mislim si kako bi se dao napisati genijalan scenarij za film katastrofe. Pokupio bi sve Oscare.
Višnjice na pudingu od vanilije
U RH, posebno u političkim krugovima, posljednjih dana puno se priča kako možemo očekivati zahtjev Italije i Francuske da se izravno angažiramo u rješavanje izbjegličke krize nakon problema u Tunisu, Libiji, Egiptu, Jemenu,..
Navodno će nam predložiti otvaranje nekoliko velikih sabirnih centara, jer pritisak na Italiju je nepodnošljiv.
Sve zemlje EU „solidarno“ su zatvorile granice za prognanike ili izbjeglice iz Sjeverne Afrike i pokazale kako se odjednom veoma lako krše europski propisi i izbjegava solidarnost s najugroženijom Italijom.
Talijanski ministar unutarnjih poslova, R Maroni iz Sjeverne lige, zaprijetio je čak i izlaskom Italije iz EU, jer se krše svi principi solidarnosti i „slobodno kretanje ljudi, robe i kapitala“.
Njemačka, Engleska, nordijske zemlje- pogotovo Finska, gdje je pobijedila „ksenofobična stranka“- „Pravi Finci“, smatraju da svaka članica EU mora sama rješavati probleme izbjeglica i emigranata, te odlučivati o tome kome će pružiti azil, a koga će vratiti u matičnu zemlju.
Kažu ljudi da u zajebanciji uvijek ima pola istine. Pa, vidite, moja je priča samo nalik na priču velikog Newtona. Dakle, kako sam čuo, dotični je sjedio ispod drveta jabuke, kada ga je jedna jabuka kresnula po tintari i to je promjenilo svijet.
Moja priča je slična, ja sam isto sjeo pod neko drvo, da ga jebeš ne znam koje, ali znam da je na tom drvetu bila i jedna ptičurina i baš je tada odlučila olakšati se, pogađate, na moju tintaru i buuum odmah mi sine: EU-reka!
Pa, što se mi svi ovdje zajebavamo: idemo u EU – nejdemo u EU, kad je rješenje toliko jednostavno da me od jednostavnosti boli glava, a toliko je dobro da zaslužuje samo pluseve.
Rješenje se zove referendum!
Sad će te skočiti i reči, kaj god, za to ti nije trebala kakiti ptičica po bulji.
Je, je, ali kakav referendum?
PLEBISCITNI !
Nemoguće, reči će te! Ne, nije, moguće je, a rješenje je pod nosom.
Plediram na svekoliko pučanstvo i politiku i ekonomiste i sve koji žele dobro ovoj napaćenoj zemlji, da odmah krenu u organizaciju referenduma sa samo jednim pitanjem:
ŽELITE LI DA REPUBLIKA HRVATSKA ZATRAŽI PRISTUPANJE U SAVEZ NJEMAČKIH DRŽAVA?
DA...........................NE
Mene zanima odgovor 'polliticara' na pitanje: "Zasto ce nam u EU biti bolje?"
Nadam se da ce sto vise polliticara odgovoriti na ovo pitanje.
Vec duze vremena sam protiv ulaska u EU, i kako vrijeme prolazi, nista me nije uvjerilo da cemo imati ikakve koristi od ulaska u EU. Kad bolje razmislim, jedino sto vidim dobro, bar za sebe, je sto nece biti kontrole na granici. Imao sam srece da sam cesto prolazio tu granicu, i stvarno tu ne vidim problema. Ako zelite putovati, koja minuta cekanja na granici mi ne smeta, i sumnjam da bi ikome normalnom trebala smetati.
I ustvari ta bi granica jedino mogla biti problem ljudima koji zele ici raditi u neku od zemalja EU. I neka, obzirom na sadasnju situaciju, kvalitetni, pametni ljudi sigurno da nemaju buducnost ovdje, i nikome ne zamjeram ako zeli otici. Ali, i sada oni najbolji vjerujem da mogu vrlo lako otici raditi van. A da li je nama u interesu da bas svi koji vrijede odu?
Vjerujem da nije.
I zato se pitam, sto ce se dogoditi kad udjemo u EU? Kada svi koji ne vide svoju buducnost u Lijepoj nasoj, kada budemo u EU, odu? Kakva nas buducnost ceka?
naredboDavci diktatori Hrvatske krnjim informacijama upravljaju biračima od prve sekunde haškoga suđenja,
(i zbog toga) nakon strogoga kažnjavanja generala Gotovine i Markača pojavio se masovan plač biračInformaša, zaROBljena, pokorna i poslušna konzumenta vladajućih informacija,
krnje informacije, a što su skrile/utajile od biračInformaša Hrvatske?
(i još... od biračRazumitelja, NEOVISNA, ali NE i neutralna konzumenta vladajućih informacija)
haško suđenje hrvatskim generalima nema bitne veze s Brijunskom sjednicom, Olujom, mrtvima i živima,
temeljno, a ukratko
SFRJ pogođena je ružnom katastrofom, nakon smrti hijerarhijskoga vrhovnika naredboDavca diktatora Tita, pojavila se pohlepa bahatih hijerarhijski visoko pozicioniranih naredboDavaca diktatora da baš sebe proglase novim SFRJ hijerarhijskim vrhovnikom naredboDavcem diktatorom,
a kobna posljedica?
hijerarhijski vrhovnici naredboDavci diktatori iz federalnih jedinica odmah su proglasili svoju NE ovisnost i svoje NE prolazne državne granice,
a kobna posljedica?
SFRJ je uništena,
SFRJ granice su uništene,
interNacionalne nove granice su stvorene,
a kobna posljedica?
Da li se može dočekivati presuda, pitanje je koje mi se mota po glavi kada čitam da se priprema skup u petak, 15. travnja na Trgu bana Jelačića i javno dočekivanje presude iz Haaga. Do sada sam mislio da se može dočekati Nova godina, na željezničkoj ili autobusnoj stanici, dragi gost, ali da se može dočekivati presuda to je stvarno novost. I to presuda, za koju ne znamo kakva je, iako većina, po anketama pretpostavlja da će biti osuđujuća (oko 60%) dok 40 % misli da će biti oslobađajuća.
Nemojte me samo pitati što mislim o tome kakva će presuda. Naime, o tome se mogu izjašnjavati samo oni koji su bili u borbi, ili oni koji su se upisali, recimo u neborbeni sektor, dok mi pripadnici bečke ili muenchenske bojne moramo biti KUŠ!
TKO JE KOLIKO ZNAO?
Sjećam se dobro govorili su mi tada, a i danas nerijetko me netko prekine s upadicom: „Pa, ti nisi bio tu, nemaš pojma što se događalo..?“ A tima onda govorim ono što sam govorio tada, a ponavljam i sada: „Baš zato što nismo bili tu, bili smo poneki, bolje informirani nego „ domaći „“!
Dobar posao u Tunisu, Egiptu, Libiji, Siriji, Obali slonovače, Jemenu, Tajlandu.. Japanu
..."Čovjek koji ne može podnijeti aroganciju ne bi trebao biti u politici!", odgovorila je Vesna Pusić u ovonedjeljnom „ Nedjeljom u dva“(3. travnja 2011.) Aleksandra Stankovića.
“To je u politici dosta prošireno. Vjerojatno privlači takve ljude“, razradila je odgovor Vesna Pusić.
Pojasnila je, kako piše T-portal, da smatra da je to na neki način oblik samoobrane političara jer su stalno izloženi pogledu javnosti, posebno onih koji su dugo u politici. Tu se povuklo i pitanje Radimira Čačića koji je dugo u politici i također ima problem s arogancijom. Rekao bih da bi bilo bolje koristiti pojmove BAHATOST, DRSKOST, OSORNOST - čine mi se oštriji od „arogancije“.
I onda je uslijedilo pitanje za koje kapa dolje Aci Stankoviću. Naime, nakon što je to pitanje tek uzgred spomenuto u čuvenom „sushi intervjuu“ Milanovića i Čačića Jutarnjem listu odnosno Davoru Butkoviću, Aco Stanković je bez pardona pitao ono što zanima TV gledatelje i pokazao još jednom da je kvalitetan novinar, bez dlake na jeziku. To pitanje zaobilazili su mjesecima novinari-kolege kao mačak vruću kašu, i sam sam ga skoro postavio u svom dnevniku na pollitici, i zanimljivo, naišlo je na mlake komentare.
Ljudi su nezadovoljni drustvom u kojem zive, postali su imuni na afere, pljacku, i nepotizam, no to se nece promijeniti sve dok na vlast ne dodu generacije koje nisu opterecene svojom proslosti, generacije koje se nisu okoristile i naprave katarzu drustva. - Ovakvo stanje u drzavi je neizdrzivo, nepotizam, veze, korupcija postoje na svim razinama...
Ovaj tekst je predobar da bi otisao u zaborav. Od P.Gr-Č:
Osobno se smatram informiranijim građaninom, koji prati novosti na našoj političkoj i gospodarskoj sceni. Naravno, nisam ni do ramena (ili čak koljena) stručnjacima od kojih su neki i autori na ovom portalu. Ali ja neznam što će biti s Hrvatskom 2020-te. Pa zašto pišem o tome? Zato što su stručnjaci krenuli upravo u tome smjeru i počeli pisati knjige, dogovarati strategije... koje se temelje na našim sposobnostima da. Ali i na mogućnostima?
