Ova zemlja koju smo u svojoj muci i na krvi naših prijatelja, naših suboraca, stvorili, već odavno nam je prestala biti majka, zahvaljujući šačici bjednika i kokošara, koji zbog inertnosti biračkog tijela provode svoju volju već dugih petnaest godina. Uvijek je u povijesti problem Hrvata bio dugačak fitilj i gotovo mazohistička strpljivost podnošenja nepravde. Nu, ima taj problem i drugu stranu, kada konačno fitilj dogori, kada se stvori kritična masa, bijes postaje razoran i uvijek u povijesti ostavi krvave tragove.
Svi ti zakoni, razni akti, koje su donosile vlasti na ovim prostorima po kojima se sudilo, proganjalo, ubijalo, raseljavalo ovaj narod, svi ti ugovori koji su se potpisivali iza leđa naroda, savezi koji su se sklapali mimo volje naroda, gdje su oni sada? Gdje su oni koji su ih donosili, gdje su oni koji su ih sprovodili u djelo?
Na đubrištu povijesti, dragi moji.
„Non abbiate paura!“ – rekao je dobri Papa, - „ne bojte se“
… nekako ne vjerujem da će EU ući u nas
Eto, pregovorima je kraj (valjda), euforija je krenula, kao strpimo se još samo dvije godine i svi naši problem bit će riješeni …
Kao rukom odneseni!
Samo, ne lezi vraže, nekako ne mislim da će se u tom vremenu naše klijentelističke organizacije koje se kod nas neopravdano nazivaju strankama profiliraju u politčker stranke a političari od grabežljivaca postati odjednom ljudi s osjećajem za opće dobro.
Hoće li iz pravosuđa izaći suci monstrumi poput S. Lozine za kojega u Lori nije bilo zločina ili njegovi kolege, onaj iz Gospića, za kojega je guranje prstiju u stanovite ženske otvore, bez privole vlasnice, tek socijalni kontakt, rukovnje pace, oni suci Županijskog suda u Karlovcu koji u hladnokrvnom ubojstvu 13-torice zarobljenika na Koranskom mostu, ni poslije ponovljenih suđenja, ne nalaze elemente kaznenog djela …?
Znači li to da će netko podići optužnicu protiv T. Merčepa i njegovih nalogodavaca za sva ona zlodjela počinjena u Vukovaru prije početka oružanih sukoba ili će netko možda istražiti i pred lice pravde privesti pripadnike labinske “Handžar divizije” radi svih onih zločina počinjenih na Baniji.
Europski parlamentarci me neodoljivo podsjećaju na našu oporbu. To su kao oni dobri dečki koji se svako toliko dosjete neke ingeniozne ideje za sveopće dobro koja ima samo jednu manu: potpuno je deprivirana osjećaja za stvarnost.
Ovogodišnja takva dosjetka iako nije originalna (vuče se po krugovima ekonomskih teoretičara još od ranih '70-ih) dobila je drugu potporu ove godine na izglasavanju u europskom parlamentu prošli tjedan 8. lipnja. Naime, radi se o jednoj verziji tzv. Tobinovog poreza kojim bi se oporezivale SVE financijske transakcije u EU i to u omjeru od 0,05% volumena (iznosa) transakcija, a u svrhu punjenja budgeta EU čije su povećanje do 2014. godine također izglasali isti ti parlamentarci.
Ovo je moj prijevod teksta José Ignacio Torreblanca, člana europskog vijeća za međunarodne odnose, a čiji original možete pročitati OVDJE.
Vrlo zanimljivi komentari naveli su me da odvojim malo vremena i pripremim ovaj malo duži članak koji daje širu sliku o EU, njenim vrijednostima, bolestima, dijagnozi, ali i lijekovima, iz europske perspektive.
Kako je vidljivo iz dana u dan, jedini lijek je europska revolucija.
Republika Hrvatska kao politički zaostala zemlja stoji na pragu ulaska u Europsku Uniju. Kada kažem politički zaostala zemlja, tu podrazumijevam sljedeće:
- hrvatski građani, čiji je glas temelj demokratskog sustava ove zemlje uglavnom pasivno gledaju što se u zemlji događa, kao da se to njih ništa ne tiče;
- hrvatski političari, u velikoj većini, boje se tih istih pasivnih građana, pa ih onemogućuju na razne načine ne bi li ti građani 'poludjeli' i postali aktivni građani (npr. dugogodišnja trakavica oko zakona o referendumu, sapunica oko referenduma za ZOR, prosvjedi koji se uopće ne uzimaju na znanje itd.)
- hrvatski mediji, koji dopuštaju da im gospodarsko-politička nomnklatura postavlja urednike i diktira tekstove količinom plaćenog oglasnog teksta, postali su dio propagandne mašinerije kojoj je na zadnjem mjestu objektivna i nepristrana informacija;
Sloboda svakog čovjeka se ogleda u mogućnosti izbora. Svaki izbor nameće dilemu. Dilema je jedino moguća između dviju različitih mogućnosti.
Hrvatska vlada, i velika većina hrvatskih političara, uopće ne smatra da bi ulazak Hrvatke u EU trebao stvoriti nekakvu dilemu. Jer u RH ulazak u EU nema alternativu. Tamo gdje ne postoji alternativa, tamo nema dileme. Gdje nema dileme, nema niti mogućnosti izbora. Gdje nema mogućnosti izbora nema niti slobode.
Često su logika i politika dvije potpuno različite stvari. Biti logičan i političan u većini slučajeva je proturječno. Ali katkada je logika neumoljiva, i zahtjeva pokoravanje i politike. Ovdje se radi konkretno o referendumu koji nam predstoji. Logika referenduma je jača od službene politike. Službena nealternativna politika u suprotnosti je s logikom referenduma. Na referendumu ćemo imati mogućnost izbora. Postojat će dvije točke otpora: Da i Ne.
Ukrcavanje na Titanic – Anschluss Hrvatske
Tragikomična sapunica oko Anschlussa Hrvatske zaista nema kraja.
Nema dana da se ne spomene kako smo zatvorili neko poglavlje, da smo pohvaljeni zbog „značajnoga napretka“ u povratku izbjeglica, u sprječavanju korupcije, u pravosuđu, u kažnjavanju ratnih zločinaca, zapošljavanju manjina u javnim ustanovama, izgrađivanju uništenih kuća, traženju nepostojećih topničkih dnevnika , „primjerenom ponašanju nakon presude generalima“ i „Oluji“ kao ZZP-u, jer to i „nije osuda cijeloga hrvatskoga naroda“.
Promijenili su osmu točku „Deklaracije o temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo RH u EU“. U njoj Hrvatski sabor ističe „aktivnu ulogu građana RH u procesu pridruživanja“.
Sada planiraju sebi dati pravo na bianco potpis Pristupnoga ugovora bez prethodnoga referenduma naroda, a tek će se onda udostojiti građanima RH dati priliku da se referendumom izjasne o ulasku u EU.
Ne nije satira ili šala ozbiljno mislim.
Čudaci
Mi smo pomalo čudni. Vidimo teorije zavjere i gdje postoje i gdje ih nema. Skloni smo od muhe praviti slona, a kasnije od tog slona mamuta. I onda kada pogledamo u tog mamuta više i zaboravimo koja nam je to muha digla živce. To tako kod nas ide. Već godinama. Na pisanje ovog teksta nagnale su me neke priče koje čujem u svakodnevnom životu, kao i one koje se potenciraju u medijima. Gledam naše društvo i mislim si kako bi se dao napisati genijalan scenarij za film katastrofe. Pokupio bi sve Oscare.
Višnjice na pudingu od vanilije
U RH, posebno u političkim krugovima, posljednjih dana puno se priča kako možemo očekivati zahtjev Italije i Francuske da se izravno angažiramo u rješavanje izbjegličke krize nakon problema u Tunisu, Libiji, Egiptu, Jemenu,..
Navodno će nam predložiti otvaranje nekoliko velikih sabirnih centara, jer pritisak na Italiju je nepodnošljiv.
Sve zemlje EU „solidarno“ su zatvorile granice za prognanike ili izbjeglice iz Sjeverne Afrike i pokazale kako se odjednom veoma lako krše europski propisi i izbjegava solidarnost s najugroženijom Italijom.
Talijanski ministar unutarnjih poslova, R Maroni iz Sjeverne lige, zaprijetio je čak i izlaskom Italije iz EU, jer se krše svi principi solidarnosti i „slobodno kretanje ljudi, robe i kapitala“.
Njemačka, Engleska, nordijske zemlje- pogotovo Finska, gdje je pobijedila „ksenofobična stranka“- „Pravi Finci“, smatraju da svaka članica EU mora sama rješavati probleme izbjeglica i emigranata, te odlučivati o tome kome će pružiti azil, a koga će vratiti u matičnu zemlju.
