Tagovi

Krleža i hrvatska tragedija

Priznajem, nisam neki seriozni poznavatelj djela Miroslava Krleže, više me je zanimao njegov život pa sam ponešto i pisao o mapi Zelengaj, zapravo knjizi Milana Gavrovića „Čovjek iz Krležine mape“ koji opisuje slučaj dr. Đure Vranešića, vlasnika sanatorija Zelengaj u kojem je ovaj doktor, blizak ustašama i nacistima, skrivao Miroslava Krležu neko vrijeme u kaosu Drugog svjetskog rata. Krleža se našao između Đide (Milovan Đilas) i Dide (Kvatarenika), negdje između, na brisanom prostoru raznolikih protivnika i sklonio se na neutralni teren – u umobolnicu Zelengaj. Da su se, po policijskim dokumentima koji su pronađeni u Državnom arhivu Hrvatske na Zelengaju kratko vrijeme, vjerojatno i s Krležom u društvu, skrivali moj djed Adolf Weiss, i njegov brat Eugen Weiss, zaista je sporedno za ovaj tekst, ali ne mogu ne spomenuti tu činjenicu.

*...Hrvatska u EU - "SJAJ I BIJEDA KURTIZANA"...*

V

Po svoj je prilici to bio junak jedne od onih tajna što se odigravaju među tri osobe, onih tajna od kojih se sastoji čitav krabuljni ples u Operi i koje su poznate samo onima što u njima igraju ulogu.

Ovim je riječima, slavni francuski realista Balzac , još u 19. Stoljeću opisao svaku paradu poznatih I slavnih (ili onih koji o sebi tako misle) te onih koji se pokušavaju, na sve načine, ugurati među vodeće slojeve društva.

Balzac je itekako bio svjestan činjenice da u tom trenutku ne opisuje samo Francusko društvo I njegov truli sjaj, već da se “packe” njegovog stvaralaštva mogu pronaći i u drugim nacijama.

U svom djelu “Sjaj I bijeda kurtizana” Balzac je opisao raskošnu bijedu francuskog društva tog vremena, a onda I popratnih aktera (karaktera) kroz galeriju različitih likova. Tako srećemo mladića koji se svim silama trudi ugurati u visoko društvo u čemu mu pomaže, nitko drugi, nego kriminalac Vutrin kojeg je, (uopće ne sumnjam - namjerno) Balzac protegao kroz još nekoliko svojih dijela.

Tim postupkom možda je suptilno htio dati do znanja da likovi poput Vutrina nikad ne umiru, a očito, vješto “operiraju” između wannabe elite I skupine koju možemo nazvati “Država to sam ja”. Likovi poput Vutrina vode ljubav s bezakonjem, ali posljedice njegovih užitaka nisu čista djeca koju dovodi na prljav svijet, već bezbroj obezglavljenih (doslovno ili metaforički) patnika koji to I nisu.

Tako se upoznajemo I s likom kuritzane koja premda društveno okarakterizirana kao nemoralan lik, u konačnici bliješti iz te hrpe “uglednih I časnih” likova., uspijevajući čak sama sebi oduzeti život zbog stihijske ljubavi prema nadobudnom pjesniku koji eto nije imao muda da se izbori za išta osim sebe. Nakon provedene noći s Baronom, Ester pronalaze mrtvu. Nije li vam simbolika bogataša koji misli da novcem može kupiti sve I kurtizane koja liježe u postelju za novac, a nakon toga presudi sama sebi, eksplicitna? Ako nije, nema veze, godine pred vama već će vam pokazati što je pisac htio reći…

Nekima je jasno, no mnogi će se ipak pitati kakve veze Balzac I ulazak Hrvatske u EU imaju zajedničkog.

Balzacu su pripisivali gajenje simpatija prema visokom društvu, premda je bez zadrške kritizirao I plemiće I seljake. Meni se ne može prepisati ni simpatiziranje vlasti ili političara, a još manje simpatiziranje Europske unije.

Za razliku od mnogih koji se ovih dana oglašavaju sa svih strana zauzimajući svoja mjesta u borbenim taborima - “EU pristalice vs. Hrvatski nacionalni front”, moja su opredjeljenja I stavovi po ovim pitanjima drugačiji, ali baš sam zato dobila želju da se oglasim.

Nisam okorjeli, a bogami, ni nikakav nacionalista. Ne smatram da je ulazak HR u EU loš zato što Hrvatska time gubi svoj identitet. Štoviše, mislim da nitko ne može izgubiti identitet, ako ga nikad nije ni imao. Znam da će me pristalice takve nacionalne politike dovesti u iskušenje da se branim pred njihovim prozivkama kako sam samo još jedan u nizu izdajnik naroda, no moje mišljenje je da identitet jedne države ne čine grb, povelja o nezavisnosti, zastava I himna. Identitet države za mene je isključivo njezin narod, a ovaj narod (kojem pripadam I sama da ne bi bilo zabune) mene previše podsjeća na obezglavljene lutke koje netko drugi navija, pa samim time priča o identitetu može eventualno postati priča o “posuđenom identitetu”, no ni tada ta priča nema svoju čvrstu okosnicu.

Dan poslije (prvi dan u EU)

Mnogi naši sugrađani su se nakon pretpostavljam ipak mirnog sna jutros probudili u EU, te vjerojatno mnogi odmah pohitali otvoriti prozor da pogledaju kako to stvarno izgleda EU!?

Razotkrivanje - prvo pa muško!!!

EU nam je dan uoči prijema u članstvo ponovno očitala lekciju, ovaj put o ažurnosti. Svoje je web stranice pravodobno preuredila tako da već od prve sekunde našeg članstva svima budu dostupni podaci o novoj članici, i to na njenom jeziku. Koristeći večeras tu pogodnost, iz čiste radoznalosti, pogledao sam sadržaj koji se nudi o članicama Unije, ovaj put, dakako, o Hrvatskoj. Jedan podatak me šokirao.

Mnogi se sjećaju primjedbi hrvatske javnosti na način vođenja pregovora, najviše one na nedostatak transparentnosti. Sadržaj ispregovaranog smo saznavali „na kapaljku“ a mnoge izmjene naših propisa su obrazlagane i pravdane time da „to traži EU“. Provjeriti, dakako, nismo mogli i morali smo vjerovati političkoj eliti. U tom smislu će u narednom periodu biti zanimljivo razotkrivanje prave istine. Evo što EU kaže u zadnjem odlomku o Hrvatskoj:

Trg Republike - neka igre započnu!

Danas sam kao pripadnica hrvatskog nacionalnog bića ispunjena ponosom i gordošću što moji sunarodnjaci slave, proslavljaju i u areni centralnog zagrebačkog trga - Trga Republike (kako to državnički zvuči) cara Justinijana igre bez granica EU elite. Ipak je to pobjeda onih snaga koje od stoljeća sedmog sanjaju samostalnu državu, onih snaga koje su se dokopale nove EU-Jugoslavije bez obzira što su staru mrzile i bez obzira što tu fakturu ponovo plaća puk. Ali, danas je fešta (kruha i igara...) koju ne smijemo okrnjiti lošim mislima, danas jedemo kolače dok ćemo problem kruha prolongirati za koji dan dok svjetla reflektora ugasnu nakon što su car i njegova Teodora-Europa pokazali palcem prema dolje...
http://prntscr.com/1cqn6g

Oi! \ˈeu\

Nisam baš nešto volio Jugoslaviju, naročito pred kraj ov kors, osim u onom jednom trenutku kad Boban nije bio išao radi kazne, a mi zaigrali skoro k'o Riva...

EU, khm, volim manje. Ne zato što sam nacionalist, nego zato što realno RH unutar EU ima, ne obazirući se na neusporedivost političkih sustava, manje mogućnosti nego SRH unutar SFRJ. Da, velike su razlike u društvenim uređenjima i odnosima među narodima i kapitalima, ali nešto se u praksi ipak nije promijenilo danas u odnosu na prije četrdeset ili pedeset godina.

E sad, to što se nije promijenilo je možda - ono možda u kojem se početno m izgovara kao u "molim te Bože" - uzrok za najveći mirnodopski politički moment u ovoj zemlji još otkad je Broz osim na Staljinovu poželio sjesti na još koju stolicu. Dušebrižnici će reći da pretjerujem sa ovim "najveći mirnodopski politički moment", ali nedolazak Angele Merkel u nedjelju u Zagreb po meni jeste upravo to. Ako želim usporediti bilo što s tim, završim na Tuđmana kraj Clintona u blatu, nasmiješenog Milanovića "u pravom društvu" na onoj nekoj američkoj bezvezariji, itd.

Zoran Milanović protiv Hrvatske i zdravog razuma

Što se to uopće moglo dogoditi da samo nekoliko dana pred službeno pristupanje Hrvatske Europskoj uniji Vlada RH na čelu sa Zoranom Milanovićem Hrvatskoj nanese toliku političku štetu sa već sada nesagledivim posljedicama. Da li je uopće moguće da ljudi koji se smatraju ozbiljnima i odgovornima za vođenje Hrvatske bez ikakvog po zdravoj logici valjanog razloga i potpuno protivno svim prihvaćenim okvirima EK na silu i „preko noći“ žele mijenjati Zakone, pa čak i onda kada iz EU stižu jasne poruke da je to ne samo „nemoguća misija“, već i veoma štetno za vjerodostojnost Hrvatske.

Naprosto je nevjerojatna činjenica da Zoranu Milanoviću nitko iz njegova okružja nije u stanju kazati da se ovakvim nepromišljenostima ne smije igrati sa budućnošću Hrvatske, a još manje takvim ponašanjem vrijeđati i sve članice koje su ulasku RH u EU dale punu potporu. Ovakav politički šamar jednoj prijateljskoj Njemačkoj zacijelo još nitko do sada nije dao, stoga reakciju kancelarke Angele Merkel koja je odustala od dolaska na proslavu ulaska Hrvatske u EU čak u ovom trenutku možemo smatrati i blagom reakcijom, no razumljivo je sasvim da „Njemačka upornost“ na tome neće stati.

AJMO REĆI: Hrvatska u EU kao utopija ili nužnost?

„Ajmo reći!“ postala je poštapalica mnogih koji se obraćaju javnosti, i nije lako objasniti što zapravo govornik želi poručiti s ove dvije riječi! Da li zapravo s njima dobiva na vremenu dok smišlja nastavak svojih veleumnih razmišljanja, čemu poštapalice i inače služe, ili je AJMO REĆI zapravo najava onih tvrdnji u koje nismo posve sigurni, neka odokativna procjena situacije, političkog događaja, neko mantranje koje ne razumije ni sam govornik?
Kako god bilo i kako god se uzimalo, AJMO REĆI, kada već ne znam kraće, nego vezem vezak, što znači Hrvatska u Evropskoj zajednici – znači li to išta ovom ravnodušnom narodu, kojeg, ajmo reći, danas možeš odvesti i u raj, i u pakao, njemu zamalo svejedno? A medijima nije svejedno što ne dolazi Angela Merkel na svečanost u Zagreb… ajmo reći, ovo je sada već prava drama! A što se tek iza brda valja, zna samo On, Stvoritelj…!
ANATOMIUM, UMJESTO ATOMIUMA

Tipovi antifašizma – by Zvonimir Despot

Na vrhuncu ofanzive koja se u Hrvatskoj ponavlja svake godine na obljetnicu antifašističke borbe, oni koji u liku Josipa Broza Tita vide samog nečastivog, u Komunističkoj partiji Hrvatske mračnu silu zla a u Jugoslaviji isključivo tamnicu hrvatskog naroda, pored starih i već izlizanih „argumenata“ svaki put nastoje konstruirati i neki novi. Ove je godine najdalje otišao Zvonimir Despot u svojoj kolumni objavljenoj u Večernjem listu. On je na proslavi Dana antifašističke borbe u Brezovici čuo samo „poruke netolerancije iz kojih izlazi govor mržnje, prijezir prema svima koji su neistomisleći, i to od samog državnog vrha.“ Neistomisleći su, naravno, oni koji se ne slažu s ocjenom da u današnjoj Hrvatskoj još uvijek postoje oni koji bi prekrajali povijest drugog svjetskog rata zato što je jednodušna ocjena svih govornika bila baš ta, s porukom da se to neće dozvoliti. Rečeni kolumnist nam je zato servirao svoju ocjenu kako „nitko normalan ne dovodi u pitanje antifašizam, ali nitko demokratskog usmjerenja ne može prihvatiti antifašizam boljševičkog tipa“.

„Deficit demokracije“ i suficit diktature, u EU, je plamen koji će je uništiti

„Deficit demokracije“ i suficit diktature

I njemačka konjica na Mađarsku:
http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/eu/87296-viktor-orban-odbrusio-merke...
kazuje o karakteru države u koju se pretvorila nekadašnja Europa.

I sami priznaju, gledam na TV-u, nekakvu „deficitarnu demokraciju“. Kakva je to „deficitarna demokracija“: demokracija u kojoj manjka demokracija?
Pa gdje su se izgubile države u koje su nam nekada bili uzori demokracije?
Dok su nam pogledi i misli, nekada ,odlazili na Zapad (cijelim naraštajima koji su bili gladni svih tekovina te demokracije i slobodnijega društva) prema toj demokraciji kojoj smo težili dok smo bili zarobljeni u „komunističkome mraku“, sada doživljavamo stvarnost u kojoj se te, nekada demokratske zemlje pretvaraju u gore od onoga što smo imali sami.
Je li to nužnost pri stvaranju višenacionalnih država u megadržavu? Jesu li megadržave moguće samo u totalitarističkome, diktatorskome, komesarskome i „deficitom demokracije“ određenome obliku?
Koja je onda razlika između „deficita demokracije“ u recimo Sjevernoj Koreji, nekoj Talibaniji i ovoj EUdžamahiriji?

Novi dnevnici

  1. Kulturan, civiliziran čovjek vs Idiot od Buddha komentara 0
  2. Beskrajan dan ili Jazavci u zemlji čudesa od Buddha komentara 3
  3. 14 mjeseci prije izbora: čini se da će 'lijevi' ostati na vlasti i nakon 2015. godine od StarPil komentara 9
  4. I S I S = Israeli secret intelligence service od sjenka komentara 15
  5. diktatura profitiranja od aluzija komentara 0
  6. Slatke brige domaćih ljevičara od Tko je John Galt komentara 29
  7. Ključ života ili odmak od politike od grdilin komentara 32
  8. Obnovljivi izvori energije: Budućnost je sada! od Zoran Oštrić komentara 1
  9. Medijski hologram od Buddha komentara 2
  10. Ništa novo: Država financira socijalističku propagandu od Tko je John Galt komentara 37
  11. Caru carevo, Bogu Božje! od Buddha komentara 40
  12. Hrvatska na prekretnici od vkrsnik komentara 94
  13. Principi vs Banditi od Buddha komentara 11
  14. Jedna morbidna ideologija i nemogućnost ekonomske kalkulacije unutar iste od Tko je John Galt komentara 33
  15. čovjek (gladan) sisavac od aluzija komentara 0
  16. Suprutni trendovi na ljevici i desnici od Zoran Oštrić komentara 13
  17. Highway to hell od Buddha komentara 5
  18. Oda mladosti od Atomos komentara 14
  19. Kapetan Amerika protiv klime od robot komentara 40
  20. Autokratska demokracija od Buddha komentara 3
  21. Dio hrvatskih Židova i naših prijatelja - kao led? od Ljubo Ruben Weiss komentara 11
  22. Neoliberalni kapitalizam - Babaroga moderne ljevičarske elite od Tko je John Galt komentara 88
  23. „Ljudi“ koji šire toleranciju mržnjom i nasiljem od ppetra komentara 136
  24. Zašto političari toliko zaziru od preferencijalnog glasanja? od spvh komentara 21
  25. Josipovićeva stoka sitnog zuba. od Papar komentara 55

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Buddha
  • marival

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 24

Novi korisnici

  • abakus
  • Tko je John Galt
  • caye
  • mislavru
  • Jura