pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Vec jedno vrijeme provodim u Italiji radeci na jednom "job shadow" projektu mladih.
Job shadow je otprilike - praksa, te ucenje i uvid u rad kako to radi netko drugi...
Naime, taj projekt je u sklopu EUropskog programa mladih koji je lansirala EU pocetkom 90ih radi razmjene mladih ljudi koji zive unutar EU.
Cilj programa je upoznavanje sa zivotom u Europi, mobilnost, solidarnost, interkulturalni dijalog, razoj potencijala mladih i cijeli spektar pozitivnih stvari za neformalno ucenje.
Ziveci malo u Italiji kao moje prvo iskustvo zivota negdje izvan HR, u meni je proizvelo razlicite efekte.
Od spoznaje nekih bizarnih i banalnih stvari koje se dogadaju izvan granica HR, pak unutar granica EU. O tome se ne pise, ne govori, kao da ne postoje.

Dok je HR zaokupljena prosvjedima, nesposobnosti i beskrupuloznosti i politicara, te neobrazovanih i netehnoloski razvijenih institucija mogao bih postaviti pitanje - dokle?
Evo ujedno i odgovor. Jedino onda kad cijela nacija bude dovoljno obrazovana i ukljucena u rad civilnog drustva i dijaloga izmedu pojedinaca i institucija.
Takav ideal mogao je, hipotetski, jedino uspjeti u doba grckog polisa, no ipak, ne za sve!

Član europskog parlamenta, doajen i vodja anti-EU grupe u Parlamentu, Danac Jens-Peter Bonde ovih je dana objavio kompiliranu, “reader-friendly” verziju Lisabonskog Ugovora (može se downloadati na ovome linku kao pdf, na engleskom jeziku).

To je najnovija od ukupno četrdesetak knjiga u bogatom opusu ovog energičnog čovjeka koji je postao članom Europskog parlamenta još davne 1979 godine, a napušta ga zbog umirovljenja ovih dana, točnije 9 svibnja, tj. upravo na Dan Europe. Sve njegove knjige tiču se EU, a izmedju njih treba istaknuti ranije “reader-friendly” verzije Ugovora iz Nice te neuspjelog EU Ustava.

Već tradicionalno ne znamo što nam koji praznik obilježava, važno je da nam pada negdje oko četvrtka ili utorka. Ma može i srijeda, uvijek se svi dani mogu spojiti u neki tjedan bez rada. Nekada su te kombinacije koristili radnici a sada sve viši kombiniraju poslodavci. Tako oni odlučuju kada će njihova radna snaga koristiti dan ili dva odmora. Jednostavno jedan dan prije praznika “gazda” onako iz visokog obznani da se tog i tog dana neće raditi i da će nam taj dan biti odbijen od godišnjeg odmora. Zgodno, i tako četiri ili pet puta godišnje i ode tjedan dana odmora ne planirano isprekidano i baš onako kako zakon ne predviđa.

Ovdje se nema što dodati nego pomoći ovoj djeci da se njihov glas čuje,... a lijepo su nas zamolili:

Pozivaju se svi srednjoškolci u Hrvatskoj na prosvjed!!!!!

Vrijeme: Ponedjeljak, 28.4.

2008, 07:30 h

Razlozi:
- neorganiziranost
- nedostatak vremena za pripremu
- razliciti udžbenici, isti kriteriji za sve srednje škole
- besmisleno je jer neki fakulteti nece priznavati državnu maturu
- velik broj ljudi ce imati isti broj bodova i htjet ce se upisati na isti fakultet i ne mogu fakulteti prvih 30 primiti, a ostali nek se slikaju
- NAS NITKO NIJA NIŠTA PITAO!

Zakonski, ne možemo dobiti ukore ili neopravdane!
Moramo se svi ujediniti i složiti i napokon nešto poduzeti jer državna matura većini učenika ne odgovara i većina je protiv nje!
Nadam se da će to imati nekakvog utjecaja!
Ako svi imaju pravo na svoje mišljenje, zašto nas onda nitko ne sluša?!

Izbjegavam previše gledati TV, čitati novine i osobito se uzrujavati zbog toga što živim u državi koju vode kriminalci i mafija.
I ja stvarno vjerujem u to da našu državu vodi mafija.
Mafija koja uživa povlastice, vodi lagodan život i živi na slobodi i moći koju su zaradili na grbači sirotinje koja im isplaćuje poreze te zahvaljujući izmanipuliranim i neobrazovanim mozgovima koji su im dali glasove.

Oni (Vlada) su ionako profesionalno deformirane ličnosti koje upravljaju državom samo zato što je pismeniji i inteligentniji dio populacije inertan.
Također, država će rađe prodati neku tvrtku i dio love isplatiti penzićima. Za tih 100 kn penzioneri će se dogegati do biračkih kutija i dati glas, zna se kome.
No čak ni to nije tragikomična situacija smjera politike Vlade, već to što se mreža podmetanja, kriminala, interesa i međusobne umješanosti proširila na apsolutno sve razine njihovog sociopolitičkog djelovanja.

Već neko vrijeme ljudima oko sebe prodajem jednu priču, a sad sam je odlučio ponuditi i posjetiteljima pollitike. Naime, kod nas se često govori da su nam političari lažljivi, nemoralni, pokvareni, neodgovorni , sebični, a ja kažem da nije problem u tome, već je problem u tome što su naši političari najobičnije tupave, arogantne, umišljene, djetinjaste budaletine.Glupi su i ne znaju tko im glavu nosi.

Uzmimo za primjer Ivića Pašalića. Čovjek koji se u svojim političkim istupima oštro protivi rasprodaji Hrvatske strancima je digao kredit i odlučio u Istri graditi vile koje je namjenio za prodaju bogatim strancima.
I sad bi netko rekao da je on dvolični gad koji jedno priča a drugo radi, da je nedosljadan. U stvari on je jedan običan glupan. Jadni Pašalić je vidio da se mnogi uspješni ljudi bave biznisom pa je i on udlučio ući u biznis. Vidio je da je biznis s prodajom nekretnina strancima vrlo unosan pa se i on odlučio na to.
To što on prodaje nekretnine strancima, to ne znači da on voli prodavanje naše zemlje strancima, to jednostavno znači da je on toliko glup da ne zna drugi način na koji bi postao uspješan biznismen.

Ovih dana svjedoci smo još jednog igrokaza. Ovog puta režija je HDZ i Ivo Sanader u suradnji s EU komisijom. Koliko god zvučalo nekima nevjerojatno da se EU upušta u igrokaze, događaji govore drukčije. Sve je počelo s famoznom primjenom ZERP-a kada su Slovenija i Italija iz jednog potpuno nebitnog pitanja za EU stvorili pitanje prvorazrednog značaja, skoro pa da je to bilo biti ili ne biti za EU. Formalno, nitko nam nije branio provedbu ZERP-a, niti je itko prijetio nekim međunarodno neprihvatljivim pritiscima. Jedini pritisak je bio obustavljanje pregovora s EU o pridruživanju, a to ne spada u odnose kojima se UN bavi.

Jučer ujutro sam bio na uobičajenom prijateljskom subotnjem okupljanju i potpisao za Referendum za NATO iako sam s obje ruke za ulazak u NATO, jer je to Hrvatskoj potrebno a predstavlja približavanje našem konačnom cilju - ulasku u EU. Naime, osobno imam vrlo jasan stav glede tih dvaju asocijacija (NATO i EU) da jedino one Hrvatskoj mogu istinski pomoći da stasa u pravnu i sređenu modernu državu. Također osobno smatram da je EU pogriješila što nas nije primila preko reda, kao Rumunjsku i Bugarsku, ali i ovako s NATO-om je dobro.
Možda Vam se čini da su moje insistiranje na referendumu za NATO s jedne, i opredjeljenje za ulazak u NATO s druge strane, u suprotnosti – ali nisu. Oba moja opredjeljenja su na jednom te istom pravcu – na putu prema demokratizaciji i stabiliziranju Hrvatske. Pozivnica za NATO je tek opet jedna pozivnica, a mi smo jednu „pozivnicu“ već prokockali (onu za ulazak u EU), radi nesposobnosti i kompromiserstva ove vlasti s korumpiranim strukturama novohrvatskog društva, pa smo s njome uludo potratili najmanje tri-četiri godine, puste milijune Eura, i godina boljeg življenja. Zato se nešto treba mijenjati, i to brzo.

DIDATAK, 23.04.2008.
Evo i nastavka priče o hrvatskim škverovima koje će izgleda zadesiti teška sudbina "Gase se Brodotrogir i škver u Kraljevici" naslov ej udanašnjem listu Slobodna Dalmacija. Sindikalci su naravno već "prozvali" odgovorne tj. HR vladu, no pitnje je dali radi radnika trogirskog škvera ili mogućeg gubitka svojih "sindikanih mizernih" primanja...

05.04.2008.
Brodotrogir, Brodosplit, itd.... po mjerilima EU komisije nisu napravili prihvatljiv program restruktuiranja prenosim dio članka iz Trogirskog lista,
Brodotrogirov program restruktuiranja, kao i programi ostala naša četiri najveća brodogradilišta, pala su na ispitu pred Europskom komisijom, što je izazvalo novi problem s EU. Vlada RH dobila je manje od dva mjeseca da dokaže kako će njezina brodogradilišta ubuduće moći poslovati bez državne pomoći i bez gubitaka.

Prije svega nisam ni malo zadovoljan nacinom na koji mediji vode kampanju za ulazak u NATO.Ta kampanja se mogla skratiti i sazeti na neke glavne odrednice, a nije pa se marginalci koriste rupama za prodaju preplitke demagogije sitnozubanima oko ovog pitanja.Osim sto se slobodno moze biti protiv NATO-a, bez straha da ce se piti caj sa plutonijem ili da ce neki novinar biti ukokan, postoje jos neki konkretniji, a manje spominjani razlozi ZA NATO.
Stoga:
1. Bush nije = NATO!
Na nacin na koji Bandic nije = Zagreb.Odnosno, ako je Bush slika i prilika prosjecnog amerikanca onda je Bandic slika & prilika prosjecnog zagrepcanca.I jedan i drugi su izabrani vecinom glasova.
2. Ako su oni koji su u NATO-u nedemokrati, zlocinci, lopovi i sl. onda su takve drzave i dugogodisnje clanice NATO-a. Npr: Nizozemska, Norveska, Luxemburg, Kanada i mnoge druge.Jesu li to nedemokratske drzave?!
Po meni nisu.Sadam Husein je bio demokrat? Humanist?
3. Ulazak u NATO podrazumijeva neke postupke koji su dobri za nas , ali i nase susjede.

Prošla je pored mene ne trepnuvši. Bila je tako krhka, tako bijela, tako lijepa, naizgled nedodirljiva. Željela sam uhvatiti se za njene skute i vječno ploviti pod njenim nogama... No, ubrzo me trgnuo težak ton svodnika. Ona se prodavala. Prodavala je svaki dio svog tijela jer su je tako naučili. Nije znala što ima. Al' ja sam znala. Znala sam da ima potencijala, da je prekrasna, pametna. „Kako se zovete?“ upitala sam. Ljepšeg glasa nisam čula: „Kroata.“ Nestala je iza ugla, no njen miris je još uvijek prizivao. Tražila sam je dugo, očaj je tjerao nadu. Bila je uvijek korak ispred mene kao da je odbijala pomoć zbog ponosa. Krvavim suzama prala sam plahte svoje duše. Bolje kasno nego nikad. Bolje da sama shvati, nego da je pritišćem o misleni zid. Vratit će se i tražiti savjet, a moja će nada sjesti na pijedestal, slaveći nad očajem.

1. PROBLEM: Manje vrijedni?
Zašto naš narod dopušta drugima postavljanje klasifikacija, društvenih normi, političkih opredjeljenja kada smo sposobni za sve to i još puno toga izborit se sami. Uzdignuti svoje glasove i reći: „Nitko nije bezvrijedan ili vredniji. Svi smo vrijedni, svi smo jednaki!“

Poznato je da budućnost nije moguće točno predvidjeti. I dobro je da je tako, jer uz izvjesnu dozu nepredvidljivosti donosi razna iznenadjenja i čini život zanimljivim. Kako u „običnom“ životu, tako i u politici.

U oba slučaja, staro je iskustveno pravilo da propuštene prilike u pravovremenom djelovanju koje može utjecati na budućnost koštaju puno više nego što se obično u početku misli, jer sve ono neučinjeno danas, već sutra postaje neizvjesno i podložno novim okolnostima s potencijalno katastrofalnim posljedicama za željeni ishod.

Tako je i s hrvatskim putem prema EU. Povijesna šansa – „window of opportunity” - propuštena je zbog rata i grijehova poraća, tako da danas sa zavišću možemo promatrati Sloveniju u EU, i to ovih mjeseci kao predsjedavateljicu. A pred Hrvatskom su još uvijek razni ZERPovi, bezbrojna poglavlja pregovora, reforme okoštalih sistema, preslagivanje granica u susjedstvu i još puno toga što će taj put učiniti neizvjesnim.

Gotovo, riješeno, problem solved, comedia e finita, ... kako god hoćete, ali tinta koja se prolijeva na priču o hrvatskom ulasku u NATO je uzalud prolivena. Barem u onom dijelu u kojem se lamentira/priželjkuje/zahtijeva održavanje referenduma o ulasku u NATO.

It ain't gonna happen, jer narod se, po običaju, ništa neće pitati :-).

Što je u biti žalosno/jadno/neodgovorno i razlog za prosipanje mnogo žuči po svim hrvatskim portalima i forumima. Ali, koliko god razno razne inicijative (BORNA) pokušavale stvar svesti na „pravo na održavanje referenduma“ i želju za „pravom/točnom informacijom o troškovima/benefitima“, činjenica jest da sve takve inicijative idu na anti-NATO gorivo :-).

U ovo uskrsno vrijeme često odvojim sat za Zvjezdane staze. Sad, ne znam kako vama, ali mene glava Jean-Luc Picarda neodoljivo asocira na uskrsno jaje. Što se sve u njemu krije? U današnjoj je epizodi tako hopsao između asteroida, potpuno sam, vođen tek blagim pritiskom na impulsne motore. Tako bi napravio i zec: HOP-HOP i izvan smo asteroidnog polja punog akceleratora koji nam oduzimaju snagu. Heh, tko je gledao epizodu zna o čemu govorim.

Za rođendan sam od stare prijateljice na poklon dobio DVD o Trekijima. S obzirom da ih i sam gledam svakodnevno, svrstavam li sebe među njih? Jesam li jedan od idiota koji će u 40-oj popizditi i izigravati Auzerijanca s Beta 4RC na godišnjim konvencijama slovensko-hrvatskih Trekija?

- Auzerijanci prihajajo, ENGAGE! – govorit ću im opijen pažnjom koju mi pridaju zbog zečjeg kostima.

Nezahvalno je snimati SF, pogotovo kada se emitiraju po ne znam koji put na TV-u i sve izgleda toliko zastarjelo. Ne govorim samo o kostimima, tu su i monitori deblji od današnjih LCD-ova. Čak i Sanader, onakav goropadan na sjednicama Vlade, djeluje modernije od Worfa. Ili govorimo o njegovoj supruzi, gospođi Sanader?

Danas su moja uvjerenja poljuljali Etiopljani.
Sve moje kritke o nemirnom Balkanu, postale su neprimjerene i pretjerane nakon što su trojica dugoimenih, tamnoputih momaka izjavila kako baš Srbiju žele za svoju novu domovinu.
Mora da je onda tamo odakle su došli stvarno grozno, pomislila sam.
Zaista moraš biti dobro lud ili dolaziti iz zajebane situacije da bi poželio srpsko državljanstvo.
Pambukovica bi mogla postati poznata kao selo koje je lansiralo trojicu Afrikanaca ravno među svoje najzaslužnije sinove, a Hrvatsku maknula s puta za Europu. Evo kako.
Naime, dečki ne samo da vole srpsku zemlju, već su se toliko asimilirali, da bi joj, kako kažu, mogli donijeti koju atletsku medalju jer- super trče.
Istina, tvrde u selu, mladići koji su inače jako fini i pristojni, svaki dan trče 40 kilometara. Tolika ljubav koja nije viđena ni kod rođenih Srba, toliko je opčinila strance da su čak i zapalili putovnicu kako ih vlasti ne bi teleportirali iz zemlje.
Tamo negdje u bijelom svijetu (ili u ovom slučaju u crnom) zaista žive neki čudni i sigurno nesretni ljudi.