Nema čovjeka koji ne odnese koju tajnu u grob – govore ljudi koji su ponešto naučili o životu. Jednostavno, o nekim događajima iz života ne govori se najbližima, ne govori se nikome. Začudo, one bivaju otkrivene, makar i s velikim odmakom od vremena života pokojnika. Neki ljudi u starosti otvore kapije tajni i olakšavajući si dušu pred smrt, progovore i o najviše čuvanoj tajni ili tajnama ili progovore o onome o čemu su tokom života najmanje govorili, a trebalo je zbog okoline i njih samih.
Mislio sam da sam bio prisan s ocem, logoraški broj 121 729, Auschwitz – Birkenau, no, ovih godina saznao sam nekoliko tajni: jednu o kojoj će ovdje biti riječi, od stare i bolesne majke.. Ova tajna koja više nije tajna u izravnoj je vezi s misijom Branka Lustiga, dvostrukog dobitnika Oscara, filmaša koji godinama nastoji prenijeti okolini, posebno mladima, poruke o Holokaustu, pozivajući na toleranciju i ljubav.
Prenosim sa Sekularni humanizam u Hrvatskoj
Slika lijevo: rezultati ispitivanja među Europljanima o tome koliko je religija važna u životu, na skali 0 do 10.
Sredinom prosinca, državni statistički ured Češke Republike objavio je neke rezultate popisa stanovništva 2011. godine, uključujući izjašnjavanje o vjeri. Češka provodi popis svakih deset godina, kao i Hrvatska. Broj vjernika bio je u znatnom padu već 2001., a tijekom proteklog desetljeća pad je još drastičniji.
Od 10,6 milijuna stanovnika, čak 45% nije odgovorilo na pitanje o vjeri. Nevjernika je 34%. Ukupno vjernika ima samo 21%; po popisu 2001. bilo ih je 33, a 1991. 43,9%.
Prenosim s bloga sekularnihumanizam.wordpress.com.
Inicijativno odbor Zajednice ateista - sekularnih humanista ima prvu javnu akciju 9.-10. prosinca, povodom Međunarodnog dana ljudskih prava, na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Bit će postavljen štand, na kojem ćemo dijeliti tiskane materijale, razgovarati s građanima, prikupljati članove i donacije. Akcija će biti najavljena na tiskovnoj konferenciji dva dana ranije.
Svi koji se žele priključiti i sudjelovati, kao članovi Inicijativnog odbora ili simpatizeri i podupiratelji, neka se jave e-mailom na sekularnihumanisti(at)gmail.com.
Kako je uvedena cenzura na pollitika.com čovjek više ne može pisati komentare nego mora ovako dnevnike objavljivati. Nedavno je objavljen substandardni dnevnik na ovu temu pa da tu grešku ispravimo.
Što je znanost? Većini ljudi danas riječ znanost jednostavno je sinonim za istinu. Kad se kaže da je nešto znanstveno, ili znanstveno dokazano, to je automatski dobro.
Prenosimo reakciju na priopćenje Komicije Hrvatske biskupske konferencije "Iustitia et pax", koju je objavio CFI Croatia – Centar za promicanje znanosti i kritičkog mišljenja
U povodu izjave komisije Hrvatske biskupske konferencije ‘Iustitia et pax’ o netrpeljivosti prema katolicima u RH, CFI Croatia – Centar za promicanje znanosti i kritičkog mišljenja želi javnosti priopćiti sljedeće:
Izjava komisije ‘Iustitia et pax’, objavljena 28. lipnja, polazi od pretpostavke ugroženosti rimokatoličke crkve i njezinih vjernika u Hrvatskoj danas. Ta se pretpostavka ne može potkrijepiti nikakvim javnosti poznatim podacima, a još manje atmosferom u društvu na simboličkoj razini.
Komisija polazi od ‘zabrinutosti zbog sve učestalijeg i otvorenijeg iskazivanja netrpeljivosti i nasilja prema katolicima u Hrvatskoj. Netrpeljivost prema katolicima i njihovim vjerskim uvjerenjima baštinjena je iz vremena komunističkog totalitarizma i nikada nije u potpunosti nestala, a u posljednje se vrijeme intenzivirala’.
Kao što ste već upoznati, jedan od brojnih samoproglašenih glasnogovornika boga ljubomore (u nekim krugovima poznat kao Jahve, mada postoje indicije da koristi još bar dva druga lažna identiteta) posjetit će za vikend jednu državicu koja se trudi biti vazalnom. Napominjem to jer je taj događaj sam po sebi toliko minoran da je vjerojatno izmakao vašoj pažnji, te vam ne bi ni upućivao zahtjev kad proroci iz kutije šarenih svjetala ne bi najavljivali vašu aktivnost u to vrijeme nad tim mjestom.
Većina onih koji čine ovaj svijet, do sada nije uspjevala shvatiti da je gotovo sve oko njih jedna iluzija velikih razmjera u kojoj sa stvarnošću ne postoji nikakva povezanost. Početkom novog milenijuma, istina da stvarnost i obični smrtnici nikad nisu u kontaktu, postala je očigledna i samim time što je definitivno znanstveno dokazana. Bez obzira na to što pojedine individue i dalje ovu stvarnost odbijaju prihvatiti, ova se tragedija nikako ne smije odbaciti, zapostaviti ili zanemariti. Štoviše, za one koji sebe vole nazivati realistima, poznavanje prave prirode stvarnosti je uvjet od temeljnog značaja. Iako su neki nešto i pročitali o pravom stanju stvari, i dalje se u javnosti nastavljaju pitati zbog čega ovoj temi treba pridavati neki poseban značaj. Unatoč tome, važnost pravog stanja stvari sada masovno čovječanstvo bode u oči: Još od davnina na ovom svijetu postoji malobrojna elita koja ne birajući sredstva napreduje prema ostvarenju apsolutne kontrole nad protokom sveg novca i svih informacija, svim resursima, nacionalnim vladama i obrazovnim institucijama, svakim živim bićem, hranom, vodom, svakim kamenom...
Behar je turska riječ koja znači cvat voćki, one raznobojne cvjetove koji se iznenada pojavljuju upravo u ovo doba godine, a preneseno i razdoblje ranog proljeća. Eto, sad znamo što znači Bosnom behar probeharao.
Turska je vrlo zanimljiva i ne tako daleka zemlja o kojoj prosječno obrazovan, pa i mnogi visokoobrazovan Hrvat zna vrlo malo, čak se me neki pitali govori li se u Turskoj arapski... mnogi misle da je Turska zemlja tamnoputih muškaraca s brkovima a la Saddam i žena kojima se kroz prorez burke vide tek oči. No istina je mnogo zanimljivija. Turska je nešto kao ogledalo Hrvatske i cijele bivše Jugoslavije. Vidjet ćemo zašto...
U Turskoj sam bio samo jednom, i to tek u İstanbulu. Na prvi pogled, Turska se ne razlikuje mnogo od Hrvatske, mnogo automobila, ljudi obučeni ovako i onako, uglavnom u traperice, mladi izgledaju kao i ovdje... Sve je slično, a opet ima mnogo razlika: turski kebap je mnogo raznolikiji od naših ćevapa, a turski rakı (ovaj i bez točke se čita različito od i) ima sasvim drugačiji okus od naše rakije — po anisu — i pije se pomiješan s vodom jer je inače prejak.
Nedavno je u Jutarnjem listu objavljen članak u kojem se dvije novinarke pitaju — pojednostavljeno — zašto bake žive po stančinama u središtima gradova, koje ne mogu održavati, a često ni ne koriste osim par soba, kad bi ih mogle prodati, odseliti se u manji stan i jako lijepo živjeti od razlike koja bi im ostala.
Nato je g. Pavičić u Jutarnjem objavio u svojoj kolumni osvrt, koji sadrži između ostalog i
U subotu, 23. siječnja, povodom Međunarodnog dana vjerskih sloboda, održana je u Zagrebu svečana skupština Udruge za vjersku slobodu. Dodjeljenja su godišnja priznanja pojedincima i pojedinkama iz Hrvatske »za naročiti pridonos u ostvarivanju i širenju vjerske slobode.« (Neologizam "pridonos" stoji u letku, tiskanom tim povodom. Možda je ipak samo lapsus, umjesto "doprinos".) Svojim sudjelovanjem i rukujući se sa svim dobitnicima priznanja, skup je, kako se to oficijelno kaže, "uzveličao" i novoizabrani predsjednik RH Ivo Josipović. (Njegovo osiguranje bilo je primjereno diskretno.)
Lijep je bio nastup ženskog ansambla koji ima hebrejsko ime, na hrvatskome "Košuta", Svidjela mi se univerzalistička poruka jedne njihove pjesme:
Rijeka teče oceanu
i dubokim morima
teče sve dok vječna ljubav
