HRANU UKRASTI-UBITI ILI UMRIJETI
JEST -
imperativ, koji MORA izvršiti svako živo biće na svoj način,
HRANU ukrasti-ubiti ili umrijeti
imperativno
UVJETUJE nasilje za opstanak živih bića,
OMOGUĆAVA moćno i NE moćno živo biće,
OBLIKUJE karakter i ponašanje/postupanje živih bića,
PONIŠTAVA etičnost i moralnost karaktera i ponašanja/postupanja živih bića,
NAREĐUJE zloČiniteljstva,
JAMČI zloČinitelja,
ONEMOGUĆAVA dobroČinitelja,
zloČinitelj JEST - normalno živo biće,
dobroČinitelj NIJE - normalno živo biće,
zloČinitelji preŽivljavaju,
dobroČinitelji krepavaju,
2.
trava (flora)
za svoju održivost MORA po svom jelovniku HRANU ukrasti-ubiti ili umrijeti,
životinja (fauna)
za svoju održivost MORA po svom jelovniku HRANU ukrasti-ubiti ili umrijeti,
3.
krava travoJed
za svoju održivost MORA po svom jelovniku ukrasti-ubiti travu lisnatu,
lav mesoJed
za svoju održivost MORA po svom jelovniku ukrasti-ubiti životinju mesnatu,
svinja sveJed
za svoju održivost MORA po svom jelovniku ukrasti-ubiti trave lisnate i životinje mesnate,
4.
održivost ZAKONA po svom jelovniku - HRANU ukrasti-ubiti ili umrijeti,
Kada u javnom diskursu prevladavaju moralne optužbe to je pouzdan znak da izostaje politička razlika u ideji, a samim time i politika. Upravo takvo stanje karakterizira današnju političku odnosno međustranačku scenu u Lijepoj našoj.
U zadnjih desetak dana smo imali vise slucajeva o kojima su pisani dnevnici u kojima se mnogo govorilo o moralu i etici. Iako su znacenjem vrlo blizu, ove dvije rijeci ipak nisu istoznacnice. Moral se odnosi na osobni karakter neke odredjene osobe, dok se etika odnosi na pravila koja vladaju u nekom drustvu ili zajednici. Tako recimo, ja osobno mogu misliti da su svi heteroseksualci jako nemoralne individue, medjutim etika drustva mi nalaze da prihvatim njihovu jednakost u drustvu, zajedno s svim pravima i duznostima. Isto tako, odvjetniku etika nalaze da brani svog okrivljenika najbolje sto moze, zbog toga sto drustvena etika kaze da svatko ima pravo na najbolju mogucu obranu, iako se tom istom odvjetniku okrivljenikovo djelo cini nemoralnim. Buduci da je moral osobno definiran, u politickom zivotu bi vjerojatno bilo bolje govoriti o etici, a ne moralu.
Kada sam u jeku predsjedničke kampanje Ive Josipovića napisao dnevnik “Fatalna pogreška Ive Josipovića“, nisam imao u vidu samo moguće posljedice afere „Zlatica“ na rezultate izbora već i u slučaju da bude izabran, njegovu legitimaciju da s Pantovčaka djeluje kao moralna vertikala hrvatskog društva. Iako afera „Zlatica“, sada znamo, nije presudno utjecala na izbor Ive Josipovića za trećeg Predsjednika RH, ona će zasigurno biti spominjana svaki put kada Ivo Josipović bude dijelio lekcije iz morala i etike. Greška koju je počinio tada učinkovitim ali u biti ipak kratkovidnim reagiranjem na otvaranje afere "Zlatica" može imati dalekosežne posljedice.
Život je bolest…
Život je nasljedna bolest od koje svi prije ili kasnije umiremo. Nije li tako? Međutim, postavlja se pitanje što raditi sa životom koji je sasvim sigurno suočen sa preranim prestankom? Eutanazija je pitanje koje generacijama muči veliki broj ljudi i vrlo ih često grupira u potpuno suprotne ˝tabore˝ - za i protiv. Što je od ta dva izbora ispravno i postoji li ijedan potpuno ispravan odgovor?
U svom izvornom značenju, još iz Stare Grčke, eutanazija je označavala želju za blagom smrću ( eu – lijepo, dobro, lako i thanatos – smrt ). Da bi se do današnjeg dana zapravo taj pojam razvio u nešto što bi se moglo iskazati kao uklanjanje boli ubojstvom. I tu se postavlja glavno pitanje i nastaje glavni problem? Može li i kada ubojstvo biti opravdano? U Kaznenom Zakonu RH, članak 94. kaže : ˝Tko drugoga usmrti na njegov izričit i ozbiljan zahtjev, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina˝. Dakle, sasvim je jasno kakav je stav zauzeo hrvatski zakonodavac po pitanju eutanazije.
Što je zapravo eutanazija?
http://www.jutarnji.hr/nisam-razmisljala-o-posljedicama--zeljela-sam-da-...
Ponukana čitanjem ovog članka, odlučila sam napisati ovaj dnevnik, iako bi možda bilo pravednije reći, da sam prikupila različite materijale koje ovdje predstavljam i da je moj doprinos osim uloženog truda, zanemariv. Iz odabira sam citirala neke dijelove, ponajviše jer su materijali opsežni i da bolje prezentiram različitost stavova, ispod svakog citiranog materijala, nalazi se i link na citirano za one koji imaju vremena i volje pročitati sve. Vjerujem da je to jedno ozbiljno i podosta 'vruće' pitanje oko kojeg se lome koplja struke, vjerskih zajednica, zakonske regulative i mišljenja pojedinaca.
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
1. dio
UVOD
Moderno čovječanstvo postaje sve svjesnije zajedničkog informacijskog polja koje proizvode svi ljudi na svijetu.
To je zbir svih informacija koje smo otkrili do sada (npr. u izumu aviona sadržani su svi izumi, od vatre nadalje), skupa sa svim novim informacijama koje nam se upravo pojavljuju na obzorju spoznaje.
To informacijsko polje tvori globalnu kulturu, politiku i civilizaciju, ali je osim toga i ukupni zbroj individualnih i grupnih komunikacijskih interakcija.
To informacijsko polje može se shvatiti i kao "konsenzualna realnost", dakle jedinstvena sveobuhvatna slika svijeta a koju tvore svi pojedinačni gledatelji stopljeni u jednu veliku zajedničku svesliku. To je naš svijet.
(Treba reći da će suvremeni crossover fizike i filozofije čak iznijeti pretpostavke i da je tvarna realnost konsenzualnog karaktera, ali otklonimo takve još uvijek nedokazane pretpostavke, i ostanimo kod zajedničkog informacijskog polja koje je lakše uočiti.)
2. DIO
Sto ljudi, sto ćudi
Baveći se fenomenom Obame, malo tko se kod nas bavi fenomenom koji je Obamu lansirao tamo gdje se danas nalazi. A taj fenomen neumoljivo gazi dalje, taj fenomen je obilježio kako promjene u političkoj konstelaciji svijeta na globalnim razinama, tako i naših malih lokalnih svjetova. S izuzetkom našega Potjeha-Macana (koji se inače intenzivno bavi različitim dimenzijama ovog fenomena) i Nemezis (ne samo po nicku ljubitelja svevremenske i uvijek aktualne antike), kod nas uglavnom još nismo baš svjesni što sve ove promjene zaista predstavljaju i kamo nas vode - a promjene su neosporno goleme -i s njima se treba suočiti.
Nakon 60-godišnjeg diktatorskog desničarenja u Paraguayu, negdašnji paraguayski katolički biskup Fernando Lugo , prebacio se u Socijalističku internacionalnu - i upravo postao novi ljevičarski predsjednik Paraguaya. Nama bliže, u Europi, sadašnji muenchenski biskup Reinhardt Marx piše novi „Kapital“, po uzoru na poznati Marxov ali s podnaslovom "Socijalno-etička rasprava“. Nama najbliže, u neviđenoj zbrci idejnog i pragmatičnog djelovanja na duhovnom planu hrvatski nadbiskup i rimski kardinal Josip Bozanić poziva državno tužilaštvo na progon „verbalnog delikta“. Stvari su samo naoko paradoksalne – jer iza svega postoji neko logično objašnjenje!
Dva mjeseca u godini, travanj i svibanj, predstavljaju tradicionalno neurotično hrvatsko razdoblje, u kojem iracionalno nadvisuje racionalno, irealno nadvladava realno, a odgovorni i autoritativni čimbenici javnog života se počnu intenzivno vraćati u povijest, u nastojanju kreiranja što bolje (osobne, obiteljske, grupne ili ideološke) prošlosti. Radi preciznijeg opisa fenomena nacionalna neurotike, sve započinje početkom travnja kad jedni komemoriraju nastanak NDH; krajem travnja se nastavlja s komemoriranjima Jasenovačkih žrtava; početkom svibnja se evociraju uspomene na pobjedu antifašizma nad fašizmom (9 svibnja), da bi stvari kulminirale obilježavanjem „rata poslije rata“ i Bleiburške tragedije (17 svibnja) . Na kraju se svi možemo vratiti u manje-više normalni život s 30-tim svibnja tj. spomen na konstituiranje prvog višestranačkog Sabora 1990 tj. kada je nekima „mrski“ Stipe Mesića, evidentno zvijezda ovogodišnjeg hrvatskog PMS-a postao povijesni prvi premijer nove hrvatske države. No zbrka koja se svake godine proizvede unutar ta dva mjeseca je prevelika i svaki puta ostavlja duboke brazgotine.
