pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Idu nama izbori… U nedelju je ključan dan za demokraciju. U Rusiji. U biti, da li je nama važnije tko će biti Ruski ili Američki ili Kineski predsjednik nego tko će biti predsjednik našeg “selskog odbora”? Da li je stvarno baš sve isključivo određeno “negdje drugdje” (da ne kažem “tamo daleko”?)

Bili su prošli tjedan lokalni izbori u našoj Ilirskoj Provinciji Svetog Rimskog Carstva. Prvo se kao i obično, glasovalo putem SMS poruka. Tko više telefonira, više i glasova. Onda se glasovalo putem “jumbo plakata”. tko više plakata, valjda ima većeg… Onda se glasovalo putem televizije. Svatko tko je skupio 500 potpisa prijatelja, mogao je dobiti svojih pet minuta slave na nacionalnim televizijama. Naravno da bi onda na izborima dobio 180 ili još manje glasova, jer je li, nisu prijatelji ludi da glasaju za nekog kome su potpisali kandidaturu.

Sjetio sam se nekih ranijih izbora, i “kandidata” koji su sami bili negdje “u sredini” neke liste. Pa nisu ni sami za sebe glasovali, jer su vidjeli da je to izgubljena borba. Pa ako sam sebi ne vjeruje, tko će mu povjerovati?

Jedna elementarna nepismenost događa se i stvara na razinama određenih osobnosti, kasnije se reflektira na raznim razinama. Svaki čovjek nosi sa sobom svoje traume koje potiskuje.
Osjećaj veće važnosti potpomognut pozicijom moći, svijest koja je još duboko pod traumama socijalizma i komunizma, plus dodatak rata, nezrelost demokracije, politička, javna nepismenost, razdvajanje politike i morala, iako je otac demokracije prije dvije i pol tisuće godina kazao da je to jedan te isti pojam, i ako nema ovog drugoga (morala) demokracija postaje vrlo loš oblik ljudske i pravne vladavine. Sve to opet ima svoju cijenu koja je opet svima jasna.