pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Već sam jedno tri puta u posljednja tri dana počeo pisati komentar na cross-postanu priču o nuklearkama na pollitici na kojoj se razvila zanimljiva rasprava i u kojoj je i službeno potvrđeno od strane zelenih da sam nuklearni lobist isprana mozga koji priču o nuklearkama gleda potpuno linearno i drži se zastarjelih dosadnih argumenata. Srećom po mene koji zaista nemam više živaca raspravljati i dokazivati stvari ljudima koji ne žele odmaknuti priču od Černobila postoje drugi ljudi upućeni u problematiku nuklearnih elektrana koji katkad puno efikasnije odrade posao. Iskreno, ja pokušavam razumijeti zelene i njihove argumente, no nekad je vrlo teško jer djeluju poput jednoumne sekte odmaknute od realnosti mog pogleda na svijet.

Ne znam je li itko primjetio naslovnicu Nacionala s upaljenom svijećom i golemim naslovom "Bez nove nuklearke - HRVATSKA U MRAKU". Uglavnom, odmah da naglasim da se autor gadno zeznuo spominjući slovensku gradnju trećeg bloka nuklearke Krško, jer trenutno Krško ima samo jedan blok, a drugi Slovenci tek planiraju graditi i to neovisno o Hrvatima i Hrvatska iz tog bloka neće dobiti ni kWh. Osim, ako se, naravno hrvatska ne uključi kao investitor u nuklearku, jer Slovenija nije isključila mogućnost uzimanja inozemnog strateškog partnera u gradnji. No, za razliku od prvog bloka za kojeg smo u bivšem sustavu imali povlašteni status partnera pri gradnji, ovdje će strateški partner potencijalno postati onaj koji ponudi najbolje uvjete.

Moram priznati da je već pomalo iritantno prepoznavati jedan te isti novinarski obrazac kojim u nedostatku drugih pitanja posežu za vječnim novinarskim adut-pitanjem: «Hoćemo li graditi nuklearku?». Posljednji u nizu intervjuiranih koji se upecao na to pitanje krajem veljače bio je Damir Polančec. Naravno, intervju je bio podosta interesantan po pitanju sektora energetike, no novinari kao da su jedva dočekali da se dohvate nuklearke. Polančecova izjava: «Možda je došlo vrijeme da eventualna gradnja nuklearne elektrane u Hrvatskoj ne bude bauk.» završila je u naslovu članka protumačena kao: «Damir Polančec: Vrijeme je za nuklearku», na što su naravno skočili svi živi mediji, a posebice portali koji su odmah naskočili na zelene kao pas koji se tjera na nogu od stola, kako bi ih zapitali za mišljenje koje itekako dobro znaju.

Ako se sutra budete vozili s posla ili probijali kroz prometnu gužvu u petak 11.01.2008. vremenu od 16:45 do 17:30, okrenite svoj ugrađeni radio na Radio 101 (101 MHz) gdje će u emisiji biti riječi o energetskoj situaciji u Hrvatskoj i ima li potrebe graditi nuklearku i koliko ima smisla graditi alternativne izvore energije. Ako vas ova tema zanima, za uvod ću vam reći da je trenutačna službena ideja da se energetski problemi Hrvatske riješe uz pomoć termoelektrana, nuklearke još nisu u vidu zbog moratorija na njihovu gradnju koji je predviđen do 2015. godine, a i javnost im se protivi, dok obnovljivi izvori energije neće sami po sebi riješiti problem... :-)

ukoliko stignem sutra nakon emisije, pokušat ću vam i ovdje napisati svoj komentar na izrečeno, no nemojte me držati za riječ jer imam ispit u subotu. Nadam se da će čitava stvar biti vrijedna slušanja. :-))

Prvo što će vjerojatno oduševiti potrošače u novoj 2008. godini jesu definitivno poskupljenja energenata: Eurosuper bi trebao preći cijenu od 8 kuna po litri (ako već i nije?), najavljeno je pa opovrgnuto poskupljenje električne energije od 20% (da bi je mediji kasnije prenosili kao gotovu stvar), a priča se i o poskupljenju plina za 30%. O električnoj energiji kao socijalnoj komponentni, kao i o "liberalizaciji" tržišta električne energije od 1. srpnja 2008 već sam pisao, tako da mislim da ova poskupljenja nije potrebno dodatno komentirati, a špekulacije cijenom nafte i činjenicu da HEP u 2008. godini očekuje gubitak od 1.1 milijardi kuna građani će itekako osjetiti na svom džepu.

Nažalost, u hrvatskom ne postoje različiti termini za "politics" i "policy". Kažemo "politika" i gotovo uvijek mislimo na ovo prvo. A politike su ono što je važno, i zbog čega "politics" uopće postoji.

Zbilja, može mi netko reći kako se ovdje dodaju fotografije, jer ono "img src" ne pali?

Par dana prije izbora govoriti o političkim i gospodarskim programima i mislim da su se sami umirovljenici javno pobunili da im se ne sviđa da ih se zove "penzićima", ali eto, kad sam kod Aristona pročitao zašto mladac od 20 godina želi glasati za HSU, odlučio sam malo pronjuškati šta ta ekipa predlaže. Naravno, prva stvar koju napravim u bilo kojem političkom programu stranke je pretraga po pojmu "energetika", počevši od "energ..." na dalje... Ne očekujući ništa pokušao sam prvo gospodarsku politiku stranačkog programa:

Moram priznati da me ugodno iznenađuje, da se nakon SDP-a i HNS sjetio napraviti svoj gospodarski program. Iza njega stoji glavom i bradom gospodin Radimir Čačić, sada već dugogodišnji kandidat HNS-a za premijera. Naravno, prva stvar koju sam išao tražiti jest energetika i uistinu, energetici je od 17 stranica posvećena čitava jedna stranica (str. 13/14). Također, kao i Ljubu Jurčića i Radimira Čačića je vezano uz energetiku moguće posluhnuti na Jubitou.

No, kao što sam nedavno Ljubu Jurčića secirao po šest točaka energetske problematike, tako ću i HNS-ova kandidata za premijera secirati po istih šest točaka. U energetskoj problematici naime, čini se ili barem tako ostavlja dojam, HNS je daleko konkretniji od SDP-a i daleko hrabriji izvući konkretnije stvari već prije izbora, što mi ujedno olakšava posao analize. No, koji god ishod bio, drago mi je da je politika konačno uvidjela da je energetika major issue... :-)

Uistinu je ugodno iznenađenje da se barem neka stranka i barem načelno sjetila energetike u svom gospodarskom programu, kao što je učinio Ljubo Jurčić u gospodarskom programu SDP-a. (8. slajd prezentacije vidljive s weba) Trežeči objašnjenje stavke, sjetio sam se da je gospodarski program prezentiran na Jubito, pa sam pod 5. stavkom, infrastrukturnim objektima, našao i Ljubičićevo tumačenje.
Iz danog tumačenja može se shvatiti da Ljubo Jurčić zna podosta toga o željeznicama, a jako malo toga o energetskoj problematici. Energetika je jedna od najnaprednijih grana u Hrvatskoj što se tiče integriranja u europski sustav, usklađeni smo u potpunosti s postojećim europskim energetskim sustavom (UCTE). Problem ovisnosti o uvozu energenata, misleći pritom vjerojatno na električnu energiju (budući da svoje nafte imamo u mizernim količinama, a uvoz riješen preko Omišlja, a plina nešto malo više trenutno iz Sj. Jadrana, s tim da je opskrbna infrastruktura riješena trenutno plinovodom Pula-Karlovac i iz Mađarske), posljednji dostupni podaci HEP-a (pdf, str.6) pokazuju da smo u 2004. godini uvezli 14,6% ukupne proizvedene električne energije, a izvezli 8,4% te iste energije, što realno dovodi do brojke od samo 6,2% uvezene električne energije koju smo sami potrošili. U usporedbi s jednom Slovenijom koja uvozom riješava 30% svojih energetskih potreba, taj postotak je mizeran i Ljubo Jurčić u potpunosti promašuje problematiku!
No, kako očito Ljubo Jurčić nema dovoljno saznanja, moj je red, kao lojalnog građanina da mu napišem šalabaher. Dakle, gospodine Jurčić, u energetici treba riješiti sljedeća pitanja:
% Do 2020. godine, zbog dekomisije nekoliko termoelektrana, ali i porasta potrošnje električne energije koji je vezan uz rast BDP-a, u Hrvatskoj će nedostajati više od 1000 MW izvora sigurne opskrbe električne energije. Iako potiho navijam da se konačno odlučite graditi nuklearku (rok do realizacije oko 15 godina!), što god odlučili trebalo je o tome početi razmišljati još jučer!
% Zbog obaveza prema EU i zbog Kyoto protokola vrlo uskoro smo obavezni povećati udio obnovljivih izvora energije sa sadašnjih mizernih manje od 1%, prema sigurnim saznanjima na barem 4,5%, ali prema novijim saznanjima čak 5,8%, a sve to navodno do 2010. Dakako, mi smo jedina država koja se želi priključiti krugu europskih zemalja, a koja još nije ratificirala Kyoto protokol (ali to će izgleda još odraditi sadašnja vlast). Isto tako, obnovljivi izvori energije se ne računaju kao izvori sigurne opskrbe (vjerojatno vjetroelektrane), tako da će ih trebati graditi paralelno s onih 1000 MW iz prethodne stavke.
% Prema europskim smjernicama i logičnoj evoluciji energetske problematike, treba stvoriti stabilno tržište električne energije u Hrvatskoj. Ta problematika uključuje i hitno rješavanje statusa HEP-a, kao državnog monopolista na tom području, što može uključivati i njegovu privatizaciju.
% Država nema dobro riješen sustav poticaja za energetsku efikasnost i projekte obnovljivih izvora energije, već uporno radi na tome da onima koji se i odluče kroz vrlo kompliciran postupak dobivanja lokacijske i građevinske dozvole u čemu joj svesrdno pomaže i HEP. Želimo li postići veći dio obnovljivih izvora energije, treba smanjiti količinu potrebne papirologije te razraditi sustav poticaja kako za poduzeća, tako i za fizičke osobe koje se odluče ugraditi solarne kolektore ili toplinske pumpe. Također, država uopće ne potiče održivu gradnju!
% Potrebno je uložiti znatan trud i novac u obnovu sustava prijenosa i distribucije i njihovu modernizaciju, budući da iako za sada pouzdano radi, EES je zastario i kako u tržišnom sustavu vlada nebriga za njega (zbog smanjenja troškova poslovanja i postizanja konkurentnosti), moglo bi se dogoditi da bi u bliskoj budućnosti i liberalizaciji tržišta moglo doći do nepouzdane opskrbe
% Treba dugoročno riješiti pitanje stalne opskrbe plinom, izgraditi dodatne dobavne pravce, jer rezerve u Sj. Jadranu neće trajati dovijeka! Prije gradnje plinovoda Pula-Karlovac i povezivanja s Ivanama, u slučaju hladnijih zima Hrvatska se nalazila pred kolapsom sustava opskrbe plinom. Također, HDZ je najavio plinifikaciju Dalmacije i ako se krene u to još za ove vlasti, Vas očekuje i taj zadatak!
Sve, to, gospodine Jurčić, treba provesti pod povećalom Europske Unije i budnim okom hrvatske javnosti koja neće imati razumijevanja za poskupljenje električne energije i smještanje proizvodnih kapaciteta (pogotovo nuklearke!) u njihovo dvorište. Ispunjenje tih zahtjeva, znači izdvajanje znatnih proračunskih sredstava, a po meni bi s logističke strane trebalo osnovati i zasebno ministarstvo! (ali, to i sam znam da nije pretjerano realno za vašu ideju kresanja broja državnih službi i službenika)
Stoga, gospodine Jurčiću, s tom malom stavkom u Vašoj predizbornoj prezentaciji zagrizli ste u veliki komad kolača i nadam se da se njime nećete ugušiti!

Upravo tom rečenicom moglo bi se označiti sukus predavanja “Nuklearna opcija u Hrvatskoj” održanog danas u organizaciji Hrvatskog nuklearnog društva u Europskom domu u Zagrebu. Najintrigantniji i najzanimljiviji dio bila je upravo prezentacija prof. Danila Feretića u kojoj je korak po korak objašnjeno zašto je potrebno graditi nuklearku. Kako sam marljivo bilježio podatke, mogu odmah krenuti s razglabanjem.

Muke po hrvatskoj energetici

Godišnja potrošnja električne energije za 2005. godinu, iako je projecirana ponešto manje iznosi oko 15 TWh (tera = 10 na 12-tu), dok je projecirana godišnja potrošnja za 2020 godinu prema podacima dostupnim Hrvatskom nuklearnom društvu 22 TWh (naknadno ispravljeno od gospode iz HEP-a na 25TWh), što podrazumijeva godišnji rast potrošnje električne energije od 2,5 % (naknadno ispravljeno od gospode iz HEP-a na 3-4%). Kako se obično rast potrošnje električne energije vezuje na rast BDP-a, brojke iz HEP-a odgovaraju planovima Vlade o stopi rasta.