Na ovim je stranicama do sada ispisana gomila teksta o aferi Zamporion, naziv je kovanica Indexa.hr, a također i u dijelu medija koji nisu pod kontrolom Ninoslava Pavića. U šumi informacija, objašnjenja, optužbi i demantija je već doista teško razlučiti bitno od nebitnoga. Odlično je što su kroz raspravu mnogi upoznali sam sustav zaštite autorskih prava i uočili probleme od kojih će se neki vjerojatno i rješavati u narednom periodu. Međutim, kako je riječ o osobi Predsjednika RH, ipak se treba koncentrirati na ono što je kod političara najvažnije, odnosno transparentnost i iskrenost.
Još otkako se počelo odmatati klupko korupcijskih afera, poglavito onih iz vremena vladavine Ive Sanadera, politički analitičari i novinari, zajedno s građanima ove zemlje pokušavaju shvatiti kako je uopće bilo moguće da se dogode tolike afere bez da nadležna tijela barem detektitraju kriminal i korupciju tolikih razmjera a demokratska javnost ostane gotovo nijema usprkos tome što je za mnogo toga ipak znala. S vremena na vrijeme su pojedini političari, pojedini mediji i pojedine osobe uključene u određena zbivanja, svako iz svojih razloga, u javnost iznosili neka svoja saznanja koja su ne samo mogla već i trebala biti signal za uzbunu. Da se reagiralo na vrijeme i da se reagiralo kako treba, vrlo je vjerojatno da bi ukupna šteta bila manja i da Hrvatska danas ne bi bila u situaciji u kojoj se nalazi.
Već više od tjedan dana se u javnost intenzivno šalju signali da se u postupku ostvarivanja autorskih prava događaju neke, u najmanju ruku, vrlo čudne stvari i da u cijeloj toj priči određenu ulogu ima Ivo Josipović, aktualni predsjednik države. Javnosti nije nepoznato da se on osim pravom bavi i glazbom, u predsjedničkoj kampanji mu je to čak bio veliki plus, i da je kroz Hrvatsko društvo skladatelja bio vrlo aktivan ne samo u zakonskom uređivanju autorskih prava već, prvo kao glavni tajnik a poslije član predsjedništva, i operacionalizaciji cijelog postupka. Najnovije sumnje se vežu upravo uz ovo zadnje.
