pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Postoje trenuci u povjesti naroda kada je dobivena količina mudrosti i znanja, manja nego što bi bilo potrebno za preovladavanje nagomilanih poteškoća , i vidimo da to nismo u mogućnosti dobiti od uspostavljenih političkih elita i institucija koje kronično boluju od bezidejnosti i manjka inicijative.
Snažno smo opterećeni nekim mitivima, nekim lošim nasljeđem, političim preslojavanjem i previranjima na političkoj sceni, lažnim sukobima i lažnim obećanjima, međusobnim nadmetanjima između političkih suparnika, itd.... Cjela situacija izgleda puno previše frustrirajuća, nikako da zapušu neki povoljniji vjetrovi optimizma i nove nade u bolji život svih naših građana, bolji standardi u javnoj upravi i odgovornije ponašanje svih državnih i lokalnih službenika, nikako da se vrati vjera građana da će doista krenuti na bolje.

Posljednjih se dana i mjeseci , ali i ranije, u javnosti pojavljuju neka riješenja, i ja bih ovdje o nekima malo progovorio.
Radi se o postizanju nacionalnog konsenzusa oko najbitnijih reformi koje naše društvo mora provesti u narednih desetak godina , a nikako da ih kvalitetno započnemo.
Moje je mišljenje da pitanja :

I u doba novog moderniteta Hrvatska je raskrižje puteva, na kojem se prometuje vjekovima i u tome nešto radi i zarađuje. Na rubnim djelovima prakse, kao i obično, pokušava se kontrola stvari i istovremeno korist i prednosti od prometa koji teče. To izaziva stalne kontradikcije i gužve, takve da je često usijano do nepodnošljivosti. Lokalni šerifi povremeno uvode neki red, ali to je najčeće predah do novog usijanja. Bolji red uvodi cestar, koji povremeno nekog složi na pod. Jedna od rubnih odlika takve prakse, pa i sada, je nedostatak demokratskog potencijala, više nego nedostatak volje. Zna se da su sigurnost, raspodjela novca, uvažavanje različitosti, održavanje putova i nešto reda oko rada glavni problemi. Različita rješenja se nude ali nečeg nedostaje, pa se to uporno izbjegava i prevladava lov u mutnom.