pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Na početku disclaimer, da se nitko ne bi osjetio uvrijeđenim: neka se naslov shvati kao mehanizam izražavanja :)

Dakle, u posljednjih nekoliko dana, tjedana i mjeseci suočeni smo s financijskom krizom koja je sad već premašila sve rekorde i koja je doslovno cijeli svijet dovela na rub, i čini se da nam slijedi globalna gospodarska kriza. Netko reče jednom da je ova kriza uzrokovana time što su se oni financijski "stručnjaci" i stručnjaci na Wall Streetu i drugim financijskim prijestolnicama svijeta malo "zaigrali", a sad jednostavno žele zaštititi svoj način života koji je doslovno preko noći doživio krah. Netko drugi će reći da je sama ideja o zarađivanju novaca na prelijevanju iz šupljeg u prazno "đavolska" ideja koja je u startu bila osuđena na propast. Bilo kako bilo, ova je kriza pokazala da s tržišnim sustavom nešto ne štima (a što?) i da će i ovaj put ceh platiti upravo oni koji nisu ništa krivi: oni najsiromašniji (tako je npr Kalifornija već dobrano bankrotirala, a ni u drugim dijelovima Amerike nije blistavo). Nažalost, tako je to: ako pronevjerite 1000 kuna (dolara, eura) idete u zatvor, a ako pronevjerite 1 000 000 000 kuna (dolara, eura) dobijete otkaz s otpremninom od 10 % tog iznosa :)
Vrli novi svijet?

Isto smo tako vrlo često u posljednje vrijeme čuli različite stručne procjene i analize uvaženih ekonomskih stručnjaka. Bez potcjenjivanja njihove stručnosti, ipak se moramo zapitati, znaju li ponekad oni što rade? Na primjer, prije ljeta slušali smo kako je "vrijeme jeftine nafte prošlo", kako će cijena nafte rasti do 200 dolara po barelu, i kako u slijedećih 10 godina sigurno nećemo više imati jeftinu naftu; a pogledajte sada: cijena nafte nezadrživo raste, i sada se opet pojavljuju drugi stručnjaci koji procjenjuju da će cijena nafte "dugoročno ostati na 50 dolara po barelu". Možemo li im vjerovati?

Četvrti kvartal ove godine obilježavaju pokušaji Europskih vlada da spriječe krah bankarskog sustava koji bi mogao srušiti kompletan unutarnji sustav. Države koje su financijski i gospodarski slabije razvijene, a to se odnosi uglavnom na zemlje istoka Europe, su najviše izložene tom riziku. Središnja i Istočna Europa su vrlo ovisne o stranim bankama i kapitalu-kapitalu koji je pozvan natrag, uglavnom u Zapadnu Europu, kako bi pomogao stabiliziranju domaćeg bankarskog sustava. Države koje su najranjivije na mogući ekonomski krah su: Estonia, Latvia, Litvanija, Slovenija, Bugarska, Mađarska, Hrvatska, Slovačka, Rumunjska i Srbija. Francuska i Italija su također ranjive, ali su njihove sposobnosti nošenja s krizom bolje zbog potpunosti njihovih gospodarstava. Ovo je objavio Stratfor kao prosudbu događanja u globalnoj ekonomiji za četvrti kvartal 2008. god.

Zelim posteno opaliti po Rohatinskom odnosno onome sto on predstavlja. No na vama je da prosudite koliko je to posteno.

Naime, kod nas se uvrijezilo misljenje da smo prezaduzeni, prenapuhani po svim mogucim, a napose gradevinsko nekretninskim sastavnicama da uopce ne treba pred sebe stavljati ap plahte vec samo pogledati sto i obicni ljudi o tome misle. Nije ni cudo kada nas vec najmanje desetak godina maltretiraju sa takvim povicima i najavama raspuknuca i destabilizacije. Na to su nasjeli upravo svi i to su jedini glasovi koji se cuju i koji se uopce vise i ne mogu smatrati prigovaranjem vec su postali dio sustava jer se sustavom prirodne negativne povratne veze kao korektivni signal ipak i unatoc svemu vracaju i utjecu na ponasanje. Prije svega tu se misli na HNB koji u nastupajucoj krizi postaje predmet najveceg obozavanja, jamac da cemo stabilno izdrzati sve te udare s bokova.

„Reanimacija neuspješna“ – tako bi možda mogao glasiti pokoji headline u sutrašnjim američkm novinama. Američki kongresmeni su odbacili bail-out plan od 700.000.000.000 US$ kojim je Henry Paulson želio „stabilizirati tržište“ i „unijeti potrebnu likvidnost“ - i tržišta su otišla kvragu!

Duboko, duboko u crveno - što bi Ameri pitoreskno rekli - bloodbath :-).

Indeks Dow Jones je pao za 777 bodova, iliti 6,98 % (što je najveći bodovni, iako ne i postotni, dnevni pad u povijesti) i u jednom danu je sa tržišta dionica zbrisano 1,2 TRILIJUNA američkih dolara! Za nekoliko sati se otvaraju azijska tržišta, gdje će se „puštanje krvi“ vjerojatno nastaviti, u Evropi nešto kasnije također (i tamo su banke već počele rikavati) ... a Kongres nastavlja s radom tek u četvrtak!

I sad je pitanje svih pitanja - je li to TO!?

Je li američka rastrošnost, u kojoj je sa velikim zadovoljstvom sudjelovao cijeli svijet pozamljujući im karijole šoldi zbog nade u „bolji povrat na investiciju“, konačno došla na naplatu?

"Nitko ne može misliti da može ostvarivati profit, a da ga se ne tiče situacija u društvu u kojemu ostvaruje taj profit. Banke ostvaruju dobar profit, i neka ostvaruju, jer ova Vlada ne propagira nikakav socijalizam. Ali u težim vremenima dio tog profita moraju vratiti kako bi građanima olakšali život"

(Mao Ce Sanader: Velika Knjiga Mudrosti)

Rješenje krize u kojoj je Hrvatska je uskoro na pomolu. Nakon što se uopće otkrilo da smo u "težim vremenima" nakon što smo u predizbornoj kampanji slušali da nam je fantastično, pa nakon što se uspostavilo da za krizu nisu odgovorni ni Bandić, ni Rohatinski, ni inflacija u Europi, ni Eskimi, nakon što je osnovano povjerenstvo za praćenje cijena koje je uspjelo zbrojiti dva broja i nakon toga netragom nestalo, nakon mjesec dana od kada se objelodanilo da je inflacija uspješno pojela rast plaća, rast mirovina i cjelokupni standard građana, pristupilo se "rješavanju" problema, bez da se uopće ustanovilo u čemu je problem.

Tijekom ove godine, naš premjer dr. Ivo Sanader pretvorio se u djeda Mraza. On sjedi u saonicama i dijeli darove a ministri, kao da vuku saonice. Ustvari, narod nosi saonice na svojim leđima. Tako su darove, koji to nisu, primili umirovljenici u obliku povrata duga koji im je isti taj djed Mraz sa svojim kumovima oduzeo. Nasmijani djedica bez bradice obećao je umirovljenicima i božićnicu. Neka se starost veseli. Crne saonice sa ministarskim pogonom idu od starosti do mladosti. Pred školom opet sjedi djedica zavlači ruku u džep poreznih obveznika i daruje besplatne udžbenika učenicima. Udžbenici su teški i tu mu u pomoć uskaće ministar Zamorac, Primorac. Tako nekako.