HUGO CHAVEZ,
predsjednik Venezuele je umro,
Hugo Chavez,
predsjednik Venezuele JEST - siromasima dijelio bogatstvo Venezuele,
siromasi
u milijunskim redovima korak po korak došli su svom mrtvom predsjedniku i rekli - HVALA,
siromasi
u milijunskim redovima korak po korak došli su još svom mrtvom predsjedniku plakati - jao nama, opet će bogataši imati SVE, a siromasi NIŠTA,
FRANJO TUĐMAN,
predsjednik Hrvatske je umro,
Hrvati, sjetimo se...
Franjo Tuđman,
predsjednik Hrvatske JEST - bogatašima dijelio bogatstva Hrvatske,
siromasi
u milijunskim redovima korak po korak NISU došli svom mrtvom predsjedniku i rekli - HVALA,
siromasi
u milijunskim redovima korak po korak već su znali - jao nama, sada će bogataši imati SVE, a siromasi NIŠTA,
PREMIJER BUGARSKE
NIJE - MORAO, ali JEST - sebi oduzeo premijersko funkcioniranje nakon masovnih prosvjeda NE zadovoljnih bugarskih Birača,
premijer Slovenije,
NIJE - MORAO i NIJE - sebi oduzeo premijersko funkcioniranje nakon masovnih prosvjeda NE zadovoljnih slovenskih Birača,
premijer Slovenije,
tek je sebi oduzeo premijersko funkcioniranje nakon odluke parlamenta,
PARLAMENTARIZAM
Postoje područja u kojima Hrvatska bez dvojbe bilježi značajan rast. Ta područja su: porezno opterećenje, nezaposlenost, siromaštvo, cijene/inflacija, broj zatvorenih tvrtki i obrta, deficit državnog proračuna uz istovremeni rast državne potrošnje i birokracije, neučinkovitost državnog i javnog sektora, dugovi javnih tvrtki, dugovi socijalnih i zdravstvenih ustanova države, javni dug kojega na račun građana kreiraju političari na vlasti, političke afere, broj neriješenih sudskih predmeta, rast zakonodavnog i regulatornog okvira.
Nova godina je obično trenutak za “podvlačenje crte”, i za planove za novu godinu. Prošla, 2012. godina baš i nije bila uspješna: nezaposlenost raste, dugovi rastu, BDP pada... čini se da nema izlaza iz začaranog kruga.
Mnogi ljudi su predlagali svakakve prijedloge za “izlaz”. Zapravo, u jedno vrijeme se činilo da svi imaju rješenje. U broju od 29. 12. 2012. Jutarnji list je (u Magazinu) zamolio 6 ljudi da iznesu “radikalne ideje”. Tko su ti ljudi? Boris Lenhard (molekularni biolog koji radi “vani”), Darko Polšek (sociolog koji piše komentare i za T-Portal), Nikica Gabrić (vlasnik privatne poliklinike), Vedran Mornar (profesor na zagrebačkom FER-u) te dva arhitekta (Saša Randić i Tomislav Pavelić).
Ukoliko više preferiraš kolektivizam od individualizma, bilo bi veoma interesantno saznati koji bi to po tebi mogao biti zajednički univerzalni cilj građana, državljana, cijelog čovječanstva? Hodati pješke ima neke svoje prednosti, među kojima je najdragocjenija sloboda izbora pravca kretanja. Aktualno se vozimo prugom, naravski svi u istom smjeru prema sve bližem horizontu. Pruga u koju smo zagledani, jednim je svojim dijelom stvarna, od željeza, drveta i kamenja. Međutim, tamo gdje je vidimo da se u jedno počinje spajati s horizontom, prijelaz je iz realnosti u iluziju. Globalizacija ti sigurno nije strani pojam, u osnovi moć je sve koncentriranija i centraliziranija. Ako ti spomenem Vatikan, onda se radi o ovozemaljskoj nadinstitucionalnoj nadnaravnoj sili. Početkom ovog prosinca, lider Katoličke Crkve - Papa Benedikt XVI, inače četrdesetih pripadnik Hitler Jugenda, u govoru ispred Papinskog Vijeća Za Pravdu I Mir pozvao je na formiranje Novog Svjetskog Poretka, odnosno Jedne Svjetske Vlade i uspostavu Jedne Svjetske Valute.
Zovem se Branimir Puškarić i živim u jednom preljepom malom hrvatskom gradu koji se zove Vinkovci. Vinkovci su centar regije Slavonije i mali grad sa velikom kulturom i srcom. Nažalost kultura , a posebno srce se gube , jer gubimo bitku sa modernim društvom i njegovim vrijednostima. Kako bi jednostavno objasnio na šta mislim opisati ću svoje djetinjstvo i usporediti sa modernim djetinjstvom mnoge djece u mojem gradu danas.
Moje djetinjstvo
Cijelo moje djetinjstvo je vezano za moj grad Vinkovce , kvart Kanovce i Vašarište (kažu elitni dio Vinkovaca...) i burne dane. Bilo nas je u susjedstvu 20-tak (od nas dečkiju do par djevojčica...). Tvorili smo pravu ekipu , ekipu koja je ličila junacima iz Pavlove ulice
U posljednja dva tjedna, objavio sam prvo dva teksta o energetici (o energiji vjetra i solarno), a zatim dva o ekonomiji (o kooperativama i o porezu na financijske transakcije). Ovaj tekst povezuje oba područja. Također, povezuje ekonomiku sa političkom ekonomijom.
Jedan od standardnih prigovora na obnovljive izvore energije jest da su preskupi. Ali to pitanje nije tako jednostavno, kako izgleda. "Ekonomičnost" sama po sebi ne znači ništa; pitanje je, ekonomično za koga?
U SAD se vodi intenzivni politički rat o produljenju federalnih potpora energiji vjetra; značajno je pitanje i u aktualnoj predsjedničkoj izbornoj kampanji. Potpora je u obliku "produciton tax credit", izraz koji je teško prevesti na hrvatski. Vlada isplaćuje svakom proizvođaču električne energije (elektrike) iz vjetra 2,2 centa po proizvedenom kilovatsatu. Populistički je lako to proglasiti nepotrebnim troškom za porezne obveznike.
Međutim, članak Richarda W. Capertona How Wind Power Helps Lower Electricity Prices uvjerljivo pokazuje gdje je poanta i koji su interesi u igri. Vladina ulaganja vode do pada cijena elektrike na tržištu. (Govorimo o SAD, gdje su i najveće električne "utility" na tržištu, to su kompanije koje vode velike sustave, u Europi većinom nacionalne, kao HEP). To je naravno dobro za potrošače, ali padaju profiti kompanija koje se bave proizvodnjom
Moj prethodni dnevnik bio je o kooperativnoj ekonomiji, koja je možda korak "s onu stranu kapitalizmna". Ovaj je o mjeri globalne regulacije, koja je u potpunosti s ovu stranu, ali može značiti značajnu promjenu.
Povodom vijesti:
Eleven EU Countries Agree on Transaction Tax
Germany, France pitch Tobin tax on financial transactions
Porez na međunarodne financijske transakcije ("Tobinov porez", po nobelovcu za ekonomiju Jamesu Tobinu koji ga je davno predložio) jedan je od osnovnih mehanizama, koji bi mogao pomoći da se ukrote globalne financijske spekulacije, koje izazivaju "ultranestabilnost" financijskog sustava - financijski baloni koji se mahnito napuhuju i onda pucaju, ostavljajući pustoš u realnoj ekonomiji. Nikakvi ograničavajući mehanizmi ne postoje otkad je, prije 40 godina, odbačena zlatna podloga dolara.
Kooperative (zadruge) oblik su udruživanja rada i sredstava, koji djeluje na ne-kapitalističkim načelima u kapitalističkom (ili barem tržišnom) okruženju. Dobro funkcioniraju i u najrazvijenijim zemljama. Mnoge tvornice u SAD u vlasništvu su zaposlenih, u nama susjednoj Austriji ponose se svojim učinkovitim poljoprivrednim zadrugama. U Hrvatskoj su potpuno zanemarene. [*]
Google daje 141.000 razultata za "cooperative economics". Članak na wikipediji ima ozbiljnu manu da govori gotovo isključivo o temama iz prošlosti. Da se naprotiv radi o živom društvenom pokretu, svjedoči Međunarodan konferencija o kooperativnim ekonomijama "Imagine 2012", koja se upravo ovog vikenda održava u Kvibeku, Kanada.
piše: Zoran Oštrić
Po programu koji počinje 1. srpnja, Japan ulaže gotovo deset milijardi dolara u razvoj solarne elektroenergetike. Garantirana cijena otkupa je do tri kune po kilovatsatu tijekom 20 godina. To je dvostruko više od današnje tarife u Njemačkoj, smanjene za 30% nakon "buma" gradnje solarnih elektrana 2010.-2011., kad je izgrađeno više nego što se predviđalo. Također se stimuliraju korištenje vjetra, biomase, geotermalne energije i vodne snage. Dugoročni ciljevi su smanjenje ovisnosti o nuklearnoj energiji i fosilnim gorivima.
****************************************************************
Izvorno objavljeno na Otvorenom Blogu, Facebooku i Twitteru.
Jer je na Pollitici najbolja blog zajednica :)
*****************************************************************
Korijeni EU, uzroci i izlazi iz krize, podjela EU London-Pariz-Berlin, Euroatlantska unija ?
