Kad sam već popratio komentarom referendum u Dubrovniku, ne zaboravimo ni onaj u Fužinama!
Dva tjedna prije referenduma u Dubrovniku (na dan izbora za EP), na području općine Fužine bio je održan referendum s pitanjem "Slažete li se da na prostoru označenom u Prostornom Planu Općine Fužine kao IS11 zona vjetroparka Zvirjak bude smještena vjetroelektrana Fužine?" Iako je od onih koji su na referendum izašli 82% bilo protiv, po zakonu referendum nije uspio jer je izašlo samo 46,6% od 1415 upisanih birača. U samom mjestu Lič, u neposrednoj blizini sporne lokacije, izašlo je više od pola, ali ipak tek 58% upisanih birača. Zanimljivo je, da je na referendumu manje ljudi glasovalo protiv projekta, nego je potpisalo peticiju dva mjeseca ranije.
Može se birati: hoćemo li reprezentativan turistički komplekst na Srđu iznad Dubrovnika, vrijedan oko milijardu eura ili hoćemo da ostane kamenjar sa selom Bosanka, hoćemo li da se gosti koji dolaze iz cijelog svijeta kruzerima samo prošeću Stradunom, kupe koji suvenire i vrate u svoj ploveći hotel, ili hoćemo da stotine njih prenoće u sport- parku Dubrovnik, i potroše novce na sadržaje koji zapravo čine izuzetnu turističku ponudu – od jahanja do golfa? Hoćemo li da Dubrovnik u biti bude ipak prolazište, a ne utočište za svjetsku elitu koja bi kupovinom vila i apartmana na Srđu pronosila zapravo besplatno reklamu za Dubrovnik širom svijeta? Može li netko zamisliti situaciju da Beyonce nakon koncerta u Zagrebu svojim privatnim avionom svrati na nekoliko dana odmora u svoju vili na Srđu, prije nastavka turneje? Plaća li se slijetanje i polijetanje njena aviona Dubrovačkom aerodromu?? I pretpostavimo da poželi jahtu imati u Gruškoj luci, na vezu?? Plaća li se taj vez i ne bi li tako luci ostao koji dolar, euro??
ČIJI JE ZAPRAVO SRĐ?
Povodom Dana planeta Zemlje
ZAŠTITIMO NAŠE DEPONIJE
Vidmo da su se neprijatelji prirode urotili protiv deponija, svi bi ih sanirali, zatvrali, otvarali spalionice. Sad kad su pozatvarali tvornice sad bi i deponije pozatvarali!
A što je s brigom za bioraznolikost? Koliko bogatstva i bioraznolikosti imamo na prosječnom deponiju! Muhe, bakterije, galebovi, štakori, psi lutalice.... Koliko je tako bogatija priroda! Na mjestu gdje je nekad bila bezvezna ledina s dva leptira i zecom sad imamo izobilje života.
Zašto ljubitelji priode ne istraže više ta bogatstva života, to izobilje života, cijeli jedan ekosistem.
Umjesto deponija oni bi spalionice, sve spaliti, pretvoriti u otrovni dim i ostatke sagorenih stvari koje onda treba nehdje sakriti.
Zašto ne prihvatimo i volimo prirodu koja se i s nama i bez nas nekako snalazi. U kojoj se život stvara i rađa i u nejneočekivanijim mjestima.
Zašto? Samo zato jer mislimo da bi nama mogli deponiji škoditi? Zato jer smatramo da nas ugrožavaju deponije pa ih onda moramo uništiti?
Prikaz članka u ožujskom broju časopisu "Science", naslovljenog "Rekonstrukcija regionalnih i globalne temperature u posljednjih 11.300 godina", o kretanju temperature i predviđanjima do kraja stoljeća. Dajemo prevod sažetka rada s mrežnog sjedišta sciencemagazine.org:
Preneseno s bloga Ekološka ekonomija.
Članak objavljen u New York Timesu prava je bomba za sve one koji se bave klimatologijom: jedan od ključnih svjetskih klimatskih skeptika R. A. Muller objavljuje svoje preobraćenje!
»Nazovite me preobraćenim skeptikom. Prije tri godine uočio sam probleme u prethodnim klimatskim studijama koje su, po mom mišljenju, dovodile u sumnju da uopće postoji globalno zagrijavanje. Prošle godine, kao rezultat intenzivnog istraživačkog napora u kojem je sudjelovalo desetak znanstvenika, zaključio sam da je globalno zagrijavanje realnost i da su prethodne procjene stupnja zagrijavanja bile korektne. Sad idem i korak dalje: uzrok su gotovo u potpunosti ljudi.«
Prije deset dana, objavili smo tekst Aktualnosti o ekonomici i ekonomiji obnovljivih izvora. Evo sada nekoliko novosti o globalnim kretanjima.
Kao što smo i ranije spominjali, cijene fotopanela na svjetskom tržištu naglo su padale tijekom proteklih nekoliko godina, zahvaljujući proizvođačima iz Kine. Krajem prošle godine cijene su pale ispod jednog dolara po watu vršne snage, a padaju i dalje. Kineski proizvođači su u posljednjih pet godina, polazeći od zanemarivog postotka, preuzeli 80 posto rastućeg europskoga tržišta. Sada su europske i američke tvrtke pokrenule postupak, optužujući ih za damping. Kinezi su odmah uzvratili optužujući Europsku uniju za protekcionizam.
Kao što smo objavili prekjučer, u Riju je usaglašen prijedlog završne deklaracije, a civilno društvo je razočarano. Navodimo nekoliko poveznica u vezi s ovom temom.
Nobelovka za ekonomiju Elinor Ostrom umrla je prije desetak dana. Nedugo prije smrti, govorila je o prestojećem skupu Rio+20. Ostrom je dobila Nobelovu zangradu za svoja istraživanja o upravljanju zajedničkim dobrima ("commons", što u ekonomiji treba razlikovati od "opće dobro"). Ona je teorijski pobijala zaključak iz teorije igara o "tragedy of the commons", po kojem je jedini učinkovit način upravljanja zajedničkim dobrima da se ona podijele privatnicima, te također praktički, navodeći brojne primjere uspješnog zajedničkog upravljanja u svijetu. (Doduše, za nas u Hrvatskoj, koji smo posve odbacili pojam solidarnosti, to ne vrijedi. Mi imamo crony capitalism u čistom obliku. Ni najradikalniji radnici ne traže radničko upravljanje, nego "dobre" kumove (cronies) koji će im biti gazde i zaštitnici.)
Konferencija je cijelo vrijeme pripremana i očekivana bez entuzijazma i elana, koji je pratio one iz 1972. u Stocholmu i 1992. u Rio de Janeiru.
Svaki ceh ima svoje majstore, pa tako i ekologija. Zašto ne? Jednako tako svaki majstor može otići u „fah-idiotizam“. Zašto ne?
U toj kovanici ono „idiotizam“ ne znači isto što i idiot. Ne bi trebalo vrijeđati, ali bi trebalo upozoriti na to da prevelika stručnost može u čovjeka stvoriti „tunel vision“, kada on više ne vidi što mu sve promiče, kada ne može zauzeti široko gledište, nego samo ono koje mu struka nudi. Gledao sam prije par godina dokumentarni film o GM organizmima u hrani. U filmu je jedan mlađi znanstvenik s iskrenim čuđenjem pitao zašto ljudi prosvjeduju protiv GM hrane kada u 15-20 godina koliko ju dugo konzumiraju nije ni jedna zdravstvena tegoba povezana izravno s GM hranom. Sve što je on mogao vidjeti su nule i jedinice / plusevi i minusi / zdravo i bolesno. Za ekonomsku i političku stranu bio je blaženo slijep.
Prije dva tjedna jedan je takav majstor objavio tekst u Vjesniku u kojem priča o tome kako plastične vrećice nisu problem. Tekst je napisao Igor Čatić, a naslov je „Čemu strah od plastičnih vrećica“ (ako se ne varam g. Čatić piše i na pollitici.com, a Vjesnik je taj naslov napisao bez upitnika pa ga zato takvog i citiram).
"Whiskey is for drinking; water is for fighting over."
Mark Twain
Evo došao je i taj dan da objavim svoj „jubilarni i tradicionalni“ 100. dnevnik na pollitici, a uskoro će biti odrađena i prva petoljetka na pollitici. Kako vrime leti.
Za jubilarni i tradicionalni 100. dnevnik sam mislio pisati o temi kojom jubilarno i tradicionalno gnjavim čitatelje pollitike, a to je drugi stup mirovinskog osiguranja, ali onda naletih na nešto drugo i drugi stup odgodih. Tema će biti voda, a povod je jubito video o suši u Texasu.
video: http://www.youtube.com/watch?v=lqh5tbE3GGk&feature=player_embedded
U prošlom tekstu sam pisao nešto o suši u zadarskom kraju i kako bi trebalo i problem s vodom ukalkurirat u razvojne i druge programe zadarskog kraja, jer ni poljoprivrede, ni turizma ni drugih svrari neće biti ne bude li dovoljno vode. Na kraju nema li vode neće biti ni ljudi koji bi živjeli i razvijali zadarski kraj.
Prenosim s portala ZelenaPolitika.Info.
Dajemo prijevod bitnih dijelova članka, objavljenog na portalu sciencedaily.com.
Članak sažeto i precizno opisuje znanstveni uvid u međuodnose tehnologije, ekonomije, društva i politike, koji stvaraju prijetnje dugoročnih neodrživosti.
Nažalost, mnogi znanstvenici slijede prirodnoznanstveno-tehnološki redukcionizam, zanemarujući širi društveni kontekst i utjecaj svojeg rada. Osobito je to prisutno kod genetskih inženjera, koji hvale Brazil zbog uvođenja genetski modificiranih organizama u poljoprivredi (soja i kukuruz).
Društveni i politički razvoj u Brazilu u posljednjih desetak godina ipak ide u pravcu koji ulijeva nadu. Vlada uspijeva unaprijediti ekonomiju i socijalnu pravdu, a pritom očuvati pluralističke demokratske institucije. Zabrinutost naroda zbog ekoloških problema pokazala se na posljednjim predsjedničkim izborima, kad je kandidatkinja zelenih dobila 20 posto glasova.
