pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ne, nije ovo iz naslova citat Zokija i Martina Lutera, ovo je san koji je pretočen u plan. Pa da krenem redom.

Cijene pogonskog goriva iz tjedna u tjedan sve su veće. Probijaju se nekakve psihološke granice. Tako je granica bila 100 dolara po barelu, pa 120... Granica se mijenja, cijene gorivu a i svemu što je vezano uz gorivo se povećavaju. Kuda će nas to odvesti i kada će se uspon zaustaviti ne može se predvidjeti.

Što učiniti i kako si život olakšati a standard ne ugroziti? To pitanje me proganjalo i u javi i u snu. Plin je odgovor koji se pojavio nedavno na benzinskom servisu kada je račun jednog spremnika benzina eurosuper 95 iznosio preko 400 kuna. Lagani šok me tjerao na analizu, što je to?

Proljeće je a u meni svemir...
Nemir ili svemir, sasvim svejedno, ali čini mi se da koliko god mi ovo zahuktalo proljeće donosi obilje sunca, mirisa, okusa pa i kretanja na friškoj ariji, toliko me s druge strane nervira i frustrira činjenica da moji problemi s alergijom ne jenjavaju već naprotiv - ulaze u «terminalnu» fazu...
Ne znam...unatoč činjenici da se manje-više disciplinirano pridržavam propisane terapije, ovo doba godine u kojem je većina biljaka s moje anti-favourite liste u punom cvatu, pretvara me u čudnovatu kreaturu koja nekontroliranim pokretima baulja kroz vrijeme i prostor a glasa se opetovanim neartikulirnim zvukovima u kojem tek rijetki pojedinci mogu razaznati aaaa-pćiha, aaaa-pćiha!!!

Čak mi i ne smeta toliko cvatnja crikvine, ambrozije i mnogih ostalih umiljatih korova koliko me iritira njihova košnja.
Rekao sam košnja, a ne krošnja!

Što je svinjetina?
Je li to ono meso koje se proizvede na našim domaćinsvima gdje se svinje hrane kukuruzom i na starinski način u svinjcu gdje svinja ima prostora da se okrene i gdje svinje šeću dvorištem?
Je li svinjetina ono što se proizvede u tvornicama svinja hranjeno meni nepoznatom muljom hrane za svinje i šopano antibioticima i proteinima, gdje su svinje natrpane u kavezima.

Kao što na drugim stvarima koje kupujemo mora pisati sastav od čega je napravnjen dotični proizvod, tako bi možda i kod mesa trebali kupci biti upozoreni što sve sadrži meso koje kupuju.

Ono meso koje je puno antibiotika, proteina i nije ekološki prozvedeno bi možda trebalo oporezivati trošarinama.
Tako bi mi jeli zdraviju hranu, oni koju zdravu hranu prozvode bi lakše plasirali svoje proizvode a, novcem od trošarina bi se subvencionirala ekološka proizvodnja pa bi nam ta hrana bila dostupna.
Konzmirajući zdravu hranu i ljudi bi bili zdraviji.

Jučer sam pročitao u novinama da 20-25% kruha ode u povrat koji se baca, tamo također piše da se godišnje proizvede 113.000 tona svježeg kruha.

20-25% toga kruha se baci.
Koliko je to u vjetar bačenog poticaja za pšenicu? Koliko tona mineralnog gnojiva? Koliko goriva je potrošeno samo da bi se tolika količina kruha bacila? Koliko je električne energije potrošeno na kruh koje će se baciti?

S jedne strane se potiče ljude na energetsku učinkovitost, ekološki ih se osvještava, osuđuje se one koji bacaju hranu, a sve to se dozvoljava proizvođačima.
Naravno cijenu njihove neučinkovitosti plaćaju potrošači.

Može li se što učiniti da se baram smanji tolika neučinkovitost i rasipanje resursa?

Slično je i s drugim proizvodima s kratkim rokom trajanja: jogurti, povrće, voće, mesne prerađevine...
Dio svega toga propada. Veliki trgovački lanci, a i male trgovine žele ostaviti dojam obilja i velike ponude. Posljedica toga je upropaštavanje i bacanje hrane.

Kad se govori o štednji energije uglavnom se priča o štednim žaruljama, automobilima koji troše malo goriva, pasivnim kućama...

Izvorno, danas već čuveni Pelješki most ideja je nedavno preminuloga bivšeg dubrovačko-neretvanskog župana Ivana Šprlje. Metkovski građevinar i 'prvi crveni župan' iznjedrio je ideju gradnje danas kontroverznoga mosta u okolnostima sasvim različitim od današnjih. U to vrijeme Dalmatina nije bila ni na obzoru, a prolaz kroz Neum ipak je značio konkretniji problem u putovanju prema Dubrovniku, osobito u kontekstu željenoga oživljavanja turističkoga prometa. Spojivši politiku i profesiju Šprlje je 'trasirao' Pelješki most kao tad spasonosno rješenje prometne povezanosti Dubrovnika. Na njegovim izbornim plakatima bila je karta s ucrtanim mostom i parolom 'Župan koji povezuje'. Držalo je to vodu, bez obzira na usputne opaske da je u tu ideju dobro upakiran i njegov poslovni interes.

Prvo

Svako malo negdje naletim na upozorenja o tome kako je potrebno učinkovitije koristiti naše prirodne resurse, štedjeti energiju, vodu.Pa da vidimo kakva se ušteda uistinu postiže.

Npr. u mjesec dana štedeći i „učinkovito koristeći vodu i struju“ na računima za vodu, struju i grijanje uštedim 100 kuna.
I što ću učiniti s tih 100 kuna? Naravno potrošiti ću ih. Da bi se moglo proizvesti proizvode na koje ću potrošiti tih 100 kuna bilo je potrebno utrošiti neke resurse (struju,vodu,naftu...).Znači od uštede sam ja imao financijsku korist, ali nisam smanjio iskorištavanje prirodnih resursa niti zagađivanje okoliša.Ustvari tih 100 kuna donijelo je više profita nekom industrijalcu te ga vjerojatno potaknulo da proizvodi još i više, a time i da više zagađuje, troši više struje, vode, nafte...

Ekologija je s svakom novom godinom sve značajnija i važnija tema. I doista, kako vrijeme prolazi, ekološke teme sve više zaokupljaju medijski prostor, ali i svakodnevne razgovore. S pravom! Iako se glavnina ekoloških odluka donosi na "visokim razinama" i bave se "velikim temama", postoji puno malih tema koje se mogu itakako primjeniti u svakodnevnim životima, a koje u konačnici ipak mogu imati mjerljivi rezultat u "velikoj slici". Jedna od takvih tema, koja me se dotiče direktno je - biciklizam.

Evo vidim hrpa tekstova već na ovu temu, pa još jedan neće smetat! :) Naime odlučili smo se i mi javit' i reći nešto sa naše, ekologističke strane. Već se prevodi i na engleski i bit će poslao Europskoj zelenoj stranci. Naravno, postoje mnogi detalji ovih zbivanja o kojima se može razglabati, ali time se nismo mogli baviti. Šaljem priopćenje onako kako je poslano medijima, popodne emajlom, a faksom će ići sutra ujutro.

Ne radi cijeli dan blog.hr, da stavim na svoj blog. Šaljem sada ovako, mislio sam dopuniti linkovima na stranice FAO i druge odakle sam uzimao podatke, ali nemam sada vremena.

Na Viječu (Council) Europske zelene stranke u Beču, stranka Zelena lista je, jednoglasnim izjašnjavanjem predstavnika stranaka članica, dobila status promatrača. Mali korak za Europu, ali veliki za nas! :) Nema puno hrvatskih stranaka, koje su članice ili barem promatrači u europskim stranačkom asocijacijama.

Nije bilo nimalo lako izboriti taj status. Prethodila je dugotrajna provjera ozbiljnosti rada: članstvo, struktura i procedure odlučivanja, sadržaj djelovanja, načela i njihova konkretna primjena. Kako je prije nekoliko godina ukinut status "kandidata", slijedeći korak treba biti punopravno članstvo. Imamo dobre šanse uspjeti u tome, prije nego što Hrvatska uđe u EU!

Sutra je Europski dan bez automobila; po europama nešto ozbiljno, kod nas manje nego simboličko.

U Zagreb dolaze članovi naše stranke iz drugih gradova, pa ćemo se okupiti, nakon službenog djela, u podne na Zrinjevcu. Rekoše mi da je predviđena vožnja onim, hm, segway ili kako se već zvaše, onako, iz gušta, ništa jako ozbiljno. Pa ako nas netko želi vidjeti masovno okupljene, svih 30 ;-> može prošetati.

Ja inače šetam centrom grada subotom oko podne, ako je iole lijepo vrijeme; a nadam se, da će biti sunce kao i danas! Sutra također u podne udruga "Bicikl" ima akciju "Zagrebačka žbica", krećući sa Cvjetnoga trga. Ja sam nekada davno vozio bicikl, pa sam onda prestao zbog straha da ne poginem, a iz bog lošeg vida. Kako sam spomenuo ilesaru, bio sam ove godine na operaciji presađivanja rožnice pa vidim puno bolje i možda ponovo počnem s time. Samo, hm, 50 godina i duplo više kila… :(

Kaže Economist :-).OVER the next few decades global electricity consumption is expected to double. At the same time, many power plants in rich countries, built back in the 1960s and 1970s, are nearing the end of their projected lifespans. Meanwhile, concern is swelling both about global warming, and about the Western world's increasing dependence on a shrinking number of hostile or unstable countries for imports of oil and gas. The solution to this conundrum, in the eyes of many governments, is nuclear power.A ja već vidim komentare:

Pih !!!
Kakve nuklearke, kakvi bakrači !
„Zar ne znaš ti, Zvone Radikalni, da je to tak' demode ! Sad su ti šik vjetroelektrane, solarne ćelije, geotermalni izvori, smanjivanje carbon impacta, kakve crne nuklearke ti padaju napamet“.

Je je, tako je, štovani štioče. Baš tako. Ako ćemo slušati (glasnu) većinu Hrvata ;-).

Globalno zatopljavanje. Baš nešto gledam ovog Al Gorea i film "D ankonvinijet trut" i mislim si kako je tip ili veoma politički lukav ili je j..... glup i zatucan. To obično tako biva - obično oni koji se najviše bore za promjene na bolje ispadnu najveći fašisti . Ili debili.

Glavni problem ovog "novokomponovanog" medijskog eko-fašizma je i njihov glavni postulat da je globalno zatopljavanje loša, neprirodna stvar uzrokovana ljudskim djelovanjem. Koliko je globalno zatopljavanje loša stvar je diskutabilno, iako po meni to više progovara strah od nepoznatog, čime najveći liberali postaju najgori konzervativci bez trunke pragmatizma u cijelom problemu.

Milan Bandić čvrsto je odlučio trovati Zagrepčane gradnjom spalionice, koja se javnosti predstavlja kao najbolje i najčišće rješenje za zbrinjavanje otpada. Čak se toliko daleko otišlo da su napravljene slikovnice koje su podijeljene djeci u vrtićima. U tijeku je velika propagandna akcija kojoj je krajnji cilj širenjem dezinformacija osigurati javnu potporu građana u namjeri izgradnje spalionice. Slijedeći tekst zasnovan je na znanstvenim spoznajama na osnovu postojećih spalionica, uključujući i onu u Beču na koju se Bandić tako rado poziva.

Ratifikacijom Kyoto protokola u Saboru prije nekoliko dana dovršeno je osmogodišnje čekanje na njegovu inkorporaciju u domaći pravni poredak od potpisivanja. No ni osam godina nije bilo dovoljno lijenoj i neodgovornoj domaćoj administraciji za pokretanje kampanje koja bi građanima objasnila što Kyoto protokol jest te koja bi razigrala javnu raspravu o njemu i širim pitanjima globalnih klimatskih promjena. Svijest o globalnim promjenama u Hrvatskoj je prilično niska, a dok BBC World gledatelje bombardira podacima i specijalnim reportažama kroz svoj poseban višetjedni Climate Watch multifeature, domaći mediji ne čine ništa kako bi uopće pojasnili što je to protokol iz Kyota koji postaje novi domaći zakon, a kamoli kako bi podigli opću svijest građana o pitanjima zaštite okoliša, nužnosti recikliranja i štednje energije te općem smanjenju potrošnje. Ostavljajući pitanje afirmacije ili negacije korisnosti Kyota za raspravu u komentarima, ovaj članak pruža mali backgrounder o Kyoto protokolu i što je do njega dovelo u svrhu podizanja razine informiranosti javnosti koja posjećuje Pollitika.com.

Samo ove godine u Hrvatskoj su se desila bar 4 značajna ekološka incidenta. Najzvučniji je svakako onaj koji se desio u Karlovcu gdje je od nepoznatih plinova preminuo Željko Martinović i njegov pas dok su šetali uz pivarski potok u kojeg je Karlovačka pivovara sustavno ispuštala razne kemikalije godinama, a na kraju se utvrdilo da je čak i odvod ugljičnog dioksida iz pogona za fermentaciju preusmjerila u odvodni kanal koji je završavao u tom potoku. Zanimljivo kako su svih ovih godina, pa čak i nakon incidenta državne službe koje su zadužene za sprječavanje eko incidenta tvrdile da je tamo sve u redu. Čak i nakon smrti Martinovića tvrdili su da je sve u redu, da bi onda iznenada inspekcija zabranila rad pivovari.