pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Žašto u zemljama bivše Jugoslavije i posebno Hrvatskoj vlada loše raspoloženje?

Danas baš i nije nagrada biti iz bivše Jugoslavije. Ako ste stari, mjesto u kojem živite se vjerojatno toliko promijenilo da vam se malo što čini poznatim. Ili se nije promijenilo uopće što vas baca u očaj. Ako ste mladi, godine učmalog učenja na državnim školama i fakultetima nisu vas dobro pripremile za novi kapitalistički svijet koji je nastao raspadom socijalističkog sustava. Makar je demokracija nominalno stigla prije više od 15 godina, u vlastitoj zemlji ne uživate ista prava niti kvalitetu života kao građani zapadne Europe. Kad otputujete u inozemstvo postoji velika vjerojatnost da će vas smatrati pripadnikom još samo jednog od balkanskih ratničkih plemena ma kako se zvalo jer "sve je to isto". Dakako, samo ako uopće možete putovati jer ne živite u jednoj od zemalja Balkana koje su u čvrstom obruču tvrdog viznog režima. Vaši stari, a čak i mladi regionalni političari nisu baš bitni na svjetskoj sceni. Neki od njih imaju velike novčanike, neki ego, no malo koji političar inspirira ili ima viziju.

Ovo su sve užasne generalizacije, naravno. Među građanima bivše Jugoslavije ali i među građanima Hrvatske postoje velike razlike. Ponor razlika između izbjeglice iz Srebrenice ili obitelji u zaostalom zadarskom zaleđu i poduzetnika s BMW-om parkiranim u Importanne Galleriji u Zagrebu je velik koliko i između bilo koje dvije osobe na planetu. Ali ipak čak i letimični pogled na regiju trenutno otkriva monotoniju duha, posebice kod osoba mlađih od 30 godina koje obuzima osjećaj sumnje i nezadovoljstvo.

U najnovijem broju The Economista cover story je naslova Tko se boji Googlea još U tekstu se obrađuje tema dominacije Googlea u svijetu tražilica i njegovom utjecaju na razne tvrtke i općenito na svijet informacija. Posebna pažnja je posvećena tome što Google radi s osobnim informacijama svojih korisnika i o tome kako Google u svojim rukama drži kolekciju vjerojatno najvrjednijih marketinških informacija na planeti - počevši od interesa korisnika proizašlih od njihovih upita na engineu pa do mejlova, kalendara, dokumenata itd., itd., do kojih Google ima pristup ako koristite neki iz široke palete njihovih proizvoda i ako ste glupi.

Dok se Hrvatska polako oporavlja od požara koji su već tradicionalno pustošili njen temeljni turistički adut (obalu bogatu vegetacijom, a ne betonom) i teorija zavjere koje požare bezrezervno prate, grčki spasioci nalaze karbonizirana tijela ljudi koji su izgorili u šumskim požarima koji divljaju jugom te zemlje.

Visoke temperature koje su ovo ljeto mjerile zemlje regije donijele su niz ozbiljnih posljedica: u Madžarskoj je samo zbog vrućina umrlo preko 500 ljudi u toplinskom valu u srpnju (vidi sliku, izvor: BBC), a požari koji su divljali Makedonijom, Hrvatskom, Bosnom, Grčkom, Španjolskom, Portugalom, Bugarskom, Italijom i drugim zemljama samo su do srpnja uništili više od 3 tisuće kvadratnih kilometara europskih šuma (izvor). Turističke destinacije privukle su posebnu pažnju: požar na Kanarskim otocima protjerao je 12 tisuća ljudi iz domova i prisilio španjolskog premijera na posjet području, a plamen koji je lizao Dubrovnik bio je headline svjetskih novinskih kuća cijeli dan. Najnoviji peloponeški požari izazvali su slanje pomoći iz EU i izraze sućuti kako predsjednika Europske komisije tako i – diplomatski mudro, ali neoriginalno – Stipe Mesića (izvor: Radio 101, Aktualni 101, 25/08/07).

Na website-u britanskog tjednika Economist, nedavno je osvanuo članak Stars and soggy bottoms (Zvijezde i močvarna dna, u nesavršenom prijevodu) u kojem su dali svoj „novogodišnji salvo buketa i cigala“.
Pa je tako „Star in the making“ Toomas Hendrik Ilves, predsjednik Estonije koji se vratio s mandata u Evropskom parlamentu kako bi (vrlo uspješno) podigao međunarodni rejting Estonije.
Najveće razočarenje je poljska vlada koju vodi Stranka zakona i pravde (Law and Justice) na čelu s blizancima Kaczynski koja je 2006. provela u političkim intrigama i neefikasnom upravljanju državom.