Neovisni, ali ne i neutralni

Abdicirao kralj tame, postavio metresu
poganski, podlo, u svom interesu.
Mračni ju mentor naučio, kako da vara,
sa par slanih perli, karijeru da stvara.
Ko dvogrba deva, tankala je vode,
za suze joj trebala, da kroz oči ode.

Naricanje njeno savršensto je plana,
u blještavilu bliceva u po bijela dana.
Nek sunce obasja, perlu suze svake,
da ushiti naivne, jadne bedake.

Učinila od njih, poslušne je mrave,
šećer im bacala da je ne zaborave.
U ratu ginuli, a sad zrnca nose,
pognutih glava, baš se i ne ponose.
Padali branitelji na jeftine su fore,
kameleonski mijenjala, skupe je odore.

Ridala efektno i ronila suze,
nakvašenu, mokru, king je k sebi uze.
Učila je brzo, do kraja abecede,
pod nogama monarha, naučila da prede.
Cupkajući za njim poput pudlice male,
dvorske lude zbijale o njoj masne šale.

Trčkarala bi tako i do sudnjeg dana,
al dosjeti se kralj, svog đavoljeg plana.
Metresa nek za njeg vruće kestenje vadi,
iza leđa će suflirat, kako se to radi.

Koncima vezao, njene obje ruke,
micat će ih lahko, misli , bez po muke.
Al ruke njene, teške su zbog zlata,
za plakanje lažno...to je naplata.