pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Današnjim ubojstvom Ivane Hodak usred dana može se reći da se sigurnosni sustav RH raspao. Simptomatično ili ne, to se upravo dogodilo za vrijeme ministrovanja Berislava Rončevića kojeg premijer Sanader tako zdušno brani od kritičara kojih svakim danom ima sve više.

Podsjetimo samo na slučajeve mafijaškog premlaćivanja Duška Miljuša, Igora Rađenovića i Josipa Galinca koji su srećom ostali živi te ubujstvo mladog Luke Ritza stradalog od najobičnijih huligana zbog nekoliko kuna i mobitela. Koji je odgovor vlasti bio na sve te događaje? Smjena načelnika zagrebačkog MUP-a i postavljanje Branka Perana koji nije čak niti dobio potporu zagrebačke skupštine. Da je izbor Perana potpuno kriv ukazuje i informacija da je Peran došao iz policijske uprave treće kategorije po obimu posla u policijsku upravu prve kategorije, ali i saznanje da je upravo Peran onaj policijski načelnik šibenske policije koji se bavio blogerima umjesto kriminalom.

Izlaganje Berislava Rončevića u Saboru na aktualnom satu o sigurnosti u zemlji, zapisničarske službe nisu još uspjele ni arhivirati, a demant suhoparnih statistika stigao je sa zagrebačkih ulica. Najnovije premlaćivanje Josipa Galinca usred bijela dana jasan je znak zagrebačkog krim miljea da se nikog ne boji.

Galinac je nakon novinara Duška Miljuša i sada već bivšeg direktora Zagrebačkih cesta Igora Rađenovića, treća pretučena osoba u zadnjih stotinjak dana. Ubrojimo li još u ovo i smrtno stradalog dječaka Luku Ritza pretučenog zbog par kuna i mobitela te slučajeve maloljetničkih bandi koje sve više mlate djecu po rubnim naseljima grada Zagreba, dolazimo do vrlo jasne spoznaje da je zagrebačka policija potpuno zakazala i da više nije u stanju osiguravati mir i red u Zagrebu.

Na ovo što se dešava upozoravali smo još od početka ove godine kada je HDZ na mjesto ministra unutarnjih poslova postavio najnesposobnijeg mogućeg čovjeka, Berislava Rončevića.

Hrvati su na žalost vrlo licemjeran i sebičan narod. Kad god treba dignuti glas, oni ostanu pokunjeni i šute, držeći se one dobro poznate „to se mene ne tiče“, osim kad se radi o tome da treba pokazati kako smo jaka nogometna nacija ili kako treba prebiti „pedere“ koji su se odlučili na Trgu bana Jelačića javno deklarirati o svojem rodnom identitetu. To su naime jedina dva događaja gdje su Hrvati izašli na ulice bez da ih je itko organizirao i o čemu su izvještavali svi utjecajni mediji. O svemu ostalome, Hrvati šute ili potiho iskazuju negodovanje, dok utjecajni mediji ponekad i nešto izvijeste, ali više iznimno, nego kao pravilo.

Eskalacija nasilja u Zagrebu nije slučajna. Zagreb je grad u kojem se ništa, bilo dobrog ili lošeg ne događa bez znanja gradonačelnika Milana Bandića. Nakon puno godina pletenja mreže Bandić je dovršio posao. Izvana ta mreža izgleda kao gradski ogranak SDP. Iznutra ta organizacija nema nikakve veze s SDP-om, kao što niti predsjednik SDP-a, Milanović, nema nikakve kontrole nad “ogrankom”. Trenutni cilj Bandića je kandidatura za gradonačelnika Zagreba. Tom cilju se u potpunosti posvetio. Bez funkcije gradonačelnika njegova moć nestaje. On prestaje biti bog.