pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Hrvatsko novinarsko društvo poziva svoje članove i sve građane na prosvjed u ponedjeljak 29. rujna u 11:00 pred Kamenitim vratima u Zagrebu (gdje prolazi imaginarna linija od sto metara od Markovog trga, gdje nisu dozvoljena javna okupljanja). Razlog prosvjeda je neučinovitost policije u slučaju napada na novinara Dušana Miljuša, kojeg su dosad nepoznati napadači pretukli palicama 2. lipnja, ali i u drugi slučajev brutalnog nasilja (premlaćivanje Igora Rađenovića i Josipa Galinca, što su djela organiziranog kriminala, te ubojstvo mladog Luke Ritza - djelo huligana).

(6. lipnja o.g., novinari su se unatoč zabrani okupili i prosvjedovali na Markovom trgu.)

Sabor je s jeseni počeo sa radom, a sa Saborom i saborski odbori. Rad Odbora za nacionalnu sigurnost današnjom je sjednicom izazvao popriličnu pažnju javnosti, pa je tako dobio i mjesto udarne vjesti na HTVovom Dnevniku. O čemu se radi? Kratko rečeno, Odbor je raspravljao o sigurnosnoj situacijiu zemlji, i stavovi su bili očekivani - pozicija je branila rad ministra, policije i državnog odvjetništva, dok je opozicija iste napadala. Ništa novo rekli bismo, ali stvar je ipak malo ozbiljnija. Kako zbog teme kojom se Odbora bavio, tako i zbog argumenata, i još više, konteksta u kojemu se sve događa.

Kowalski sreće Schmidt od 21.09.2008 (Rundfunk Berlin-Brandeburg)

U nedjelju (21. rujna) u 19 sati berlinska je tv postaja RBB u emisiji "Kowalski sreće Schmidt" emitirala prilog o Hrvatskoj pod naslovom "Članstvo u EU bez slobode medija".
Kaže se da se u Zagrebu uzima za sigurno da će Hrvatska biti sljedeća članica EU. Mada kriterij za pridruživanje "sloboda medija" uopće nije ispunjen. Još uvijek se krše novinarska prava, napada se novinare i prijeti im se smrću.

Kolegica Antonia Schmidt je u Zagrebu razgovarala s Dušanom Miljušem, Renatom Ivanović i sa mnom, predstavivši me kao "novinara i blogera".

Zeljko Peratovic
Journalist und Blogger

Zanimljivih 24 sata je iza nas. Jučer navečer nas je zapljusnula informacija o tome kako je metalnom šipkom pretučen Josip Galinec, broker koji se vrlo brzo izdvojioiz uobičajene definicije brokera, a kojeg smo prilično često imali prilike gledati i na TVu dok je komentirao dešavanja na burzi. Galinec i njegov To-One u fokus javnosti su pali i nakon preuzimanja posrnule Industrogradnje koja je nedavno dokapitalizirana odnosno oko bitke za TOZ Penkalu (ne toliko za tvornicu koliko za nekretnine na kojima se Penkala nalazi). Više podataka možete pročitati na praktički svakom koraku i nema to sada previše smisla ponavljati.

Anyway, jučer popodne (vjerojatno nakon nekog ručka), Galinca su dočekali krupni dečki na parkiralištu iza zgrade Ministarstva Gospodarstva (ako se ne varam, to je također i zgrada Ministarstva Poljoprivrede - u njihovoj menzi se usput rečeno serviraju odlične palačinke punjene sirom a u saftu od vanilije) a iza koje postoji divlje parkiralište na kojem je Galinec vjerojatno parkirao auto. Josip je grdno stradao, na sreću nije kritično, no ono što se pokazalo je da je batinjanje postala relativno učestala pojava u našim krajevima i očito je to metodologija za prenošenje određenih poruka. Nisam stručnjak za mafijaške obračune, no lomljenje nogu je čini mi se priličon snažna poruka u tom miljeu pa bi se za Galineca moglo reći da je i dobro prošao (fazu s konjskom glavom je vjerojatno već prošao samozatajno, a preostaje mu valjda samo još da bude doživotno ugrađen u temelje neke od zgrada).

Dugo i predugo izloženi smo trakavici Hrvatskog pristupa Europskoj uniji. Ta unija ima svoja pravila, svoje zakone i svoje institucije. Od budućih članica traži da se prilagode njihovim standardima i da zakone usklade pravnim stečevinama EU. Sve ok. Hrvatska vlada “štanca” zakone a Sabor ih izglasava. Nikog od njih, Vladu, Sabor i EU, ne brine što su ti zakoni samo mrtvo slovo na papiru. Što se zbog tog prividnog i papirnatog napretka nastavlja pljačka državnih dobara, smanjuju građanska prava, ugrožava opća sigurnost građana. Građani očekuju napredak zbog pristupnih pregovora i donesenih zakona. Vjeruju predstavnicima EU kada se slikaju s dr. Ivom i kada su zadovoljni napretkom. Napretka nema, sve je prijevara ove Vlade a i, svjesno ili ne predstavnika EU.

Jučer u 11 sati Zelena lista je imala tiskovnu konferenciju; povodom toga postavio sam se u ulogu novinara i napisao reportažu. Sticajem okolnosti, nažalost (jer mi smo tiskicu sazvali ranije) u isto vrijeme se okupljaju novinari na prosvjed zbog nasilja protiv njih, povodom napada na Dušana Miljuša (koji se, koliko vidim, zaista može označiti i kao pokušaj ubojstva). Kao javni djelatnik i kao bivši novinar, želio bih izraziti svoju solidarnost u obrani profesije od nasilja. Pri tom je zaista nepojmljivo da ministar unutrnjih poslov nema pojma tko je novinar, koji godinama piše o temama iz njegovog resora u jednim od najčitanijih dnevnih novina! (Pa, ministri prolaze, novinari ostaju!)

Kad govoirm o obrani od nasilja, mislim na sve oblike. Na um mi dolazi i kolega Željko Peratović, koji je bio i još uvijek je pod nedozvoljivim pritiskom određenih moćnih krugova u tijelima vlasti, kojima je stao na žulj.

Prije nekog vremena batine je usred bijela dana dobio Igor Rađenović, direktor Zagrebačkih cesta. Razlog zbog kojeg je Rađenović dobio po tamburi je vjerojatno njegov napor da razotkrije mutne poslove koji su se događali u tim istim Zagrebačkim cestama. Ono što je zanimljivo je da ga je na tu poziciju postavio sam Bandić (kojeg se redovito povezuje s mutnim poslovima na svim razinama grada Zagreba), a nema smisla vjerovati kako Bandić nije znao tko je Igor Rađenović i što se od njega može očekivati (to je ukratko lik koji se ne zaustavlja tek tako i površni odgovori ga neće niti usporiti, iza sebe ima podosta iskustva a u doba vlade Ivice Račana bio je ako se ne varam prvi voditelj novoustrojenog ureda Vlade za unutarnji nadzor). Riječ je dakle o čovjeku koji ima pedigre (ali i razotkrivene afere) na svim razinama i mislim da je svima bilo jasno njegovim dolaskom da ako u zagrebačkim cestama ima nešto mutno, da će to Rađenović otkriti.