Tagovi

Politički igrokaz: Kad svi love u mutnom, teško je očekivati racionalna rješenja

Prošlo je već više od dvjesto dana otkako je započeo tzv. braniteljski prosvjed. U međuvremenu se dogodilo toliko toga da je potrebno malo se zamisliti kako bi se prisjetili stvari na samom početku. Već tada je bilo teško povjerovati da bi jedna rečenica koju je izgovorio pomoćnik ministra branitelja Bojan Glavašević mogla biti opravdanim povodom za početak velikog prosvjeda. Sve što se događalo poslije, posebice tijekom kampanje za protekle izbore, dalo je za pravo onima koji su odmah ustvrdili kako se radi o instrumentalizaciji djelomice opravdanog nezadovoljstva braniteljske populacije i pokušaju određenih političkih grupacija da na psihozi koja se nužno javlja u takvim prilikama zarade nešto političkih bodova. Kako se moglo i pretpostaviti, nakon što je debelo iskorišten namjerno stvarani politički naboj, oni koji su se najviše okoristili prosvjedom počeli su polako okretati leđa vođama prosvjednika.

Lustig, kao izaslanik hrvatske Predsjednice, time im je rekao: "Nema ustaške zmije u RH!"

Domovinskim ratom stvorena je demokratska RH.

I u toj demokratskoj državi, "antifašisti novoga kova"= Crveni fašisti, slave ubojicu stotina tisuća Hrvata jer je, po mišljenju tih jugokomunista, udbokomunista, tajkunokomunista,..., Hrvate poželjno ubijati i provoditi krvave osvete nad poraženima.

Oni slave zločinca i zločine nad Hrvatima.

Da su Hrvati na jednak način postupili prema Srbima devedesetih, onda bi kukali i osvetnike proglašavali najgorim zločincima.

Devedesetih, Hrvati su se pokazali kao najčasnija vojska na svijetu, u odnosu prema onima koji su bili najnečasniji od ww2, na europskome tlu.

„Zajedničari“

(Ili duh „Splitske rive“ na „Skupu zajedništva 100 posto za Hrvatsku - Zajedno do pobjede", održanom 02. 05. 2015. u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića)

Kad si narod za čelnike izabere ljude bez ikakvog ideološkog opredjeljenja i vlastitog stava o bilo čemu, koji su još i kunktatori i kukavice, pa njima pridružiš disidente i konvertite, onda imamo to što imamo, zapleteni smo u laži i obmane kao pile u kučine.
Tragedija je da smo kao narod toliko apatični i potonuli u letargiju, da se niti ne pokušavamo iskobeljati iz te u suštini samouništavajuće situacije, kao da nam je svima baš svejedno i kao da rezignirano očekujemo da se nešto samo od sebe dogodi ili da se ne ništa dogodi.

No dobro, nismo baš svi toliko bezidejni i apatični, ima i onih vrlo „poduzetnih“ okupljenih oko hrvatske „stožerne stranke“, HDZ-a, organiziranih i poticanih od njenih čelnika koji se žele dokopati vlasti što prije, institucionalno, vaninstitucionalno, pučistički, putem ulice.
Udarne pesnice HDZ-a su njihovi „plaćenici“ hrvatski branitelji okupljeni oko kojekakvih protuzakonitih djelovanja u „stožerima“ ili pod šatorima i Crkve u Hrvata.

Jugoslaven protiv jugoslavena - sindrom Đure G.

Mudri Rimljani kažu: Fama volat, scripta manet. Na skriptama, na papirusu, papiru, a danas u bespućima interneta, zapisane riječi stoje i čekaju zainteresirane čitatelje. Mnogo je to riječi, ali je i mnogo ljudi. Nikada se ne zna kada će kome nešto biti posebno zanimljivo.

Upravo je to, vjerujem, ta zanimljivost a nekima možda i iznenađanje bio davno napisani i zaboravljeni tekst, točnije jedan intervju. Dvadeset je godina prošlo, a čini se da je i mnogo više. Kažu da su to bila drugačija vremena, a nakon Đurinog intervjua uvjeren sam u to potpuno.

Često čitam Jutarnji list, osobito subotom, zbog magazina i njegove kulturne rubrike. U toj rubrici pišu neki, kak' se kolokvijalno kod nas kaže, bivši feralovci. Kad se kaže feralovci, naravno misli se na novinare i intelektualce koji su pisali u splitskom tjedniku Feral Tribune, koji je svašta proživio, a kažu da su ga 'njihovi' ugasili. Budući da sam bio tada dovoljno mlad da me Feral ne zanima, ali dovoljno star da idem na stadion i navijam za nepostojeći Dinamo, grohotom sam se smijao kreativnim, blasfemičnim, ponekad i neukusnim fotomontažama PHP Franje Tuđmana.

Crveni fašisti mitingaše usred Zagreba

Zagrebom mitingaše poražene snage- po scenariju crvenih koka

Ne radi Ostojić ništa po trenutnom instiktu, nego po dobro razrađenim planovima.

Jednostavno -odigran je vježbani čin, uvertira za dalje napade na HRVI i branitelje. To je sve odigrano po scenariju- bez improvizacije. Kako bi inače Keleminčeva ekipa imala razloga doći k braniteljima HRVI? Ostojić im je samo dao razlog koji su scenaristi osmislili unaprijed!
Kao: evo vidite crni fašisti imaju veze s hrvatskim braniteljima. To je igra za svijet kojom bi htjeli opravdati agresiju prema HRVI i dobiti slobodne ruke za akciju.
Prozirno, ali i duboko pokvareno- po scenariju koji je toliko puta viđen, da nepogrješivo odaje svoga scenarista.

Jednostavno-policija i Ostojić su smislili način da uvedu u šator ove u crnim odijelima, kako bi se napadi na HRVI mogli odvijati dalje, kako bi omogućili agresivnim anti-antifašistima (dakle četničkim fašistima) da opet napadaju HRVI, i kako bi , pred EU, opravdali ono što cijelo vrijeme, očito, planiraju.

Pomirba počiva na iskrenosti, a ne na laži, na pravičnosti i prihvaćanju odgovornosti za štete

Drvosjek je svojim dnevnikom: "Oluja nad Unom" pokazao kako su Srbi bili laki na obaraču prema hrvatskim civilima, ako kojim slučajem nisu znali (a vjerujem da jesu jer nisu cijenili niti živote svojih ljudi koji su pokušali pomoći Hrvatima-jer su i takve ubijali) da se radi o srpskim hendikepiranim civilima u Dvoru.

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleVie... (

Ubijanje njihovih hendikepiranih civila, "opravdava" mogućim njihovim neznanjem da su to bili Srbi, a ne Hrvati.

Iz toga slijedi da je bilo sasvim normalno da Srbi ubijaju hrvatske ljude,nenaoružane civile, taman i invalide u kolicima. Na jedan način pokušao je s tih ubojica skinuti još podliju namjeru da su ih ubili namjerno-kako bi to zlo pripisali Hrvatskoj vojsci.

Međutim, nisu oni bili "dobrice" prema Srbima, što sam već opisala riječima Vukovarke koja je preživjela užas u Vukovaru, kojima je istakla kako su četnici ubijali i Srpkinje i Srbe koji su pokušavali pomoći svojim susjedima Hrvatima.
Kako bi im politički bilo korisno da su te svoje zločine mogli pripisati Hrvatima.

Je li Đuro Glogoški ratni profiter?

Svatko tko kod nas prati politiku i ostala društvena zbivanja, pa čak i onaj tko ne prati, ne može ne primjetiti prljavost i predsjedničke kampanje i političkog djelovanja stranaka, ministara, kandidata i inih.
Međutim, način na koji je prljavost izašla u javnost, licemjerje i sva ostala mutna klatež, vidi se najbolje na primjeru Matićevog objavljivanja primanja koje ima Glogoški. Zašto?
Licemjerno je da jedan ministar, čija se ostavka traži, govori kolika primanja ima invalid u kolicima, dok sam, a nije invalid u kolicima, ima i veća primanja od Glogoškog. Licemjerno je jer je i sam uvećao svoju invalidnost sređujući sebi PTSP, a kad je prestalo biti popularno imati PTSP, tj. kad je dobio fotelju predsjednikovog savjetnika, odmah je čudesno ozdravio.

"Križari" na ulicama Zagreba

Tko je reka', jeba' li ga ćaća,
Da se „križar“ u Zagreb ne vraća?

2. Svjetski rat je u Evropi završio 09. 05. 1945. pobjedom Antifašističke koalicije.

Za sve, osim za hrvatske fašiste i kvislinge, za neke od njih završio je 15. 05. 1945., za neke 1953., za neke 1995. ustaškom pobjedom, za neke nikad, za njih taj rat i dalje traje.

Oni bi ga mogli okončati tek potpunim revivalom ustaške države, jedine države s nacional-socijalističkim društveno-političkim uređenjem u srcu Evrope u 21. stoljeću.

Poslije rata, koji je za sav civilizirani svijet završio 09. 05. 1945., taj dan se slavi kao Dan pobjede nad fašizmom, a odnedavno i kao Dan Evrope, na području tzv. NDH ostali su mnogi ustaški džepovi otpora koje su jedinice KNOJ nemilosrdno slamale , ali su se održale brojne odmetnute ustaške bande, nad kojima je pokroviteljstvo preuzela Crkva u Hrvata, pa su se njihovi pripadnici prozvali „križarima“, zadnja „križarska“ banda je likvidirana tek početkom 1953., pa je i KNOJ konačno mogao biti rasformiran.

Je li Hrvatska spremna za još jedan građanski rat?

Kad se u mislima vratim u vrijeme otprije četvrt stoljeća, pa pogledam ove „prosvjednike“ iz Savske ceste, koji po tko zna koji puta u organizaciji „stožerne stranke“, premda fama volant da je u organizaciji „prosvjeda“ ruku „umočenih do ramena“ i predsjednik zagrebačke HVIDR-e Mirko Ljubičić Šveps, kako bi se pružila podrška Milanu Bandiću, nastupaju prijeteći i u pučističkom duhu „Splitske rive“, prisjetim se s tugom svega što se u međuvremenu dogodilo, jer znam kako je trebalo i moglo biti, a kako nije bilo, zahvaljujući Tuđmanu, njegovoj „dvorskoj kamarili“ i „hrvatskim braniteljima“.

Hrvatska je naime tužan primjer što nastaje od države kad šaka jada od lošeg oca i još gore matere preraste u „heroje“, „naš ponos“ ili „hrvatsku svetinju“, „stvaratelje hrvatske države“, pače, tad nastaje silno skupi društveni parazitski sloj znan pod imenom hrvatski branitelji.

Kasta nedodirljivih, naoružanih i izuzetno opasnih ljudi, ideološki opredijeljenih i okupljenih oko u Drugom svjetskom ratu poraženih ideologija.

Najkomentiraniji članci