Vlast i zagovornici hrvatskoga ulaska u NATO kao jedan od najvažnijih razloga za ulazak Hrvatske u NATO ističu sigurnosne razloge. Tobože će Hrvatska u NATO-u biti sigurnija. Time se onda pokušavaju zasjeniti druge očito nepovoljne posljedice ulaska u NATO (veliki i nepotrebni troškovi, moralno-etični problemi vezani uz djelovanje NATO-a, građenje NATO-ovih baza u Hrvatskoj i posljedice istih na turizam i okoliš itd.). Rezoniranje ide logikom – ma neka i jest sve ostalo istina, ali bar ćemo biti sigurni.
E sad – kakva sigurnost? Dvije se vrste sigurnosti tu obično navode – sigurnost od globalnih i regionalnih prijetnji. Pod prvim se smatra sigurnost u slučaju kakva velikoga rata. Međutim, u slučaju smo velikoga sukoba (primjerice NATO-a i Rusije), kao što sam već pisao, sigurniji izvan NATO-a, a i pitanje je koliko bi u slučaju velikoga rata imali od NATO-a koristi (svaka bi zemlja prvo gledala sebe, ne postoji obaveza automatskoga branjenja drugih članica NATO-a itd.).