pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Prije nekoliko godina umro je u Zagrebu, nakon duge i teške bolesti, poznati hrvatski pjesnik i pisac, književnik Dubravko Horvatić. Bili smo prijatelji. Pred sam kraj nekoliko puta sam s njim telefonski razgovarao i bilo je jasno da se bliži ono neminovno i da će Dubravko na onaj svijet. Na pogrebu, kojem je ipak smjela prisustvovati javnost, glavna osoba nije bila Dubravko od kojeg smo se na neki način željeli oprostiti, nego njegova udovica. Ona je zabranila bilo kakve govore, odavanja počasti ili bilo što drugo što je pokojnik za života itekako bio zaslužio. Sjećam se kad je objavio pjesmu "Olovni grad" (Bleiburg) i kad je došao k meni u Njemačku, sav ponosan što mu je to uspjelo u ondašnjoj Jugoslaviji. No udovica, možda zbog kritike koju su Dubravku, s pravom, upućivali mnogi u vezi s njegovim radom u "Hrvatskom slovu" odlučila je svima začepiti usta. Pa kad je franjevac(a Dubravko je bio u posebno dobrim odnosima s fratrima), koji je vodio pogreb, nad otvorenim grobom, zaustio da ipak kaže par riječi u počast pokojnika udovica je odmah poslala svoju kćer (ili unuku) koja je pred svima zabranila fratru da kaže ma i jednu jedincatu riječ o pokojniku.