Nomane kada sam pisao o imovini Dubravke Šuice, lagao sam i ovim putem se ispričavam obitelji Šuica i Luetić što sam njihovo poštenje dovodio u pitanje i istinski se stidim svojih postupaka. Naime, svojom predrasudom i odokativnom procijenom oštetio sam obitelj Šuica za više milijuna eura i time počinio kazneno djelo otuđenja imovine drugih osoba. Mogao bih odležati 3 - 5 godina.
Procjenio sam da obitelj Šuica ima negdje oko 8 milijuna €URA u nekretninama, pokretninama i gotovom novcu na raznoraznim dalekoobalnim (off shore) računima međutim prava istina leži u tome da ima otprilike više od 20.000.000,00 EUR, a da dio tog novca zbog neostvarenog trećeg mandata visi jer je bio tipa garancija. Isto ono kada mi posudimo DVD i ostavimo 20 KN kao garanciju da ćemo ga vratiti nazad tako je ekipa iz raznoraznih lobija plaćala raznorazne dozvole, uknjižbe, zelene u građevne zone, prodaju gradskog zemljišta za par kuna kvadrat. Tim poduzetnicima, po dolasku gradonačelnika Vlahušića, sve to visi.
Zadnjih par tekstova sam potratio pisanjem o našoj bivšoj gradonačelnici i njenim peripetijama, kućama, stanovima, vilama, jahtama i bog zna koliko još obračunatih i neobračunatih provizija. Pisajući narećene tekstove spominjao sam i stranku koju bijesdrugi uvijek brani i sve mu se vrti oko nje. Nisam niti želio pisati o Dubravki Šuici niti o toj stranci u predizborno vrijeme jer bi ispao dvosmislen, nekulturan, neciviliziran i lažljiv. Sada, evo poslije 13 dana postizborne šutnje pišem ponovno o prodanom zemljištu na Srđu, novom nacionalnom sportu – golfu, Sanji Jovanović.
Koliko su političari političari pokazuje upravo primjer profesorice Šuice koja je prodala teren na kojem su naši branitelji prolijevali krv u ne tako dalekoj povijesti, godine 1991. Branitelji Grada Dubrovnika su u blizini te zemlje ginuli svakodnevno ratujući sa neprijateljem za kojeg smo smatrali da nam je najveći i jedini neprijatelj, a pritom smo zaboravili na unutarnjeg neprijatelja sklonog troji.
Nisam pisao zadnjih mjeseci skoro, pa nikako, a sa zebnjom u ishod rezultata za gradonačelnika Dubrovnika. Iskreno, vidjevši članak Ilka Čimića na Index.hr-u me potaklo da napišem par stvari i da pokušam spjegat puku hrvatskom onako kako to jest ali iz svoga kantuna.
Prvo za mene ovi izbori nisu bili formalnost. Oni su za mene bili emotivni i unio sam u njih ne samo svoj angažman već sam ponovno postao vjernik i počeo sam moliti Boga da se nepravda koja je počinjena osmogodišnjim mandatom Dubravke Šuice, okonča.
U zadnjem članku sam pisao što Dubravka Šuica posjeduje (od imovine), a sada ću napisati što nema.
Na konferenciji za novinare danas je dala priopčenje kako je ona moralni pobjednik ovih izbora jer je iz aviona vidljivo kako su glasovi za Pera Vićana otišli Dr. Andru Vlahušiću, a ne njezinoj malenkosti. Da. Stekao se utisak, kako i Ilko govori, da je Dubravka Šuica uvijek pobjednik i kako je jako veliko čudo da nije ušla i u treći mandat, onaj pogubni za sve građane grada Dubrovnika ali i Hrvatske uzevši u obzir da je Dubrovnik drugi protokolarni grad u zemlji.
Prošao je i drugi krug izbora – moglo bi se reći očekivano uz jedan veći izuzetak: vrlo dobar odaziv birača (preko 55%)! Svakako to treba pripisati želji građana da se Grad napokon počne voditi kao da u njemu žive ljudi, ali ima tu i tradicionalno prisutnog "despeta" (inata) – toliko tipičnog za Mediteran. Naime, inače "pozitivna" strana želi pokrenuti tu emociju kad već nema nikakav "efektniji" pokretač, ali u našem slučaju je druga strana sama sebi zabila autogol. Dubravka Šuica je svojom "tradicionalnom" bahatošću te nasiljem nad medijima i građanima Dubrovnika izazvala toliki revolt koji je, kad se zbrojio s višegodišnjim nezadovoljstvom smjerom razvitka Grada, rezultirao masovnim "referendumom protiv aktualne gradonačelnice" (kako je rekao sâm novoizabrani gradonačelnik Andro Vlahušić). Izgleda da se ipak ljude ne može činiti budalama svo vrijeme...
Završio je prvi krug lokalnih izbora i dogodilo se, ustvari, očekivano. Prema dvije relevantne ankete, rezultati odgovaraju upravo njima. Što je bitno za naglasiti? Bitne su (naravno, govorim za sada o razini grada Dubrovnika) razlike u broju glasova pojedinaca i stranačkih listâ.
Ne znam što mi je bilo, pa sam poslušao govor Karla Gjurašića na predstavljanju kandidata koalicije HDZ-HSS (ne preporučuje se nakon jela). I opet se spominjao razvoj Dubrovnika u skladu s nekakvom "strategijom". Spominjala se famozna Strategija razvoja Grada do 2020. koja ima samo dva nedostatka: skupa je i loša. Nekoliko domaćih stručnjaka je već imalo gotovu, kvalitetnu Strategiju, ali važno je bilo istresti 800.000 kuna Branimiru Lokinu i ekipi da za par mjeseci nabaci postojeće projekte i trendove i to prikaže kao strategiju (to je otprilike kao da rečemo da čovjek kojeg nosi riječna matica strateški ide na vodopade). Hajdemo onda razmotriti nekoliko primjera "strateškog" rada gradske uprave:
U izbornom zakonu stoji da je svaki kandidat, odnosno lista, dužan prikupiti određeni broj potpisa da bi kandidatura bila valjana. Potpisi se prikupljaju na unaprijed definiranim obrascima, uz navođenje broja osobne iskaznice ili OIB-a. Međutim, nigdje nema niti jednog kriterija koji definira koji je potpis valjan. Tako, primjerice, kandidaturu za načelnika općine Zažablje mogu podržati građani Vukovara, Zagreba, Toronta, Frankfurta... Zatim, tko će kontrolirati pojavljuje li se neka osoba nekoliko puta, jesu li valjani identifikatori, radi li se stvarno o potpisu upisane osobe...? Nije problem kada se prebrojava 100-200 potpisa, ali u našem primitivnom društvu i u selima se donosi na tisuće potpisa za kandidaturu (uglavnom zna se tko; a, uostalom, kao da to nešto znači - to vam je kao ono: Tko ima većeg?) – i tko će onda to provjeriti? Formulari su takvi da ih je nemoguće uklopiti u bilo kakav informatički sustav (možda će netko to utipkavati dan i noć?!), a "ručni" pregled nije baš pouzdan.
Mislim da će ovaj članak izgledati malo čudno, jer neće biti vezan za određenu temu, ali mislim da vrijedi barem kao pokušaj.
Najsvježiji mi je subotnji (11.04.2009) skup pod nazivom "Traži se Dubrovnik po mjeri građana" u organizaciji nekoliko dubrovačkih udruga koji je održan na Porporeli. Bilo je 200-tinjak ljudi što je veliki broj – ne samo zato što se radi o Dubrovniku, već i zato što je prostor na Porporeli prilično uzak tako da se jedva može reći da se ljudi nisu naguravali. Također, tu su bili uglavnom ljudi koji u Gradu nešto znače. O tijeku i zaključcima skupa nije toliko interesantno govoriti jer se radi uglavnom o stvarima koje se ponavljaju već godinama (ali ih izgleda nitko ne čuje). Bitno je da se skup održao i da je imao svoj odjek – koji se najviše odražava u vidljivoj nervozi vladajućih "patuljaka". Valjda će ih "Snjeguljica" moći utješiti...
Približavanjem izbora primjetno je znatno "zagađenje" svih medija, pa i interneta. Odnosno, moglo bi se reći da je internet najzagađeniji baš pred izbore.
U "normalno" vrijeme po internetu čitamo svakakve vijesti, komentare i mišljenja, istinite i poluistinite, komentari se pretvaraju u uobičajeni "chat" između dvojice (ili više) komentatora koji obično prerasta u obično prepucavanje (vulgarnost je tu prije pravilo nego izuzetak) i nakon dva-tri odgovora gube svaki smisao (a često nemaju ni veze sa sadržajem članka). O pismenosti (tj. brige za pismenost) neću ni govoriti.
Međutim, sve je to normalno, jer internet je takav medij i bilo bi loše da nije. Omogućava prikupljanje raznih informacija na jednom mjestu i pomaže nam da izvučemo ispravne zaključke (naravno, to vrijedi za one koji su za to sposobni i kojima je to cilj). A i teško ga je kontrolirati. Iako i tu ima izuzetaka i nekih "loših", ali i opasnih pokušaja (vukovarac.net).
Država nam je utonula u suton lokalnih izbora gdje se bira gradonačelnica ili nadam se u Dubrovniku Gradonačelnik, no ne zbog toga što sam šovinista već zbog toga što se nije nominirala još normalna kandidatkinja za gradonačelnicu.
Kako sam i u uvodu kazao svugdje se rasplamsalo, međutim krucijalna promjena se očekuje u Dubrovniku. Očekuje se smjena Dubravke Šuice i lokalnog HDZ-a iz niza razloga:
- Nejasna provedba programa
- Netransparentno upravljanje našim novcem
- Grad Dubrovnik u minusu 40 000 000 kuna unatoč najvećem prirezu u državi (15%)
- Plaće službenika javnih poduzeća & grada kasne 40 dana
- Garaža Dubrovnik - pogrešna lokacija koja stoji Dubrovnik 17 000 000 EUR, a prazna i ne pokriva operativne troškove.
- Javni natječaji nisu javni i investitori i dobitnici natječaja uvijek prijatelji gradonačelnice
Oporba se u predizbornoj kampanji usredotočila na zemljište na Babinom Kuku koje je pokušano, od strane gradske uprave, sakriti i pokloniti stranom vlasniku (uz naknadu) bez pokušaja uknjiženja Grada na tu vrlo vrijednu parcelu/parcele u iznosu od stotinu milijuna eura!!!
Životopis Profesorice Dubravke Šuice - Godina 1999
Neovisni, ali ne i neutralni