Da nije tragično, bilo bi komično. Evo doprinosa umirovljenika za spas Vlade koja je izložena neviđenom linču i govoru mržnje kako kaže premijerka Jadranka koja rebalans radi dok pere suđe. Na sve plaće i mirovine iznad 3000 kuna Vlada uvodi tzv. krizni porez po dvjema stopama. Mirovine i plaće od 3000 do 6000 kuna oporezivat će se dva posto, a one iznad šest tisuća kuna četiri posto. Priznajem da nisam ljubitelj HDZ-a, no ni ovi drugi ne daju mi povoda da ih ljubim. Pomoći ću ipak Jadranki ( valjda zbog ženske solidarnosti ) da shvati kako joj ovaj krizni namet neće biti dovoljan i da bi joj najbolje bilo najaviti nove namete sa početkom primjene od 01. rujna 2009.
Zadnjih mjeseci se neozbiljno raspravlja o proračunu, donose se kozmetički rebalansi i zbog toga bih želio napisati nešto osnovno o proračunu. Izrazito sam razočaran nastupima zastupnika u Saboru i svim dosadašnjim rebalansima koji imaju veliki upitnik. Također se u javnosti stavlja pogrešna slika vezana uz uštede. Naime, mnoge uštede se mogu ostvariti i izmijenom nekih zakona kao npr. zakona o regionalnoj i lokalnoj samoupravi. O tome sam mnogo pisao u prošlom dnevniku koji sam zbog toga nazvao "Antirecesijske mjere". Osim toga, u uvodu želim jasno izraziti svoje mišljenje uz zablude oko proračunskog deficita. Nije to tako komplicirano... Bilo bi jako dobro kad bi konačno Sabor ako ne iz ekonomskih, onda iz čisto psiholoških razloga usvojio proračun bez deficita. Pokraj toga se još uvijek može ostvariti kvalitetna ekspanzijska fiskalna politika. Tijekom zadnjih mjesec dana na pollitika.com su razni ljudi kroz dnevnike i komentare spomenuli različite uštede koje bi u ukupnom iznosu sigurno premašili 10 milijardi kuna. Mnogo je to novca koji bi gotovo sigurno jamčio nulti deficit.
Ovaj post je neka vrsta komičnog nastavka mog posta od 10.03.2009 pod nazivom Velika očekivanja (3) – "Fachidiotismus" !, (uzmite ga u obliku poklon-slikovnice kao lagodno bezazleno poigravanje - svaka je pozitivna ocjena dobro došla a ni negativa neće razočarati.)
Svaka ozbiljnija stvar u životu nosi u sebi bokun komične dimenzije, baš kao što i svaka komedija u sebi nosi poveliku dozu ozbiljnosti. Na izvjestan način život je teatar, a predizborno, kao i svako karnevalsko vrijeme teatralno je u svojoj biti. Gledam neku večer na televiziji onu takozvanu proslavu otvaranja radova na podravskom ipsilonu (nazvanom prema 20-tom slovu grčkog alfabeta poznatom još iz antičkih vremena što nas posve logično obvezuje na ekvilibriranje između zlatne antike i grube današnjice).
Kaže američki blog:
Drugi problem kojeg imam sa novom bilancom FEDa je to što on značajno kompromitira ulogu centralne banke. Koliko ja znam, svaka hiperinflacija u povijesti imala je dva ključna sastojka: (1) deficit budžeta koji nije moguće riješiti politički i (2) centralna banka koja je preuzela obveze koje fiskalna vlast nije mogla izvršiti.
Cijeli tekst možete pročitati ovdje.
To je naravno Amerika, no ovaj recept za hiperinflaciju mi daje lagani Deja Vu osjećaj. Gdje smo li ovo vidjeli ranije? Hrvatska se zbog nespremnosti centralne vlasti nalazi pred rebalansom proračuna za koji se već danas zna da neće udovoljiti padu državnih prihoda. A znamo da imamo HNB s guvernerom koji ionako vrišti zbog situacije no pitanje je kako bi se ponašao ako dođe pred metaforički zid neispunjenja obveza države.
Smanjenje PDV-a na hranu i piće s 22 na deset posto antirecesijska je mjera za pomoć hrvatskom turizmu o kojoj ozbiljno razmišljaju u Ministarstvu turizma. O efektima te mjere na ovogodišnju turističku sezonu ministar Damir Bajs najkasnije bi sutra trebao informirati premijera Sanadera i ostale članove Vlade. S obzirom na to da većina mjera zadire u državni proračun, konačna odluka o prihvaćanju Bajsova akcijskog plana bit će na ministru financija Ivanu Šukeru.
Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja na Mediteranu koja ima tako visoku stopu PDV-a u ugostiteljstvu. U Grčkoj ona iznosi osam posto, u Italiji deset, a u Španjolskoj sedam posto. Dio stručnjaka, koje je angažiralo Ministarstvo radi izrade akcijskog plana za spas hrvatskog turizma 2009. godine, izlaz iz krize vidi upravo u niveliranju stope PDV-a na hranu i piće s onom koja je na snazi u konkurentnim zemljama. Drugi, pak, smatraju da je ta mjera dvosjekli mač.
- Trebalo bi napraviti preciznu simulaciju po destinacijama i županijama kako bi se vidjelo koliko je ta mjera stimulativna za državu - komentirao je jedan od Bajsovih suradnika na projektu, koji dijeli mišljenje Katedre za turizam zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta koja je upozorila Ministarstvo da se većina mjera i aktivnosti koje oni predlažu neće moći provesti ove godine. (monitor.hr)
Nisam zaboravio na blog, no jednostavno svaki dan ista priča i doslovce se čini uzaludno (iako ne i besmisleno) pisati o ovome što se događa i što nas polako okružuje.
Država na ovaj ili onaj način polako ali sigurno kroči prema bankrotu, nagon HDZa za samoodržanjem je veći od mudrosti da se učini nešto konkretno i dobro za državu (no news here), lokalni izbori se rapidno približavaju i pitanje je sekunde kada će nas zapljusnuti nasmijani političari sa plakata (iako je nejasno zašto bi bili nasmijani) - tko normalan uopće želi vlast u ovo doba? Šuker je dobio prosvjetljene pa je odlučio ipak napraviti totalno suvišni rebalans proračuna (jer ste vi to tražili), parodija s Ustavnim sudom se nastavlja nesmanjenim tempom.
(Obrađivanje neke teme se često pretvori u avanturu, pa je tako bilo i ovdje: od jednog malog teksta su se stvorila čak dva samostalna posta, a dalo bi se na tu temu još dosta toga na pisati. Ova dva zadnja posta nose zajednički naziv "Velika očekivanja" jer je u oba posta glavna tema bio državi proračun, a sve drugo bilo ustvari usputno dekoriranje, koje najčešće diskusije zna odvući na stramputicu.)
Kroz medije se u zadnje vrijeme stalno ističe (i to čak s najviših razina hrvatske države) da svi „balansi i rebalansi“ kriznog hrvatskog proračuna ustvari ovise o uspjehu ili neuspjehu hrvatskog turizma. Iz mog turističkog iskustva to mi izgleda kao tanašna slamčica spasa. Naime, onima koji poznaju turizam (kao pojavu i gospodarsku granu) to uvijek ima nevjerojatan prizvuk, čak je donekle smiješno vidjeti i doživjeti, da je to gospodarsko nahoče odjednom postaje strateški izlaz iz krize.
U financijskoj i gospodarskoj krizi koja već hara hrvatskim prostorima stvar se većinom izbjegava korektno definirati ili pak nastoji uljepšavati - ako treba i nerealnim očekivanjima. Dok neki prognoziraju katastrofične razvoje kao npr. kad bankarski analitičari procjenjuju da Hrvatska mora srezati najmanje 10 % proračunskih rashoda, vječito optimistički Premijer tvrdi da će se proračun rezati tek za nekoliko milijardi - valjda misli baš na onih par milijardi koje su ministarstva dobila nalog "uštedjeti", mada se zasad nitko ne pita kako su ta ista Ministarstva do sada uglavnom netransparentno raspolagala s tolikim, sada se vidi nepotrebnim milijardama. To što je ovo pitanje „zločesto“ – nije nimalo slučajno!
Za javnost sve je bilo super, napredovali smo nezadrživo i snažno, i u večernjim satima odmarali se u naslonjaču promatrajući na televiziji posljedice svjetske krize na druge, dok se nama to ne može i neće dogoditi, sve dok se premijer nije sjetio ukrasti Božić. Retorika se brzo mijenjala: nije baš mislio ukrasti Božić, ali smo u banani, pa se borio za zamrzavanje plaća, i na koncu posustao. Zaboravio sam: ostala mu je borba za radna mjesta. Dobro, borio se on i protiv Facebooka, ali to je neka druga priča. Onda je odlučio (Bogu hvala) malo se primiriti i ne davati izjave. Sada to umjesto njega rade drugi, recimo, Andrija Shimadzu Hebrang.
Tijekom zadnje kampanje hvalio se Ivo kako SDP, za razliku od njegove stranke, nema nikakvu gospodarsku strategiju (ovo je sve što ćete o SDP-u čuti u ovom dnevniku, jer više od ovog ne zaslužuju, ni oni a ni bilo koja druga parlamentarna stranka u Hrvatskoj). Što imamo od te gospodarske strategije? Sadašnji premijer ne kaže ništa (osim ako mu se ne omakne) što unaprijed nije pripremljeno i provjereno. Franjo Josip je vladao pomoću patenata, Josip i Franjo su patentirali neke druge alate kojima su vladali, a Ivo vlada pomoću spina. Jedini problem u vladavini spinom jest da vi ne vladate situacijom, a situacija može biti (i u pravilu jest) volatilna.
Postovani zastupnici,potpredsjednice vlade,djeco na balkonu i ostali koji igraju tetris na lapu a prave se da slusaju rapravu.
Prije svega zelim reci da zastupnik Matosevic nema blage o bilo cemu i da je bolje kad ne govori.Ujedno se javljam za repliku jer sam ovim povrijedio poslovnik.Nastojat cu da to cinim i ubuduce.Uputit cu par prigodnih rijeci o stanju u drzavi koja je banana sama po sebi ali i o majmunima koji je najvise i gule.
