Neovisni, ali ne i neutralni

Prvi potezi navodno nove vlade, na žalost ne ulijevaju nimalo povjerenja.

1.) Brzinski rebalans kojime se uštedjelo (mizernih) 780 milijuna kuna u odnosu na potrebnih 14.000 milijuna kuna (pišem ovako da bi vam bilo jasnije koliki je to nerazmjer) pokazuje da ni ova vlada nema snage ni „muda“ uhvatiti se u koštac sa samom srži problema. Iako se krenulo od samih sebe u rezanju troškova, što je dobar demagoški potez, nastavak ne donosi ništa dobra. Ukidaju se besplatni udžbenici (toliko o zemlji znanja) u vrijednosti 300 milijuna kuna, ali se zato isplaćuje regres za sve koji žive na državnim jaslama koji će nas doći 400 milijuna kuna. Ako nemamo za obrazovanje, imamo za plandovanje.

Dragi Hrvati,

prvo da kažem, znam da je mrak zamolio da se sve vezano uz Sanaderovu ostavku piše na njegovom dnevniku, no informacije ovdje iznesene utopile bi se u moru komentara, a želja mi je da čitatelji pollitike.com dođu do informacija koje bi po mojim osobnim procjenama i saznanjima mogle biti pravi razlog Sanaderove ostavke.. unaprijed se od istih ograđujem jer je ovo uz moje vlastite analize većim dijelom temeljeno na rekla-kazala (iako savršeno logičan slijed događaja), no pustimo da vrijeme pokaže jesam li u pravu..

1. vlada neće pasti, barem ne u smislu da će se raspisivati novi izbori (barem do jeseni), gospoda u banskim dvorima i na Markovom trgu sve će riješiti dogovorno... gospoja Kosor mogla bi vrlo lako postati premijerka i žrtveno janje za ono što slijedi najesen, a što nikome nije iznenađenje, jer svi manje više znaju što nam se sprema

2. daklem, ono što možebitno slijedi, a uzevši u obzir našu trenutnu ekonomsku situaciju, pad BDP-a, rebalanse proračuna, MMF (ili izbjegavanje istog) jest sljedeće:

Valjda zbog nepoznavanja merituma stvari kao i činjenice da su novoizabrana općinska, gradska i županijska vodstva nakon konstituiranja većinom otišla na ljetni godišnji odmor, mediji gotovo da ne pokazuju interes za to kako će funkcionirati lokalna (regionalna) samouprava u sredinama gdje su predstavničko tijelo i neposredno izabrani čelnik izvršne vlasti iz različitih, međusobno suprotstavljenih opcija. Vlada do lokalnih izbora nije ni predložila odgovarajuća i prijeko potrebna zakonska rješenja pa ista nisu niti mogla biti usvojena. U već dobro poznatoj maniri, vlastiti propust i neodgovornost prema građanima su opravdali time da će ista biti donošena „u hodu“. Za neke bi to mogao biti i „hod po trnju“, prije svega za one kojih izbor nije po volji centralnoj vlasti.

Čitajući SDP-ove prijedloge o poboljšanju standarda građana opet sam se dao na razmišljanje o lošoj organizaciji države. Odmah da napomenem ne radi SDPovih prijedloga. No ono što me je potaknulo na razmišljanje je općenitost tih mjera. Naime, ono što me živcira da stranke nemaju niz sitnih, konkretnih mjera kojima bi se poboljšalo funkcioniranje države.
Na primjer, među jednim od mnogih glupih stvari u ovoj državi koje me živciraju je i postupak dobivanja uvjerenja o namjeni pojedine nekretnine. Radi se o uvjerenju kojim se potvrđuje činjenica da je recimo određena nekretnina na određene datume, bila, ili je, unutar ili izvan granica građevinskog područja. To je uvjerenje potrebno u dosta postupka.
Prilikom predaje zahtjeva za izdavanje tog zahtjeva morate priložiti 20 kuna biljega, ispuniti prijedlog gdje će te označiti nekretninu i priložiti izvod prostornog plana iz katastra na kojoj se također mora označiti ta nekretnina, ili nekretnine.

Često kad pišem o državnoj upravi, a kritiziram ih kad i gdje to stignem, koji put pomislim da sam možda ipak preoštar. Možda ipak nisu tako loši i podmitljivi kao što to ja ustrajno tvrdim.

I onda danas slučajno pogledam hrvatski teletekst i vidim da su u Dubrovniku uhapšeni pomoćnik predstojnika Ureda državne uprave i vlasnik jedne građevinske firme. Tražili su od Gorana Štroka pola milijuna eura mita da mu ishode dozvolu za otvaranje i rad hotela Bellevue.

Dakle, prvo, oni su još jednom potvrdili moje pisanje o korupciji u državnoj upravi. Drugo, ovo je očit dokaz da ako se plati, da je onda sveve moguće. Pa i otvoriti hotel koji nema potrebnih dozvola. Treće, pa zar te budale ne znaju tko je Goran Štrok? Veliki igrač i to ne od jučer nego još iz davnih dana komunizma. Koji je premazan svim mastima pa čak i onima kojih nema ni u jednoj apoteci.

Dakle, u Dubrovniku, još jedan skandal. Da vidimo tko je sad na redu?

Cveba za početak: Ako je vaša socijalna radnica Mara Marić, njezino korisničko ime je mmaric a šifra mara.

Centar za socijalnu skrb Zagreb dobio je pristup Internetu na vrlo zanimljiv i nadasve kreativan način. Administrator Saša, o čijoj inteligenciji neću raspravljati, prvo je pri spajanju ljudima pogubio pola postojećih dokumenata s isprikom "Eh tako je to ponekad s kompjuterima". Onda je u drugom pokušaju zeznuo instalaciju pa se sada Windowsi smrzavaju dva-tri puta dnevno, i javljaju grešku. Zatim je "uveo internet".

Kada su djelatnici preko Googlea pokušali potražiti Udrugu defektologa, socijalnih radnika, Fakulteta edukacijsko rehabilitacijskih znanosti ili bilo što potrebno za posao, naišli bi na "Server not found".

Ovo mjesto je shithole.

Prvo sam ujutro morao ići po poreznu karticu (zakaj se to zove kartica kad je na onom jadnom perforiranom printer-papiru formata A4?) u firmu koja nam obračunava poreze jerbo mi to sami plaćamo pošto institucija u kojoj sam zaposlen prema zakonu to ne mora raditi pa niti ne radi. Došao sam na njihovu adresu u jednoj od najprometnijih zagrebačkih ulica, dakle ne u nekom slam-u, već relativno blizu centra naše metropole, i ogledavao se kao posljednji mutavac u potrazi za tablom na kojoj piše ime računovodstvenog servisa. Ali kurac. Pitam portira u zgradi do, frajer naravno nema pojma. Pitam u dućanu u ulazu do, oni nisu čak ni sigurni da li je to taj broj a po skurenim facama prodavačica bi se dalo zaključiti da nisu sigurne niti da se nalazimo u ulici u kojoj se nalazimo. Onda opet izađem na ulicu i gledam; vidim nekakve veže koje vode u šljunkom i blatom pokrivena dvorišta s onim starim, drvenim garažama i mislim si: ako očekuješ da tu nađeš taj računovdstveni servis, onda si fakat poludio. Nakon očajničkog poziva upućenog kolegici, ispostavi se da je "to sigurno tu negdje" i onda popizdim i počnem obilaziti te opskurne haustore i veže, čime sam privukao sumnjičave poglede svakog poštenog prolaznika na ulici. Na kraju zamaknem za neki ugao i iza izbočenja na zidu zgrade nađem ulaz i, konačno, tablu na kojoj nekakvim tužnim fontom, anemično plavim slovima na sivo-bijeloj površini piše ime poduzeća kojeg sam tražio.

U ekonomskoj teoriji postoji nešto što se naziva "ekonomija razbijenog prozora". Riječ je o tome da državna ekonomska politika "razbija prozore" kako bi potakla ekonomski razvoj. Ukratko teorija kaže da razbijeni prozor pokreće ekonomiju budući da novi prozor netko treba proizvesti, netko transportirati u lanac maloprodaje, maloprodaja ga treba prodati staklaru, staklar zamijeniti razbijeni prozor i na taj način od razbijenog prozora ekonomija živne. Samo cijela ta ekonomska živahnost ne mijenja na stvari da bi ipak bilo bolje da je prozor ostao čitav.

Državna uprava jedan je takav sustav koji intenzivno koristi spomenutu teoriju. Tako jedan dubrovački student u Zagrebu koji slučajno izgubi putovnicu treba otići u Dobrovnik, predati dokumentaciju, vratiti se u Zagreb, za mjesec dana ponovno otići u Dubrovnik i osobno podignuti putovnicu i ponovno se vratiti u Zagreb. U isto vrijeme putovnica će proći isti taj put samo obratnim smjerom. Sva dokumentacija za izradu putovnice će ionako otići u Zagreb da bi se potom poslala nazad u Dubrovnik lokalnoj PU.