Još nije niti zaživio, a već je propao taj poluprivatni sustav mirovinskog osiguranja.
On je samo još jedan od načina da se građane isključi s državnih aparata tako da se na njih može priključiti privatni kapital i interesi kapitalista.
Besmisleno je ovo što se radi s drugim stupom. Država daje novce mirovinskim fondovima samo da bi velik dio tog novca posudila natrag uz kamate i provizije ze ze iste fondove, koji moraju kupovati državne obveznice. To je potpuno besmisleno.
Priča da su tamo naši novci je isto tako besmislena, jer su i u prvom stupu i svi novci koje država ubere kroz poreze naši novci i tako bi se trebali odnositi prema njima. Zašto oni iz drugog stupa jesu naši novci, a ovi iz prvog nisu?
Tu je i trik da se ljudima kaže da imaju neke novce u drugom stupu pa misle da je to njihov novac, ali to nije slučaj, jer te novce ljudi ne mogu podići.
Te brojke tek govore o tome da će jednog dana na osnovi svojih uplata i poslovanja fondova dobivati neku mjesečnu rentu, slično je i s prvim stupom gdje isto imamo brojke koje govore o tome koliku ćemo mjesečnu rentu imati jednog dana na osnovu uplata i godina uplaćivanja u prvi stup.
Zaposlenost pada, para je sve manje, Šuker opet ide vani zadužiti se da bi imao za platiti dospjele dugove, nelikvidnost raste, firme propadaju...
Što napraviti?
Opet dizati poreze? Pitanje je koliko bi oni smanjili potrošnju, opteretili građane i gospodarstvo. Koliko firmi i radnika će zbog toga stradati.
Još više zaduženja? Do koje razine? Do potpunog dužničkog ropstva? Hoćemo li ući u tolike dugove da i kad prođe ova svjetska kriza mi ne budemo mogli napredovati jer će nam svu dobit i novostvorenu vrijednost požderati kamate na sada uzete kredite?
Neki predlažu smanjenje proračuna smanjenjem plaća, mirovina, socijalnih davanja.
U redu, neka se odluči skresati proračun za plaće i mirovine za 20% smanjenjem plaća i mirovina te otpuštanjem zaposlenih u državnim službama.
20% je ogroman postotak koji bi bio snažan udarac na kućne proračune umirovljenika i državnih namještenika. Doveo bi do daljnjeg osiromašivanja građana, povećanja nezaposlenosti, osobnih bankrota, pada potrošnje, a utjecao bi negativno i na cjelokupno gospodarstvo.
Znam da ćete se vjerojatno svi začuditi da sam se odlučio pisati o drugom stupu, i to o potebi njegova ukudanja, ali kriza je i svašta neočekivanoga se dogodi:))
Dakle kako to da nakon što se više puta govorilo da drugi stup baš i nije nešto. Nikome ne pada dirnuti u ovo vrijeme rezova u ovaj stup našeg društva.
Razumijem vladu, fondovi drugog stupa su u rukama banaka koje bi mogle zavrnuti špinu vladi, ali što je s drugima.
Tamo ima dosta para i s velikim novcima se subvencioniraju banke i financijsko tržište.
To smeće od drugog stupa niti je donijelo ljudima ikakve koristi, niti će je ikad donijeti i pravo je vrijeme da se riješimo toga zla.
Kad morate donositi odluke o tome da se nečeg morate odreći obično se odričete onoga što vam je manje važno. Preskočiti ćete kavu, ali za ručak mora biti. Možda ćete štedjeti na troškovima za mobitel ili odjeću, ali ne i na djeci. Dakle postoje važne i manje važne stvari.
Država štedi na djeci, starima i bolesnima, na radnicima, ali ne i na profitu banaka.
Vlasnika hotela će osloboditi tv pristojbe, ali ne i građane naše zemlje. Jer nekima u krizi terba pomoći, a neke oderati.
http://drugistup.blogspot.com/
Mnogi su se željeli na brzinu obogatiti na burzi, a da im uopće nije jasno što se tu zapravo događa.
Od 100 godina 20.st. na WALL ST, 72 su bile u plusu, a 28 u minusu.
U prosjeku, nakon 5 godina uzleta dolaze 2 recesijske godine.
Da bi se pobijedilo "prosjek burze", koriste se 2 osnovne tehnike:
STOCK PICKING (odabir prave dionice) i STOCK TIMING (odabir pravog trenutka za kupnju ili prodaju).
Prateći FED RATE i VIX , ja koristim STOCK TIMING.
STOCK PICKING je za mene nešto nemoguće, jer sam daleko od članova uprave kompanija.
Naivnim investitorima se burza prezentira kao mjesto gdje svi dugoročno zarađuju bez da netko dugoročno izgubi.
"Svaka igra, svaka dobiva", kao na ciganskom vašaru.
Burza je u reklamama prezentirana kao mjesto gdje je posađena šuma koja raste i tako povećava prinose.
"Burza je mjesto gdje se živa pretvara u zlato, mjesto gdje nešto nastaje iz ničega."
Burza je najobičniji CASINO, mjesto gdje netko gubi i netko dobiva, a CASINO živi od provizije.
Prema investicijskom ponašanju, podijelio bih ulagače u 4 skupine:
1. oni koji kreiraju događaje (1%)
Vjerujete li vi hrvatskom premijeru dr. Ivi Sanaderu?
Ja mu nikad nisam vjerovao jednu jedinu riječ, jednako kao što nikad nisam vjerovao i ne vjerujem nikome ispilavljenom iz Tuđmanovog inkubatora.
Sve lupež do lupeža, varalica do varalice, opsjenar do opsjenara ... koji zaluđuju ovaj jadni narod prividnim činjenjem, a ustvari nečinjenjem.
Tima se osim prevare i pljačke druge misli valjda i ne motaju po glavi, a morala i skrupula nemaju, pa ih ni savjest ne peče, ma vraga, ti ni savjesti nemaju.
Evo sad ova najnovija priča o Drugom mirovinskom stupu kao ključnom mjestu provedbe, mega-pljačkom mirovinskih fondova, iznuđene mirovinske reforme.
Već prilikom preuzimanja vlasti, poslije provedenih prvih slobodnih izbora, HDZ je pokazao svoje pravo lice, jer su oni, ne pokazujući zanimanje za bilo što drugo, u roku od 24 sata vrhunski preuzeli sve fondove i financijske institucije , kao i sve drugo, gdje su samo slutili da bi moglo biti novaca.
Dakle, evo jedne jednostavne antirecesijske mjere koja može dobrim dijelom popuniti rupu u državnom proračunu.
UKINUTI DRUGI STUP
Osim što je on propast za državu sam po sebi i generator novih kriza i recesija. Mi našim radom ne možemo zaraditi za penzije, ali špekulatni to mogu. Ne može se hraniti milijun ljudi zaradama na financijskom tržaištu.
Ukidanjem drugog stupa prelili bi se novci koji idu u fondove u proračun i to bi dobrim dijelom popunilo manjak novca. U prvih devet mjeseci ove godine je u drugi stup otišlo 3,3 mlrd. kuna što znači da je do kraja godine uplaćeno nekih 4,5 mlrd kuna. To znači da bi proračun ove godine dobio dodatnih 4,5 mlrd kuna i tako svake godine.
Bilo bi dobro najprije pročitati ovo: http://www.vjesnik.hr/html/2007/01/22/Clanak.asp?r=gos&c=1
Dakle uz prosječnu plaću bi se radnik, kad ode u mirovinu mogao nadati mirovini od 1700 kn, ali pošto treba težiti većem izdvajanju, mnogi preporučuju 10 %, i pošto svaki postotak povećava mirovinu za 300 kn, to bi trebalo značiti da bi prosječna mirovina morala iznositi 3200 kn samo iz drugog stupa.
To zvuči dobro, zar ne? Sami smo štedili, i sami ćemo uživati u plodovima svoga rada, a ne da kao do sada mi plaćamo tuđe mirovine. Svakome prema zasluzi.
E sad, reforma se provodi zbog sve većeg broja umirovljenik, zbog sve lošijeg omjera između zaposlenih i umirovljenika, i ovo bi trebalo biti rješenje koje nudi održivost (konačno rješenje umirovljeničkog pitanja). Pošto je to riješeno ne moramo se više puno mučiti oko nataliteta i povećanja zaposlenih jer ionako je svak odgovoran za sebe.
Pretpostavimo da će tamo negdje oko 2040 godine svi umirovljenici primati mirovinu iz prvog i drugog stupa i da će broj umirovljenika ostati približno isti, oko 1 milijun.
Drugi stup mora pasti !!!
Tržišni fundamentalisti
Zgražamo se nad ignorancijom, fundamentalizmon i dogmatskim pristupom kad govorimo o drugima. Rijetko kad se te iste stvari vide kod sebe, u vlastitom pogledu na svijet. Zato će mnogi osuditi, zatucanost, dogmatizam i fundamentalizam u nekoj vjeri ili nečiji rasizam i nacionalizam, ali sami ne mogu vidjeti da to isto rade u pogledu tržišne ekonomije i upornog ponavnjanja i vjere da će tržište sve riješiti samo od sebe. Da će ako ga pustimo da slobodno radi samo od sebe doći u ravnotežu i ispraviti pogreške. Da bi dokazali ispravnost vjere u slobodno tržište stvaraju se sve kompliciranije i nevjerojatnije teorije i objašnjenja.
Kao rješenje za probleme s mirovinskim fondom, starenjem stanovništva,sve većim brojem umirovljenika dobili smo "drugi stup".
Mene zanima koliko je održiva ideja drugog stupa.
Što će biti za 30-40 godina kad svi umirovljenici budu primali dio mirovine iz drugod stupa.
Govori se da će primati ovisno o uspješnosti fonda, ali da bi mogli iz drugog stupa primati oko 1200 kn.
Pretpostavimo da će za tridesetak godina biti stanje da na jednog umirovljenika dolazi jedan zaposleni i da se i dalje izdvaja 5% bruto plaće u drugi stup. To znači da bi za svakog umirovljenika mjesečno trebalo iz drugog stupa namaknuti 1200 kn, a u drugi stup od svakog zaposlenog bi ulazilo oko 350 kn.
E sad, pretpostavimo li da će za tridesetak godina biti 1,5 milijuna umirovljenika i 1,5 milijuna zaposlenih to bi značilo da bi godišnje iz drugog stupa trebalo namaknuti oko 21,6 milijardu kuna, a u drugi stup bi zaposlenici godišnje uplatili oko 6,3 milijarde kuna što znači da bi iz tržišta vrijednosnim papirima otjecalo oko 15 milijardi kuna godišnje.
U proteklih deset godina u Hrvatskoj smo se bavili problemom povrata duga umirovljenicima nastalim u vremenu 1993. do 1998. godine. Taj dug im se sada vraća.
Odmah potom otvorili smo problem „novih“ umirovljenika koji su u mirovinu otišli nakon 1. siječnja 1999. kada se počela primjenivati mirovinska reforma i čije mirovine zaostaju za oko 30 posto od „starih“. Nakon niza upozorenja toga problema postala je svjesna i Vlada i Sabor ali i naša javnost. Recept za ispravku nepravdi još se traži. Svim korisnicima ovih mirovina zajedničko je to da su to mirovine iz takozvane „generacijske solidarnosti“.
