Tagovi

Za ideale ginu budale, pokornima bar nešto kapne

Jedna moja fb prijateljica prenijela je dugačag, deprimirani status koji ne mogu odoljeti da ne prenesem, kao i svoj kratki komentar.

Ljudi su u pravilu nevjerojatno sebični ili su kukavice. Bila sam svojedobno predsjednica sindikata u srednjoj školi, izabrali su me jer sam uvijek nešto prigovarala na nastavničkim vijećima. Drugi su šutjeli.

Dijalektika

Petar Bosnić Petrus

DIJALEKTIKA

Prije nego otpočnem ovo kratko izlaganje, moram napomenuti da se pod dijalektikom često podrazumijeva puno toga što ona nije. Ima pisaca koji pod dijalektikom podrazumijevaju suprotstavljanje mišljenja, vještinu razgovora, „rastavljanje“ nekih mnijenja na njegove unutarnje suprotnosti, ili poimanje kod kojeg je svijet „jedinstvo suprotnosti“. Mnoge takve stvari nemaju veze sa dijalektikom, a ovo zadnje je naprosto dualistička ili pak pluralistička misaono-ontološka manira ili svjetonazor, a ne dijalektika.

Najstrože i najkonciznije govoreći,

dijalektika je zakonomjernost samorazvoja bića - zakonomjernost autopoietičnog procesa.

Taj je samorazvoj zakonomjerno kretanje koje je uzrokovano nekom svrhom ili ciljem, nekim svršnim, finalnim uzrokom.

Cilj samorazvoja je: postići ili ostvariti moć ili sposobnost za beskonačni opstanak.

Desničarski ispadi predsjednika Socijaldemokratske partije Hrvatske potvrđuju županovljevsku stabilnost baruštine

Aktualna frka s tajnim (hm?) snimanjem moga imenjaka u razgovoru s dijelom bivših branitelja, gdje zvuči kao da je iz HSP-AS, smatram, potvrđuje moju teoriju o osnovama hrvatskoga društva, koju gradim na sociološkim pojmovima Županova i Putnama i ekonomskom pojmu "ekonomija traženja rente" (vidi prethodni članak na blogu).

Teorija je također djelomično primjenljiva, i zasniva se na nakim analizama, za druga "post-komunistička" društva (npr. zbornik The Social Consequences of the Global Economic Crisis in South East Europe, 2013.), iako društva post-socijalističkih zemalja (a mislim naročito Hrvatska), zbog nasljeđa autohtone socijalističke revolucije (koja je dovela do toga da je društvo osvojilo državu, iako to nije lako uvidjeti pa je izgledalo da partija vlada nad društvom!), ima bitne posebnosti. O svima drugima međutim premalo znam da bih dublje mogao analizirati slčnosti i razlike.

Epohalna kriza

Petar Bosnić Petrus

Epohalna kriza

Najprije riječ dvije o samoj krizi.

Ne ulazeći dublje u porijeklo, etimologiju, strukturu i puno značenje ovog pojma, reći ću samo to da se pod izrazom „kriza“ uobičajilo podrazumijevati nekakvo izvanredno, neuobičajeno ili nemormalno stanje, najčešće teško ili loše.

Ekonomska kriza, npr. je pojava kad je ekonomska aktivnost poremećena, disfunkcionalna pa ne zadovoljava ljudska očekivanja ili potrebe, ili ih zadovoljava, ali uz velike teškoće. Slično je sa financijskom krizom ili pak političkom.

U vrijeme kriza pribjegava se tzv. protukriznim mjerama, promjenama kojima je cilj da otklone teškoće, te da poremećene stvari - ekonomiju, financije, politiku, društveni život ili pak nešto drugo vrate u „normalno“, tj. dovoljno funkcionalno stanje.

Vjerujem da čitatelj već zna što podrazumijevamo pod ekonomskom ili financijskom krizom i kako se one manifestiraju, a pod epohalnom krizom pak ovdje se podrazumijeva poremećaj ili disfunkcija u funkcioniranju cijele jedne civilizacijske epohe, tj. nekog stupnja u razvoju civilizacije.

Revolucija revolucije

Novi tip revolucije?

Iako sam u prethodnim radovima često tvrdio da poslije buržoaske revolucije nije moguća više nikakva revolucija, ovdje moram priznati, da je ono što nudim ipak nekakva revolucija, i to možda čak najveća i najradikalnija, u cijeloj ljudskoj povijesti. No za razliku od prethodnih, ova, nova revolucija ne bi prolila ni jednu jedinu suzu, ni jednu kap krvi, niti znoja, a neće zahtjevati niti neke povećane napore u ljudskoj djelatnosti.

Ova REVOLUCIJA EKONOMIJE ujedno je i REVOLUCIJA same REVOLUCIJE, jer se ona njome, iz nasilnog čina koji ruši postojeći poredak, pretvara u mirno, miroljubivo, blagotvorno očuvanje istinske zakonitosti i sveg ostalog dobra kojeg je do sada stvorila ljudska vrsta.

Još riječ. dvije o tome.

Konačno – nakon sustavne potrage koja je trajala sve od Platona do Marxa, a i do današnjih dana, dakle, nakon najmanje 2400 godina – čvrsto sam uvjeren da sam uspio otkriti onaj toliko traženi i željeni oblik vlasništva, koji je bitno funkcionalniji, pravedniji i produktivniji od dosadašnjih.

Ne radi se, naravno, ni o kakvoj novoj varijanti privatnog niti društvenog vlasništva, nego o nečem potpuno drugačijem i novom.

Društveni kapital, najvrijednije što nam je ostalo a nemilice uništavamo

Društvo treba ovisiti o solidarnosti i ne očekivati da će društvo opstati oslanjajući se isključivo na grupe i mreže koje su povezane nekom izvana nametnutom vezom.

Društva mogu živjeti i cvjetati ako povećavaju svoj društveni, ljudski i ekonomski kapital
Društveni kapital je definiran kao javno dobro koje proizlazi iz sveukupnosti uzajamnih podržavajućih odnosa koji u društvu postoje. Iako je koristan u pojednostavljivanju opisa elemenata nužnih za opis društva, misao o društvenom kapitalu nosi opasnost da će vrijednost odnosa među ljudima biti procjenjivana poput vrijednosti drugih dobara na tržištu. U tom bi slučaju bilo logično odbaciti neke vrste odnosa zato jer su skupi i uvesti one koji manje koštaju. Do izvjesne mjere ova opasnost je umanjena definiranjem društvenog kapitala kao javnog dobra, na primjer dobra koja pripadaju svim članovima društva, a ne nekom pojedinačno.

Također je neophodno stalno biti svjestan da društveni odnosi sadržavaju sastavnice koje ne mogu biti pretvorene u novčanu vrijednost.

Kako je nastalo društvo

Kratka povijest jedne ludorije.

Crtice iz Engleske ( 2. dio)

Ljudi, mentalitet, drustvo, kultura

Britanski Otok odvojen je od evropskog kontinenta kanalom La Manche kojeg oni zovu, a kako bi drugacije nego - Engleski Kanal (English Channel). Mozda je bas ta prostorna odvojenost i vjekovna izoliranost i glavni razlog njihove razlicitosti od Evropljana. Samo 40-tak kilometara vode u najuzem dijelu Kanala izmedju engleskog Dovera I francuskog Calais-a (Kalea) stoji izmedju Britanije i Evrope a toliku je razlicitost uvjetovao!
U svemu i po svemu. Doduse, tako je bilo dok globalizam i internetizacija nisu dosli ovamo, pa sada ta razlicitost nije vise u svemu.
U Britaniji zivi blizu 60 milijuna dusa, pa je Otok povrsine oko 250.000 kvadratnih km prenapucen. Iako je napucenost vidljiva i ocita, zbog dobre organizacije i upravljanja nije teska i tegobna.

Junaci moje ulice , jučer i danas ?

Zovem se Branimir Puškarić i živim u jednom preljepom malom hrvatskom gradu koji se zove Vinkovci. Vinkovci su centar regije Slavonije i mali grad sa velikom kulturom i srcom. Nažalost kultura , a posebno srce se gube , jer gubimo bitku sa modernim društvom i njegovim vrijednostima. Kako bi jednostavno objasnio na šta mislim opisati ću svoje djetinjstvo i usporediti sa modernim djetinjstvom mnoge djece u mojem gradu danas.

Moje djetinjstvo

Cijelo moje djetinjstvo je vezano za moj grad Vinkovce , kvart Kanovce i Vašarište (kažu elitni dio Vinkovaca...) i burne dane. Bilo nas je u susjedstvu 20-tak (od nas dečkiju do par djevojčica...). Tvorili smo pravu ekipu , ekipu koja je ličila junacima iz Pavlove ulice

http://www.youtube.com/watch?v=JONEir2hErI

Je li dijeljenje vožnje protuzakonito?

Kako je gorivo sve skuplje, a i javni prijevoz poskupljuje ljudi se pokušavaju snaći na neke druge načine da jeftinije dođu tamo kamo su krenuli. Sad se širi malo više ta ideja o dijeljenju vožnje. Znači, više osoba se zajednički vozi jednim autom i tako dijele troškove vožnje. Na kraju svima dobro i vlasniku auta i onima koji se s njime voze. A uostalom već je bilo nekih grintanja da se kod nas u autu samo po jedna osoba vozi i slično.

I to je lijepo, ali sjećate li se li se one najave da će država zabraniti susjedsku pomoć i slično, da se više neće moći pomagati susjedima i rodbini besplatno. Pa je onda i donesen „Zakon o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti“.

E sad, spada li i dijeljenje vožnje i dogovaranje podjele troškova vožnje s drugima pod taj zakon? Je li to isto neregistrirana djelatnost? Je li oglašavanje da želite s nekime podijeliti troškove vožnje ako vas odveze od točke A do točke B protuzakonito?
Tu svakako postoji neka materijalna korist, ljudi su uštedili, a i ima i novčanih transakcija, ako netko nekome da novce jer ga je prevezao negdje.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci