pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Pod pojmom politike podrazumijeva se puno toga. Politika je zakonodavstvo i predlaganje zakona. Politika je i administracija i servisiranje građana. Politika je diskusija i sporazumjevanje. Ali, prije svega i na najvišem nivou, politika je pitanje temeljne vizije razvoja društva, na koju se oslanjaju svi ostali oblici političkog djelovanja. Zato je za svaku političku opciju neophodno da jasno izrazi viziju na kojoj temelji i opravdava svoje postojanje, i na kojoj gradi sve ostale niže oblike svog političkog djelovanja.

U praktičnom političkom djelovanju može doći, i redovito dolazi do većih ili manjih odstupanja od tih temeljnih načela. To je zato jer je dnevna politika uvijek bazirana na kompromisima koji moraju zadovoljiti brojne često suprotstavljene interese.

Ovako gledajući, naslov mi izgleda kao nekakvo kinesko jelo,
ili budistička mantra, ali nije.
Prateći zadnjih dvadesetak dana sve što je napisano na politici, cjeli jedan spektar tema, puno njih vrlo kvalitetno obrađenih i s izvrsnim komentarima, uživao sam čitajući mnoge dobre tekstove, istovremeno sam ostajao bez tema za uključivanje u debatu.

Pa kad gledam sve što se u zadnjih mjesec dana i nešto više, od izbora na ovamo događalo u Hrvatskoj, više manje sve je obrađeno u politici, sve je otprilike jasno, danas se je još jedan dio nepoznanica riješio, a sutra će biti i još neke riješene. Sve su te teme bile i problematizirane na politici.
Međutim mene cjelo vrijeme još nešto muči.

Danas je Badnji dan, pa bih prije svega želio uputiti Božićne čestitke svima. To je već par tisuća godina svetački dan rađanja novog života, obitelji, uže i šire zajednice. Zato je upravo ovo vrijeme kad se treba jasno sagledati vlastite prilike i ukupnu društvenu situaciju kroz one najstarije vrijednosti, koje moraju biti ugrađene u svaku obitelj, u svaku društvenu organizaciju, u svaku državu a to je onih deset zapovijedi Božjih . Zaboravimo na tren sve tako zvane Ustave, Zakone, pod-zakone i propise, a vratimo se ovim elementarnim Zakonima ljudskog postojanja, kojima se ni nakon skoro 4 tisuće godina ( od Mojsija do danas ) nema što dodati i oduzeti. Kad njih uzmete kao kriterij ljudskih odnosa i filter društvene promocije, lako ćete raspoznati ljude „nazbilj“ i ljude „nahvao“ kako ih je razlikovao Marin Držić:

Predstavit ću vam način djelovanja mladih, u mom gradu- Velika Gorica

Na sastanku Odbora srednjoškolaca Velike Gorice i Savjeta mladih Velike Gorice odlučeno je da bi se radi promidžbe mladih u Velikoj Gorici u subotu 22. prosinca. 2007 godine dijelio besplatan čaj kroz cijeli dan. Sva sredstva i frekventnu poziciju ustupit će grad. Tako da bi mladi prvo skrenuli pozornost na sebe,a kasnije i na svoje akcije. Uz besplatan čaj će bit i ponuđene božićne čestitke koje su izradili naši najmlađi(1.- 4. raz. osnovnih škola).. čestitke će biti ponuđene uz kutiju na kojoj će pisati ne konkretna cijena čestitki nego jednostavno "Ubacite koliko možete" da ne radimo nikakvu razliku niti fiksnu cijenu čestitki jer su neprocijenjive. Sav skupljeni prilog će ići u obliku nekakvog poklona za djecu s posebnim potrebama u domu Velika Gorica.

Svake večeri sam na mome otoku znao s društvom uživati gledajući ljetno zvjezdano nebo, duboko tamno i zagonetno na kojem su treperave zvijezde predstavljale nešto živo, blistavo i blisko, naše, nas same, jer smo u svakoj zvijezdi vidjeli ljudske duše, a kad bi zvijezda pala natezali smo se da li je to netko umro i gdje se preselio. Pa bi neki birali tajne želje, jer su nas po predanju predaka, uvjeravali da će nam ih odlazeće duše tamo negdje ispuniti. U našem djetinjem poimanju nije bilo mjesta egzaktnosti (da su padajuće zvijezde meteoriti) jer su nas opčinjavale ljepote svemirske misterije. Život je bio lijep, ne zato što okružen ljepotom, nego radi međusobna bliskost koja nas je prožimala do dna duše, isto tako duboke i misteriozne kao i svemir.

Stječe se dojam da policija ponekad svjesno ignorira problem, jer su ti, svakim danom sve brojniji, Go – Go klubovi često jedina mjesta gdje se turisti u njihovim gradovima i mjestima uz obalu mogu zabaviti, i što je puno važnije - potrošiti. Hrvatski političari izbjegavaju javno govoriti o prostituciji. Lakše je, i politički puno mudrije šutjeti. Bilo bi sve to divno i krasno da ne postoji kvaka, da ti naši Go – Go klubovi nisu sve češće pogoni s preciznim mehanizmima za organiziranu pljačku turista na najprizemnije načine.

***

Mlada Splićanka pohvalila se nekidan na televiziji kod Hloverke da je za tri mjeseca zaradila 100 tisuća kuna. Cura je umjetnica koja se bavi egzotičnim plesom na štangi, da ne kažem striptizeta, a proslavilo je prijavljivanje policiji gazde noćnog kluba u kojem se svlačila, uz optužbu da ju je pod prijetnjom otkaza silio da se seksa s mušterijom. Dala je otkaz i otišla u drugi klub što joj po svemu sudeći nije predstavljalo nikakav problem jer danas se takvi klubovi otvaraju na svakom uglu, otprilike u onoj mjeri kako su se sredinom devedesetih na sve strane otvarali saloni za masažu.

Počel sam ovo pisat ko odgovor Mrak-u i odustal sam s mišljenjem da bi se mogel napisat i dnevnik.

Nije mi jasno da se stalno neko lovi na obrazovnu strukturu stanovništva. U Njemačku su došli u 60-im godinama prošlog stolječa u velkoj večini ljudi koji su bili polupismeni i nisu ni znali koje godine su se rodili. Kaj su stvorili je danas vidljivo i to govori sve. Kaj neko treba iti od jedne firme do druge. Svako zna svoj posel i ima prava i obaveze. Jednom čovjeku treba onak pristupit kak je školovan,prepoznat njegove potencijale, motivirat ga na razmišljanje, saslušet ga ak ima kakvu ideju i ak je ta ista prihvatljiva mu to honorirat i ko njegovu predstavit, a ne poklopit ga i ko svoju progurat u javnost. Kak ljudi reagiraju na te dve opcije vam sigurno ne moram pisat. Ak neko ima pitanje mu mogu mu i objasnit.

Građani RH ponosno se sjećaju narodnooslobodilačkog pokreta slaveći ga državnim praznikom dan antifašizma. Na taj dan podsjećamo svu mladost na borbu koju je ovaj narod krvavo iznijeo na svojim leđima protiv totalitarnog režima koji je vladao u Hrvatskoj za vrijeme II svjetskog rata.
Međutim ako povućemo paralelu sa današnjim vremenom brzo ćemo spoznati da živimo u jednom sustavu koji se puno i ne razlikuje od totalitarnog režima. Nije mi intencija da uspoređujem sadašnje sisteme sa fašističkim, jer to oni i nisu, međutim kada zagrebemo ispod površine dobijemo malo drugaćiju sliku.

Procitam post Može li se pretjerati s dobrim stvarima i krenem u komentar, a onda se sjetim Millesa i kako sam se nekad ranih osamdesetih dok sam jos bila srednjoskolka, nicim izazvana ucila tipkati prepisujuci meni zanimljive dijelove knjiga koje sam citala. Rovarila sam tjedno jednom po Gradskoj knjiznici i nalazila dosta dobrih stvari na zabacenim pokrajnjim policama, tako sam dosla i do ove knjige - prava raskupusana poslastica.

Knjiga je neodoljiva, nije doduse donijela na svijetlo dana nikakve novo otkrivene i neporecive povijesne istine, neki me optuzise za podrzavanje oportunog nacina razmisljanja citiranjem ovih redaka, bilo je i komentara da autor nabraja probleme, ali ne daje rjesenja...

Saborski zastupnik pecao na Vranskom jezeru. I upecao zlatnu ribicu. Kao i svaka zlatna ribica tako i ova reče:

- Pusti me i ispunit ću ti tri želje!

Gleda zastupnik sumnjičavo. Oprezan je on. Obećanja se naslušao pa nikome više ne vjeruje. Zato oprezno krene:

- Dobro, daj za početak bocu hladne pive.

Ribica dva puta zamahne repom i „puf“! Boca hladne pive ispred zastupnika. No zastupnik je još oprezan i sumnjičav. Iskušava moć ribice.

- Želim biti na pustom otoku, lijepe plaže, šuma i jezerce i četiri prekrasne plavuše.

Ribica tri puta zamahne repom i „paf“! Eto zastunika na pustom otoku, šuma, jezerce i četiri prekrasne plavuše.

Albert Einstein je jednom rekao da je „moralnost od najveće važnosti, no ne za Boga, nego za nas“. Georges Bataille je također izjavio: da „bit moralnosti je stalno propitivanje morala jer u ljudskom životu je odlučujuće neprestano istraživati razloge suprotstavljanja dobra i zla“. Moralno pitanje je bit egzistencije suvremenog čovjeka izgubljenog u globalizacijskim interesima (koji jedinku i njegove potrebe posve zapostavljaju). Moralnost je jedina njegova nada. To je uvijek bila dimenzija monopolizirana od crkve (kao izrazito etičke ustanove), zadatak koji se često i olako zapostavljao mada je uvijek trebao biti okosnicom njenog javnog djelovanja.

Tijekom petnaest godina hrvatske samostalnosti, hrvatski su branitelji predmet mnogih rasprava. Kovani su u zvijezde, služili kao argument ili pak politički dekor mnogim političarima i strankama, bili dijeljeni na lijeve i desne, prisvajani i gurani u razne političke tabore. Ponekad su stavljani i u ulogu dobre udavače oko koje se guraju prosci donoseći i nudeći različite darove, ne bi li ova baš njih izabrala.

Ovo posljednje smo imali priliku promatrati svaki put kad bi Hrvatski sabor donosio ili mijenjao zakon koji regulira braniteljska prava. Skupila je tako naša udavača lijepih poklona, pa i obećanja o još ljepšima. Društvo, ta neimenovana i amorfna masa ljudi, vremenom je mijenjalo svoj odnos prema onima koji su se oružjem, riskirajući, a prečesto i žrtvujući svoje živote borili za samostalnu i prema svojim građanima pošteniju državu.