Neovisni, ali ne i neutralni

Pisati ili ne pisati, pitanje je sada. Toliko čitanja i komentara za jedan tekst koji je napisan u pet minuta i čija namjena nije bila da isprovocira takve reakcije. Hvala onima koji su glasali za, ali i onima koji su protiv. Jedni i drugi su dovoljno velik poticaj da se još jednom okušam s pisanjem (naravno uz pretpostavku da će "elita" osjetiti kolektivno zgražanje nad činjenicom da se eto pojavio nekakav anonimus koji eto nešto tu prostači i koji se ponovno usudio nešto napisati). Prvo., pisati o politici i životu nije nikakvo ekskluzivno pravo pojedinaca ma koliko oni za sebe držali da su u nju upućeni - na kraju će se ti isti pojednici tj. akteri nekakvih kvazi salonskih, metafizičkih rasprava o temama koje su na dovoljno visokom intelektualnom nivou postati upravo kopije onih likova s kojima su se "spr.." u vicevima o pokojnom predsjedniku, ginekologu, poznatom nogometnom treneru itd. itd. Podjelite između sebe uloge, mi smrtnici nismo dostojni da sjedimo za vašim stolom, za nas nisu preferans nego "balote i briškule". Drugo., nevjerojatno je da neki predlažu da se uvede nekakav oblik cenzure koja će onemogućiti ovakve "ispade". BRAVO!