eh sad priča ide ovako...
Na ovaj upis su me navele jučerašnje vijesti u 15.00 HR1. Iako Hrvatski radio (baš HR1, ne lokalna studija pod istom kapom) smatram najmanje neslobodnim medijom u Hrvata, ipak sam se jučer još više uvjerio u to tj. iskreno rečeno ugodno sam se osjećao slušajući. Vijesti počinju poskupljnjem goriva i pušta se Polančec sa svojom več više stotina puta izrečenom laži kako mi plaćamo najjeftinije gorivo u Europi, nakon toga spikerica iznosi kako je gorivo "eto jeftinije u susjednoj Sloveniji iako Slovenija za razliku od Hrvatske ne proizvodi nikakvu naftu dok pak mi podmirujemo 30-tak % svojih potreba iz vlastitih izvora". Iza toga ide prilog koji spikerica započinje "Saborske zastupnike ne muče problemi malih ljudi, oni se i dalje igraju partizana i ustaša". Nakon priloga o imbecilnoj raspravi u Saboru ide prilog u kojem sindikalna aktivistica otvoreno proziva Kosoricu da laže u vezi svoje neinformiranosti s situacijom u Dalmatinki iz Trilja. Zatim ide prilog u kojem ekološka udruga Barbarinac iz Solina kažu da Ministar i ministarstvo zaštite okoliša lažu, te isto dokazuju snimkom na YouTube-u.
Neću se vraćati u 1993. godinu kada je zaslugom HDZ-a i Ministarstva pravosuđa i uprave odlučeno da je Đapić vlasnik HSP-a. Da bi shvatili ovu priču, tj. da bi u potpunosti shvatili zašto je propao HSP, moramo se vratiti u daleku 1995-u godinu . Naime te je godine Đapić organizirao podršku HDZ-u u zagrebačkoj skupštini prilikom „zagrebačke krize“. Tuđman mu vraća uslugu s famoznih 5,01% na parlamentranim izborima 1996-te i Đapić te Jukić ulaze u Sabor RH. HSP tih godina funkcionira na bazi kokošarenja i na sitnim ustupcima Đapićevog mentora Franje Tuđmana. 1999-te godine umire Franjo Tuđman i Đapić gubi mentora, malo se gubi, ali stranka dobiva na svojoj samostalnosti.
Neovisni, ali ne i neutralni