pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

- Putin zabranjuje emose i gotike – naslov je s druge stranice današnjeg Jutarnjeg lista, a zadnjom stranicom dominira zamračeni tekst o prosvjedima ortodoksnih Židova pred jednom trgovinom tehničke robe u Jeruzalemu gdje se bune protiv prodaje MP4 uređaja za koje doživljavaju kao prijetnju ćudoređu. Player koji vrti MP4, dakle video, nije košer. A onaj što vrti MP3 jest. Jebena filozofija. Ali ovi sektaši za nju su spremni započeti «sveti rat».

Malo iza rata sa svojim ocem sam išao na pjacu u Gruž jer sam imao idealnu šansu da nakon dugo dana granatama okupanog Grada napokon vidim malo sunca.
Na kantunu pjace bila jedna trafika u kojoj sam vidio plik sličica sa grbom naše domovine, grb Hrvatske. Naravno, moj otac mi je kupio grb Hrvatske te smo ga potom nalijepili na zadnji kraj našeg Fiata. Rekao je: "sine nekadje teško bilo reći ja sam Hrvat, ja sam katolik, ja sam za neovisnu i slobodnu Hrvatsku, a tebi to danas više ne predstavlja problem i možeš biti ponosan".
Danas, kada čujem "Lijepu našu" prisjetim se tih riječi. Kada se dogodi nešto gdje se budi nacionalna svijest i u vrijeme kada smo na neki način ponosni na državu sjetim se riječi koje mi je moj otac govorio.
6 godina kasnije sunce je napravilo svoje i kažem svom istom ocu kako je šahovnica na grbu pod utjecajem sunca izbljedila, a on kaže da nije sunce krivo i kako mu se gadi zemlja, Tuđman, Šušak i kako su upravo oni narušili ugled one Hrvatske za koju je rekao da trebam biti ponosan na nju.

Vijest o izlasku Dražena Budiše iz HSLS-a koji je posljednjih godina bio počasni član stranke i jedan od osnivača ne iznenađuje obzirom na zbivanja oko i unutar same stranke. Međutim, ne bih se zadržavala na povijesnim činjenicama i zadnjoj moralnoj veličini hrvatske politike, nego bi uputila na mnoge komentare koji su HSLS-u nakon izbora najavile potpuno nestajanje s političke scene u naredne četiri godine. Može li bilo koja stranka opstati bez svoga članstva i biti sama sebi svrha i cilj? Naravno da ne može, ali nekima baš i ne polazi za rukom da pogledaju istini u oči nego im je lakše davati netočne navode u novinskim stupcima i tako obmanjivati javnost, ali time najviše sebe.
Da je tome tako govori još jedna činjenica o potvrđivanju državnih tajnika iz kvote HSLS-a koji su svi redom ostali na svojim pozicijama, a što se znalo davno prije izbora. Ali to nije ni bitno kad se sagledaju dvije velike greške koje su učinjene prije samih izbora:
1. raspuštanje osječkog ogranka i rušenje HSLS-ova gradonačelnika Benašića

Budući da sam se prije prvih parlamentarnih izbora motao oko onda neregistriranih, znači tada ilegalnih , liberala i pokušavao okusiti nešto od one demokracije koja je postojala na toliko nedohvatnom zapadu, volio bi složiti par redaka neslužbene povijesti te stranke - zapravo više jedno sjećanje.

Vrijeme negdje 1988. i 1989. godine:
To su bili prvi sastanci s mirisom neke opasnosti za koju nikad nisam shvatio koliko je bila realna, a koliko usađena onim našim jedinim životnim iskustvom življenja u komunizmu.

Ova nepotpuna fotoreportaža o Masovnom pokretu 1971.god. nastala je sasvim slučajno. Slike sam našao u mojoj pismohrani a poslao mi ih je, danas nažalost već pokojni, fotograf i snimatelj Ranko Karabelj. Još negdje 1988. dakle kao politički emigrant želio sam napisati knjižicu o Masovnom pokretu pa mi je Ranko poslao po književniku Dubravku Horvatiću ove slike.

Ranka Karabelja i mene život je nekoliko puta doveo zajedno. Prvo smo bili u istoj školi i istom godištu u Osmogodišnjoj školi u Krajiškoj ulici. ubrzo smo ustanovili da i stanujemo vrlo blizu jedan drugoga. Ponovo smo se našli u Hrvatskom tjedniku. On kao fotograf a ja kao novinar.

Po treći puta smo surađivali kad sam se vratio 1990.god. u Zagreb i radio u ZF a Ranko je bio tada snimatelj HTV-a. Bio je inače, duša od čovjeka. Ono što se kaže, dobar ko kruh.

„Prizemljeno sunce“ Ivana Kožarića prvotno je u doba Maspoka postavljeno pred zgradu HNK i Sveučilišta. Kao da je nagoviještalo promjene koje smo željeli i za koje smo se borili. Jer ako možemo prizemljiti sunce, onda možemo i sve drugo.

Ma samo da kompiliram nekoliko svojih razmišljanja o Đurđi Adlešić ali prije toga video na kojeg sam upravo naletio (tražeći u stvari nešto drugo):