(Da! Državnog, šta mislite da ono što ne ulazi pod nacionalno ne treba spašavati?)
Uhvatio sam samoga sebe nekoliko puta u situaciji da objašnjavam kako nama ne fali dobre analize i kako je većini jasno koji su sve načini da se ljude prevari ili zaokupi nevažnim glupostima dok se uništava neko opće ili javno dobro. Također, pokušao sam objasniti kako mi se ne čini da će višak neprestanog analiziranja stvoriti preduvjete za sintezu. Već nekoliko dana mi se mota ova misao po glavi, pa da vidim kako će funkcionirati.
Možemo li biti konstruktivni i predložiti ljude koji bi mogli pokrenuti gospodarstvo i ekonomiju u Hrvatskoj? Umjesto sada već poslovičnog; dva Hrvata - tri stranke.
Ustanem i odustanem od gledanja dalekovidnice sinoć u 23 sata i 23 minute, povjerujem u onu da netko sada razmišlja o meni, a prije mi prihvatljivije zvuči da se radi o tome da će se sutra neka nevolja dogoditi. Odem u krevet, ne mogu oka sklopiti iako sam tri dana prije toga bio na nogama i nisam spavao sve skupa pet sati. U ponoća se sjetim da je danas 3. siječnja, desetljeće od kada je Hrvatska postala prihvatljiva i demokratska zemlja. Deset godina od kada nas je Europa počela cijeniti.
Proteklih 10 godina RH se između ostalih stvari bavi i deregulacijom telekomunikacijskog tržišta odnosno stvaranjem poštenih uvijeta za tržišno nadmetanje.
U deset godina ozbiljne nacije dođu recimo od orbite do mjeseca ili nekog drugog velikog cilja, a naša se država na putu prema stavranju poštenih tržišnih uvjeta pomakla manje od nikoliko.
U ovih deset godina tri puta se donosio novi Zakon kojim se uređuje to područje. Svaki put se donošenje novog Zakona objašnjavalo "usklađivanjem hrvatskog zakonodavstva s europskom pravnom stečevinom". To je moguće samo na dva načina:
1). da je EU tri puta u proteklih 10 godina mjenjala svoje preporuke i da su sve zemlje članice usklađivale nacionalne zakone ili
2.) da LAŽU.
Ja znam odgovor, a uvjeren sam da ćete i vi vrlo brzo skužiti ako već prije niste zanli o čemu se ovdje radi.
Kako se približava „dan D“ za lokalne sredine, i kako su mediji prepuni predizbornih kombinacija i propagande, zapela mi je za oko zanmljiva podudarnost – između lokalnih izbora u gradu Zagrebu 2009. godine i predsjedničkih izbora 2000. godine postoji izuzetno velik broj sličnosti. Evo, prosudite sami:
Gornjom izjavom nas je počastio aktualni predsjednik države prije nekoliko dana, tko zna čime izazvan (vidi izvornik u Večernjem). Da se sada ne izživciram previše, citirati ću samo prvi pasus njegovog pisma, pa da onda objasnim što sam želio reći:
Ja sam bio u punome smislu riječi tranzicijski predsjednik – moji su mandati bili prijelaz iz autoritarne Tuđmanove vladavine u funkcionirajuću demokraciju – sa svim njezinim nedostacima. Sada nam treba predsjednik koji će nastaviti utabanom stazom demokracije, dakle – predsjednik kontinuiteta. Treba nam čovjek koji neće sumnjati u potrebu demokratskoga uređenja, ali koji će imati i pameti, i snage, i hrabrosti da dovodeći u pitanje danas prevladavajući model demokracije pridonosi njegovoj evoluciji.
Najkraći dnevnik
Za sve, apsolutno ZA SVE što se događa u ovoj državi su krivi jedino i izričito hrvatski branitelji. Jedni i jedini koji su stvorili ovu državu su hrvatski branitelji. Točka! .... i točno.
Njihova je odgovornost najveća!
(Kakav Franjo, Ivica, Dražen... ADZ, SKH-SDP, Ustav 1974., međunarodna zajednica, Vatikan, dijaspora, .... )
Branitelji su se ponijeli kao žena koja rodi dijete, eventualno ga umota u neke krpice koje su joj pri ruci i ostavi u kartonskoj kutiji pred prvim vratima.
Branitelji su sa puškom u ruci trebali odmah i u početku, svima i svakome, naznačiti/označiti/upozoriti i presjeći prve otkupe dužnosničkih stanova za bagatelu i prve privatizacije „sve za jednu kunu“... i tako redom. Sasjeći u korijenu i u zametku razvoj zla do današnjeg zastrašujućeg stanja u RH.
Branitelji nisu sačuvali obranjeno; - njihova je krivica za sve što se događa do dana današnjega.
JEDINO branitelji su imali moć, moral, svojom krvlju stečeno pravo za pravdu i pravednost te odgovornost za „dijete“ i njegovu budućnost.
- Putin zabranjuje emose i gotike – naslov je s druge stranice današnjeg Jutarnjeg lista, a zadnjom stranicom dominira zamračeni tekst o prosvjedima ortodoksnih Židova pred jednom trgovinom tehničke robe u Jeruzalemu gdje se bune protiv prodaje MP4 uređaja za koje doživljavaju kao prijetnju ćudoređu. Player koji vrti MP4, dakle video, nije košer. A onaj što vrti MP3 jest. Jebena filozofija. Ali ovi sektaši za nju su spremni započeti «sveti rat».
Malo iza rata sa svojim ocem sam išao na pjacu u Gruž jer sam imao idealnu šansu da nakon dugo dana granatama okupanog Grada napokon vidim malo sunca.
Na kantunu pjace bila jedna trafika u kojoj sam vidio plik sličica sa grbom naše domovine, grb Hrvatske. Naravno, moj otac mi je kupio grb Hrvatske te smo ga potom nalijepili na zadnji kraj našeg Fiata. Rekao je: "sine nekadje teško bilo reći ja sam Hrvat, ja sam katolik, ja sam za neovisnu i slobodnu Hrvatsku, a tebi to danas više ne predstavlja problem i možeš biti ponosan".
Danas, kada čujem "Lijepu našu" prisjetim se tih riječi. Kada se dogodi nešto gdje se budi nacionalna svijest i u vrijeme kada smo na neki način ponosni na državu sjetim se riječi koje mi je moj otac govorio.
6 godina kasnije sunce je napravilo svoje i kažem svom istom ocu kako je šahovnica na grbu pod utjecajem sunca izbljedila, a on kaže da nije sunce krivo i kako mu se gadi zemlja, Tuđman, Šušak i kako su upravo oni narušili ugled one Hrvatske za koju je rekao da trebam biti ponosan na nju.
Vijest o izlasku Dražena Budiše iz HSLS-a koji je posljednjih godina bio počasni član stranke i jedan od osnivača ne iznenađuje obzirom na zbivanja oko i unutar same stranke. Međutim, ne bih se zadržavala na povijesnim činjenicama i zadnjoj moralnoj veličini hrvatske politike, nego bi uputila na mnoge komentare koji su HSLS-u nakon izbora najavile potpuno nestajanje s političke scene u naredne četiri godine. Može li bilo koja stranka opstati bez svoga članstva i biti sama sebi svrha i cilj? Naravno da ne može, ali nekima baš i ne polazi za rukom da pogledaju istini u oči nego im je lakše davati netočne navode u novinskim stupcima i tako obmanjivati javnost, ali time najviše sebe.
Da je tome tako govori još jedna činjenica o potvrđivanju državnih tajnika iz kvote HSLS-a koji su svi redom ostali na svojim pozicijama, a što se znalo davno prije izbora. Ali to nije ni bitno kad se sagledaju dvije velike greške koje su učinjene prije samih izbora:
1. raspuštanje osječkog ogranka i rušenje HSLS-ova gradonačelnika Benašića
Budući da sam se prije prvih parlamentarnih izbora motao oko onda neregistriranih, znači tada ilegalnih , liberala i pokušavao okusiti nešto od one demokracije koja je postojala na toliko nedohvatnom zapadu, volio bi složiti par redaka neslužbene povijesti te stranke - zapravo više jedno sjećanje.
Vrijeme negdje 1988. i 1989. godine:
To su bili prvi sastanci s mirisom neke opasnosti za koju nikad nisam shvatio koliko je bila realna, a koliko usađena onim našim jedinim životnim iskustvom življenja u komunizmu.
