Nakon Husarića (HSS) od nedavno pod istragom USKOK-a i Branke Pavošević (HDZ) blagajnice Ive Sanadera otvara se jednostavno pitanje „Koliko još osoba (županijskih vijećnika) treba privesti iz Zagrebačke županije da bi bilo jasno da se tamo već duže vrijeme doista nešto krupno (kriminalno) događa“?
Zanimljivo je uvijek vidjeti bahate ljude, političare posebno, kada dođu u situaciju da se moraju obraniti od snage argumenata kojima su neki dužnosnici Zagrebačke županije, ali i Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, doslovno „dovedeni pred svršen čin“. Nije baš jasno radi čega je (ako uopće jeste) župan Zagrebačke županije podnio tužbu kako to piše na portalu zagrebancija.com, no ako jest biti će to konačno i dobra prilika da ga se javno raskrinkaju mnogi od njih koji se kriju iza nevidljivih stranačkih štitova, jer npr. i ovakvi ljudi po našim kriterijima niti mogu niti smiju obnašati tako časne i odgovorne dužnosti.
Ono što je u nekoj drugoj županiji nekima uzeto kao krimen se u slučaju predsjednika skupštine Zagrebačke županije Damira Mikuljana (HDZ) iz nekih ne/poznatih razloga nije primijenilo mada za istog možda ima daleko više razloga od nekih koji su već „otišli“, posebno jer će oko niza događaja vezanih uz navedenog svoj pravni sud dati i za to mjerodavne institucije pravne države.
Damir Mikuljan je inače pravnik po struci koji ima i svoj odvjetnički ured, i koji uredno radi i više no unosne pravne poslove za jednu (a možda i više) tvrtki kojima je Zagrebačka županija osnivač. Uz to kao predsjednik Županijske skupštine koji tu dužnost obavlja kako on i sam često voli naglasiti samo kao volonter, preskačući činjenicu da za to časno „volontiranje“ prima svaki mjesec novčanu naknadu od cca 7.000,00 kuna, koristi službenu karticu i dakako, službeno vozilo.
