Prvi dio predizborne kampanje rapidno se približava kraju i predizborna šutanje efektivno počinje sutra i traje do nedjelje. Imamo dakle nekoliko dana za napuniti baterije, a sve kako bi od negdje nedjelje u ponoć krenuli u drugi krug.
Pozicija "mog" kandidata proteklih je nekoliko mjeseci bila stabilna i uz lagani rast, dok se cijela priča događala na drugom planu i s kandidatim koji (objektivno gledano) nisu mogli previše vremena potrošiti na Ivu Josipovića čisto zato jer su morali osigurati sebi drugi krug. To će se u nedjelju do ponoći definitivno promijeniti.
U ovo predblagdansko vrijeme od božićnih reklama koje vas nagone da kupite sve što se kupiti da ,
samo jedna stvar , odnosno pojava me više živcira.
Promidžba za predsjedničke kandidate.
Prvo ističem likove koji na politika.com objavljuju hvalospjeve za svog najmilijeg(bilo kojeg) predsjedničkog kandidata. Večinom je to ekipa iz stožera predsjedničkog kandidata ili neki pravovjerni i opčarani birač. Postovi su puni hvalospjeva kandidatu xy, sa ponekom sličicom , uglavnom totalno divljenje. Degutantno! Ljudi koji se klanjaju političarima su u dubini duše poltroni i mazohisti.
A općenito više se normalno ne može živjeti od vrlih predsjedničkih kandidata.
Bandić se kotrlja uzdzuž i poprijeko, sipa iz rukava svoje floskule, valja se po snijegu , a kada malo profiltritate što je pametno rekao –ništa! Nema on znanja da bude vjerodostojan predsjednik.
A opet, nije imao niti Mesić pa je uz pomoć savjetnika svima solio pamet.
Hebrang između ostalih obećanja od sapunice obećava da će građanima omogućiti šetnju po parku na Pantovčaku i to ističe kao važnu stvar. Moš` misliti poboljšanja života u cijeloj Hrvatskoj!
Ovih se dana otprilike nalazimo na pola puta do održavanja prvog kruga predsjedničkih izbora, i čini mi se da se s tom pređenom distancom iza nas, mogu očitati prvi trendovi predsjedničkih kamapnja. Što onda pak može poslužiti kao dobar orijentir za ono što nas čeka - kako u prvom, tako i u drugom krugu izbora. Odmah da napomenem da ću i ovoga puta provedene ankete koristiti kao izvor informacija - ali čisto kao pokazatelj trenda. Dakle gdje se danas nalazimo?
Tko se boji Vuka još?
Ako se demokracija u Hrvatskoj ikada i rodila, događanja kojih smo svjedoci posljednjih dana potvrđuju da je demokracija brzo umrla. Iz stranačkih stožera SDP-a, HDZ-a, HNS-a i dr. direktno ili indirektno stigli su napuci svim članovima da ni pod koju cijenu ne smiju dati podršku niti jednom kandidatu osim onom koji je predložila stranačka struktura. Tako primjerice SDP-ovci ni pod koju cijenu ne smiju podržati ( ne daj Bože ) kandidaturu nezavisnog predsjedničkog kandidata Milana Bandića ili, lete iz stranke!
Ista je situacija i u (nesretnom ) HDZ-u koji sa svojim predsjedničkim kandidatom Hebrangom ruši i ono malo reputacije što je od HDZ-a možda negdje u česticama zraka i ostalo. Stranačka stega je opaka i rezultira direktnim naputkom NE za Primorca , on je izdajica ( tvrdi Hebrang), NE za Vidoševića, on se obogatio na HDZ-u ( govori isti ), NE za Bandića, jer on će mi i tako u prvom krugu ubrati većinu glasova desnih birača, a u drugom se onda mogu slikati ( u najdubljim mislima opetuje već spomenuti ).

Čovjek bi pomislio da će je ovaj portal, nakon što je nedavno dobio vrijednu međunarodnu nagradu „World forum 2009 eDemocracy award“ (za promicanje demokracije ili konkretnije, za razotkrivanje manipulacija u svezi biračkih popisa u RH), nastaviti promicati iste vrijednosti i kada započne kampanja za izbor novog predsjednika RH.
Prije otprilike godinu dana slušali smo tadašnjeg HDZ-ovog predsjednika Vlade RH kako vozimo u petoj brzini. U međuvremenu, godinu dana kasnije, dragi vođa Ivo zaključio je da on tu više ne može ništa i pobjegao je pri tome odlučivši da će iskoristiti sve moguće povlastice koje mu po (nakaradnim) zakonima pripadaju, dok običan puk sve više strahuje za golu egzistenciju.
Volan automobila u toj petoj brzini preuzela je Ivina vjerna pratilja Jadranka Kosor i priopćila nam prije koji dan da smo dotakli samo dno. Pravo je čudo da se nije sve raspalo s obzirom da smo u petoj brzini odjurili do samog dna… ili možda nismo još ni dotakli dno? Teško je prosuditi po izjavama koje stižu iz Vlade RH gdje smo uopće jer način na koji se donose i mijenjaju zakoni u ovoj državici više podsjećaju da se nalazimo negdje u svemiru gdje pojmovi gore i dolje gube svaki smisao.
Hrvatska je tradicijsko područje miješanja i isprobavanja a zadnjih 40 godina predvodi u samo upravljanju, koje je odavno prešlo u samoposluživanje na zajednički i tuđi račun.
Ta modna pojava se je djelomično proširila svijetom, što je doprinijelo proizvodnji krize, koju tome nevičan svijet pokušava rješavati ex sfrj kozmetičkim mjerama - tiskanjem i ubrizgavanjem novaca. Široke hrvatske snage, vlast na čelu a potom najšira lepeza snaga sa bezbroj kulturno revolucionarnih utakmica u nogama, nastavljaju istim putem, pouzdavajući se u iskustvo koje kaže da je jedino važno zadržati osvojeno.
Tako neizbježno dolazi do procesa koji sile da se dvojako predvode evropska i svjetska nadrealistička gibanja, istovremeno u smjeru nadrealističkih preseravanja mimo ikakve granice te najboljih i najisplativijiih nadrealističkih čuda.
E sada.
Ili to za njega radi njegova peta kolona? Pismo koje mi je došlo u ruke je čisti primjer govora mržnje potaknut studentskim prosvjedima. Ne znam tko ga je sastavio, ali znam kome ide u prilog. To je samo najekstremniji primjer odmazde koja se, to je sve više vidljivo i prisutno, sprema nakon rektorskog zbora Sveučilišta na kojemu je rektorima naređeno da se nastava mora nastaviti.
Iz raznih izvora dobivam glasine kako su članovi Studentskog Zbora zapravo režimska milicija unutar "autonomnog" sveučilišta. U Rijeci su, navodno, članovi Zbora pokušali legitimirati prosvjednike i popisati ih. Podmetanja najprljavijeg tipa izniču sa svih strana, a kulminacija je već spomenuto pismo koje na ovom linku možete pročitati u cijelosti.
Danas sam imao vrlo nezahtjevan raspored. Obišao sam starog na groblju i otišao barem malo pripomoći studentima Filozofskog fakulteta u Osijeku hranom i novcem.