pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U trećem nastavku miniserijala valja spomenuti aferu nezakonite prisile nad Mirjanom Pukanić, gdje smo svjedočili potpunom nesnalaženju, navodno kompetentnog ministra Darka Milinovića, koje je otišlo toliko daleko da je pred kamerama išao čitati dijelove liječničke dokumentacije koja se smatra tajnom. Nakon toga Milinović se malo povukao i mjesto u medijima ustupio raznim, navodno stručnim skupinama i odborima koji su jedan po jedan polako objavljivali da u slučaju Mirjane Pukanić zapravo nitko nije kriv i da su svi radili po zakonu i besprijekorno. Čak ispada i da je stavljanje lisica Mirjani Pukanić bila normalna stvar iako nitko nije objasnio kako je ona to ugrožavala sigurnost, kako svoju tako i tuđu? Marijan Benko je rekao da je sve bilo u redu. Spomenimo onako usput da je ministar policije Berislav Rončević, onaj isti kojeg smo spomenuli pri početku teksta. Na kraju vam dođe da se zapitate tko je ovdje lud? Vi? Mirjana Pukanić? Darko MIlinović? Kako je moguće da se nekoga nezakonito privede, a da onda svi kažu da je bilo sve u redu?

Kada se studenti bune, tada kopiraju srednjoškolce, instrumentalizirani su od SDP-a, boga, vraga i tko zna koga sve ne. Međutim, postoji ona strana priče koja nikoga ne zanima, ona strana priče koju mediji uporno odbijaju pokazati, ona strana priče koje bi se svi stanovnici ove države (a posebno oni koji ju vode) trebali sramiti. Ta priča je priča o socijalnoj ugroženosti hrvatskog studenta.

Sintagmom "društvo znanja" bombardirani smo valjda od onih famoznih Sanaderovih jamstvenih kartica 2003. Ta sintagma treba označavati straloviti rast kvantiteta i kvaliteta produkata obrazovnog sustava u Hrvatskoj. U sebi objedinjuje tri važna reformska procesa: Bolonjski sustav, HNOS i obvezno srednje školovanje.

Iskreno me iznenadila spontanost srednjoškolskog prosvjeda, a još više me impresionirala brzina kojom je državna matura odgođena. Očito je da je Dragan Primorac, kojeg iz nekog razloga svi smatraju najuspješnijim ministrom u Sanaderovoj vladi više stvar dobrog marketinga nego stvarnih potignuća, a nekako si mislim ako je već pokupio sve lovorike na temu školstva (ili barem percipiranog napretka koji se navodno dogodio ali ga nitko nije vidio) onda bi morao prihvatiti i odgovornost za cijelu priču.

Iako mi se bolonjski proces konceptualno dopada (unatoč tome što implementacija značajno kaska i organizacijski ali i konceptualno za originalnom idejom, tj. dobrim se dijelom sve svodi na istu priču kao i ranije samo s novim imenom), činjenica je da je bolonja donijela ogromni stres u sustav s kojim se svi još uvijek bore. Priča o državnoj maturi, koliko se god činila sjajnom idejom očito kaska u provedbi, osobito ako znamo da su temelji za topostavljeni još u vrijeme koalicijske vlade, a provedbeni dokumenti koji su trebali biti poznati još 2006 godine do današnjeg dana nisu napravljeni. Pitanje je stoga što će se odgodom od godinu dana postići, jer proces za kojeg je predviđeno tri godine teško da možete sabiti u godinu dana.

@ap bi kazao kako je krenulo i ništa se više zaustaviti ne da.... a da li je i što to krenulo možda malo više doznamo i nakon ovog prosvjeda kojeg sada organiziraju studenti. Kako sam poziv srednjoškolaca proslijedio red je da to uradim i za studente, dakle evo njihova poziva: STUDENTI BIOLOŠKOG ODSJEKA PMF-a POZIVAJU SVE STUDENTE, UČENIKE I GRAĐANE DOBRE VOLJE DA NAM SE PRIDRUŽE NA

JAVNOM PROSVJEDU

KOJI ĆE SE ODRŽATI 07.05.2008. (SRIJEDA) OD 12 SATI ISPRED MUZEJA MIMARA (Rooseveltov trg 5).
TAJ DAN ŠTRAJKAMO I NE DOLAZIMO NA NASTAVU!

Zašto tek sad prosvjedujemo?
Prosvjed organiziramo već 3 MJESECA, održali smo puno sastanaka,a prije toga smo probali iscrpiti SVE mogućnosti. Budući da su studenti punoljetni građani, morali smo biti pažljivi u organizaciji. Nismo mogli sve organizirat u dva dana i zato SVAKA ČAST srednjoškolcima. Tražili smo odvjetnika (to je trajalo mjesec dana), zato što smo shvatili da sami ne možemo!

TRAŽIMO:

-da se poštuju uvjeti po kojima smo upisali studij

-da se svakom studentu omogući upis u diplomski studij bez plaćanja školarine i da jedini uvjet za upis istog bude završen preddiplomski studij

30. kolovoza 1991.

Ja vas volim i ja se s vama ponosim. I kada bih trebao birati da li ću s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Jer davno već u onom svijetu postoji jedan divni stih jednog velikog pjesnika koji kaže: „U Navarri se umiralo od srama." Mi Hrvati kada ne bi imali ovo dostojanstvo i kada ne bi imali ovu ljubav mi bi umirali od srama, ali ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi.

Da, rekao je to Vlado Gotovac, covjek vizionar, covjek utopist.

28. Travanj 2008.

Kažu, pobunio se jedan razred što je česta pojava u školama….. i nikom ništa
No onda je evolucija brzinom munje uradila svoje i dovela do pobune cijele škole poradi nekih učenicima glupavih pravila kojima su ih tretirali kao zatvorenike…. i dobiše svoju prvu veliku bitku jer su odmah potom i u još nekoliko drugih škola i gradova primijenili isti sistem samo/organiziranja i….. opet su „prosvjedom“ dobili što su tražili, a kad se malo bolje pogleda dade se lako zaključiti kako su tražili samo da ih se sasluša, uvaži,….. poštuje kao mlade ljude. Dakle samo ono što im se cijelo vrijeme deklarativno priča ali ipak iz ovog ili onog razloga jednostavno ne provodi u praksi,….. i onda se po logici stvari dogodio slijedeći klik ….. i doveo do toga da je danas u više hrvatskih gradova Zagrebu, Rijeci, Virovitici, Osijeku, Zadru, Puli … organiziran prosvjed.

Pobuna prosvjetnih radnika neposredno pred izbore vjerojatno nije privukla značajnu pažnju birača, ali je privukla pažnju onih poput mene.
Kako životne radosti dijelim sa svojom ljepšom polovicom, defektologom u jednoj osnovnoj školi, primijetio sam njen kiseli osmijeh kad je preko mog ramena uperila pogled u LCD na kojem je bio izlistan promet po tekućem računu. Dobro, možda pričam gluposti, od kiselog osmijeha je daleko primjetniji bio vrisak:"Deset kuna povišice? Nakon što su nam sjebali i šansu za kredit? Primorac je lud!"
Nije, naime, teško provjeriti što je ministar Primorac učiteljima obećao nakon prošlog štrajka, pa to usporediti sa onime što taj isti ministar zove "rastom plaća u prosvjeti".
A sjećamo li se priče o kreditima za nastavnike? I ne samo za nastavnike, nego i za ostalo osoblje u školama? Stalno su u predizborne svrhe lupetali o tim kreditima.
A kako je to sve završilo?

Još nekoliko dana i masa građana će pohrliti na birališta. Podržat će one za koje vjeruju da će im osigurati bolji život i bolje sutra za njihovu djecu i unuke. Svaka od opcija nešto nudi, neki programe a neki obećanja. Međutim, ima i onih koji nude otplatu dugova. Ne onih za koje znamo i koji stalno rastu umjesto da se smanjuju već drugih za koje nismo ni znali da postoje ili ih barem nismo smatrali dugom. Svaka država koja o sebi i malo vodi računa mora vratiti ono što je dužna. Pa kako stojimo s dugovima?

Znamo da smo dužni tridesetak i više milijardi dolara posuđenih na međunarodnom i, zadnjih godina, na domaćem tržištu kapitala. Za ovo drugo nas neki čak uvjeravaju da i nije neki dug iako znamo da domaće banke odavno nisu tako domaće kako se misli.

Nije nam nepoznat niti navodni dug onima koji su, kako sami kažu, svojim mudrim vodstvom omogućili nastanak samostalne hrvatske države. Za isto smo zahvaljivali čak drugim državama i državnicima, uglavnom rasprodajom i koncesijama na društveno bogatstvo mlade nam države, nešto ustupcima a nešto i prigodnom pjesmom.

Jučer je prikazana nova Latinica, emisija koja često izaziva reakcije gledatelja. Ova je bila o stanju u hrvatskom obrazovnom sustavu. Na reakciju nije trebalo dugo čekati. Kako to obično biva, prvo su se javili oni koji se predmetnim profesionalno bave.

Državni tajnici u MZOS-u, Nevio Šetić, Želimir Janjić i Slobodan Uzelac, poslali su pismo glavnom ravnatelju HTV-a.