pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ivu Pukanića i mene, veže za novinare neobična situacija. Umjesto da smo mi oni koji izvještavaju, obojica smo postali hodajuće vijesti. Naravno, u mnogo čemu se razlikujemo, pa i u sitnici da se Puki šepiri u pratnji policijskog osiguranja, a ja se svaki put štrecnem kad osjetim murju u blizini.

Istina, prvi SDP-ovci na koje sam u subotu naletio bili su povezani s policijom, a susret s njima bio je ugodan. Najprije me srdačno pozdravio Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije, a potom za zdravlje pitao Šime Lučin, bivši policijski ministar. Dakako, nisam mogao mimoići ni Zinku Bardić, bivšu glasnogovornicu MUP-a koja me smjestila na novinarskom pultu uz samo oznaku imena i prezimena dok su drugi novinari sjedili na mjestima gdje su stajali natpisi njihovih redakcija.

Malo prije se logiram i dočeka me slijedeći video:

Ono što mi je upalo u oči je to da je video montiran, ako pogledate snimku, između trenutka kada je čovjek iz publike postavio pitanje i odgovora ima jedna minuta i četrdeset sekundi koje nedostaju. Strašno me zanima što se događalo u tih minutu i četrdeset. Uočite i da je embedanje videa bilo dozvoljeno pa potom zabranjeno.

Prvo, treba čestitati SDP-u na organiziranju prve debate ovog tipa u političkom životu Hrvatske. Sljedeći logičan korak bi bio ono što je dijelom najavio Zoran Milanović, a to je da svaki član stranke ima pravo glasa i da se na taj način vodstvo stranke bira potpuno demokratski, što bi utišalo napokon sve špekulacije tko je čiji čovjek i koje grupe koga podupiru. U tom smislu respekt SDP-u na ovom iskoraku, nadajmo se da će ih i ostale (kakti stranke bez komunističke hipoteke) slijediti i ukinuti farsične izbore s jednim kandidatom.

Slijede moji utisci o nastupu svakog od kandidata. Da ne okolišam previše - po meni pobjednik večerašnje debate je bez jače konkurencije - Zoran Milanović. Možda je nešto i naučio iz katastrofalnih komunikacijskih grešaka iz izborne kampanje, možda odlazak Zinke Bardić iz njegove blizine djeluje blagotvorno, ali večeras je bio uvjerljiv, jasan i s konkretnim porukama. Naravno, imao je i tipičnih momenata političarskog muljanja, najviše oko Osijeka, ali nećemo sad cjepidlačiti i tražiti kruha preko pogače. Vrlo dobar, Zorane, sjedni.

Evo i ja sam ovih dana bio po terenu pa nisam stigao ozbilnije komentirati istupe novog člana pollitike, kandidata za predsjednika SDP-a, Dragana Kovačevića. Počelo je s dva partijska referata na koje je većina opravdano skočila kao oparena. Pa smo mu zamjerili što ne odgovara na pitanja i onda je Dragan, izbavivši se od svekolikog lobiranja po terenu, uspio uloviti malo vremena da napiše neke odgovore pa su neki čak zaključili kako je, eto, sad sve super jer je komunikacija ipak postala dvosmjerna.

Neću više trošiti vrijeme na dolazak na pollitiku.com u stilu "slon-u-staklarskoj-radnji", ajmo vidjet kakve poruke šalje novi kandidat, prilično nepoznat širokoj publici, dao sam si malo truda pročitati ove tekstove na pollitici i neke na njegovom blogu. Generalna ocjena je ista kao i za onaj prvi tekst - puka frazeologija, puna općih mjesta, skrpljena od tisuća istih i sličnih istupa u kojima možete samo mijenjati ime stranke, a da referat ostane isti. Informacijska vrijednost - nula.

- Kaže da neće bježati od teških pitanja, a na jedno konkretno (kad će isporuka novih niskopodnih tramvaja) koje i ne bi trebalo biti preteško - odgovora nema.

Dopingiranom Prozacima, Misarima i Sanvalima lako se može desiti kraća halucinacija i miješanje jave s uznemirenim snoviđenjima poludjelih moždanih vijuga...
Tako sam jutros, (ne)siguran u sinoćnje komentiranje Kovačevićevog posta "Povratak SDP-a malim ljudima", pozvan od samog autora članka na osvrtanje na malog, običnog, nebitnog, zgaženog čovjeka, išao pogledati kako je nakon izlaganja mog vlastitog problema protekla burna predprvomajska blogerska noć...
I, imao sam što ne vidjeti!
I, sada, budući mi moj "History" u offline modu browsera kaže da je članak postojao, a da se nešto tijekom noći zbivalo što bih strašno volio rekonstruirati, ponovit ću Kovačevićev post u cijelosti, s komentarima koje sam uspio zabilježiti do 21:15... Pa, poštovani blogeri, nastavite tamo gdje ste stali u pola deset, da vidimo zašto je tako važna tema kojom se konačno SDP vraća malim ljudima - izbrisana -:)

Povratak SDP-a malim ljudima
Sri, 30/04/2008 - 16:21 — Dragan Kovačević
Vidim da su se zahuktale strasti i to mi je drago.

Vidim da su se zahuktale strasti i to mi je drago.
Jednako tako se zahuktala i moja kampanja: danas obilazim Požegu, Slavonski brod i Osijek, sutra sam na prvomajskoj proslavi u Maksimiru a prekosutra u Koprivnici.
Vaša komentari poprilično odgovaraju mojoj viziji birača koji žele vidjeti snažniji SDP: zahtjevni, informirani, konkretni i visokih očekivanja.
Želio bih naglasiti da se ne bojim i ne želim bježati od teških pitanja i svakako ću se potruditi odgovoriti na njih. Kako sam sada na terenu trenutno sam usredotočen na razgovore sa stranačkim kolegama i predstavljanje svog programa i vizije socijaldemokracije koji za cilj imaju sljedeće postavke:

- Povratak stranke „malim ljudima“: SDP mora biti na usluzi građanima koji žele živjeti od svog rada, ne smije si dopustiti koketiranje s elitizmom već djelovati kao zaštitnik osnovnih nacionalnih interesa kao što su pravo na rad, zdravstvo, obrazovanje, dostojanstvenu starost i kvalitetno življenje.

„Izbore možeš izgubiti, ali obraz ne“, rekao je Ivica Račan. Upravo te riječi potaknule su me na kandidaturu. Dok sam u isto vrijeme prošle godine, gledao SDP pun poleta, pobjedničkog žara i s četvero ravnopravnih kandidata za čelno mjesto pobjedničke stranke na predstojećim izborima, danas gledam umrtvljen i bezličan SDP, s kojim se bahati premijer posprdno izruguje u svakoj prilici.

U stranci sam od devedesetih godina i imao sam prilike pratiti njen rast i transformaciju u modernu stranku s europskim predznakom, pa si uzimam za pravo reći da se SDP ne može ovako kockati svojim ugledom. Kao čovjek koji iza sebe ima uspješnu poslovnu i znanstvenu karijeru, svoje iskustvo i viziju stavljam na raspolaganje SDP-u kako bi stranka vratila povjerenje građana, motivirala birače, učvrstila stranačko zajedništvo, prevladala unutarstranačke sukobe, iskorijenila bahatost, te ponovno stvorila pobjednički duh i postala istinski lider oporbe od koje će vladajući strahovati, a ne joj se podsmjehivati...

Idući lokalni izbori će biti održani prema odredbama Zakona o izboru općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba. Zakon je već prilikom donošenja izazvao brojne polemike a jedna od najvećih primjedbi je bila da zakon ne uređuje samo pitanje izbora već i funkcioniranja lokalne i područne samouprave što iziskuje donošenje još tridesetak zakonskih i podzakonskih akata.

Nije mi namjera sada se baviti nedorečenostima navedenog Zakona već ukazati na jednu odredbu koja će, ukoliko se dosljedno primijeni, doista donijeti revolucionarne pomake u odnosu na dosadašnju izbornu praksu a odnosi se na izbornu promidžbu.