pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

SDP je sada pitanje dijaspore pretvorio u dobar mamac za domaće birače zgađene višegodišnjom sustavnom zloporabom ustavne i zakonske mogućnosti da se iseljenim Hrvatima kao državljanima RH omogući sudjelovanje na hrvatskim izborima / Državljani koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj (a zapravo zakonski imaju), glasuju za ljude koji imaju prebivalište u RH i koji normalno rade i žive u Hrvatskoj, pa je stoga potpuno pogrešno govoriti o nekakvoj listi za dijasporu. Ne samo da nisu dijaspora, nego i ne glasuju za predstavnike dijaspore / To je pitanje na kojem se ne dobivaju izbori (osim ako niste HDZ pa računate na šest mandata), pa ne treba očekivati da će SDP na ovome previše profitirati. Prije će si na leđa natovariti teret obećanja kojeg nakon eventualnog dolaska na vlast neće moći - ili htjeti - ispuniti.

Ivo Sanader poruči iz Strasbourga: Mi se nismo željeli niti ćemo se miješati u unutarnje stvari BiH. Uvijek sam zagovarao i dalje ću zagovarati to da se Hrvati ujedine oko interesa kako bi osigurali status ravnopravna naroda u BiH.

Stvari međutim stoje posve drukčije.

Da podsjetimo: Sanader je proljetos htio zamijeniti neposlušnog predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića poslušnim Božom Ljubićem i reformirati tu stranku po uzoru na hrvatski HDZ. Kada mu to, ni uz angažman Europske pučke stranke, nije pošlo za rukom, Sanader nije bacio koplje u trnje. Osnovao je svomu miljeniku novi - HDZ 1990. I pružio mu vrlo izdašnu potporu. Ta se potpora, osim u novcu, očitovala u predizbornoj agitaciji članova najužeg vodstva hrvatskoga HDZ-a - Ivana Jarnjaka, Luke Bebića i Andrije Hebranga – u Ljubićevu korist.