Idemo dalje
„Jer Hrvatsku mi moju, objesiše ko lopova“ ( A.G.Matoš )
Koliko se god nekome poznata Hdz-ova sintagma „Idemo dalje“ gadila, bojim se da ono što slijedi neće biti ništa drugo nego samo još jedan hrvatski politički „deja vu“. I to vrlo skoro. Nakon što ( ako to uopće uspije ) „Kukuriku koalicija“ dođe na vlast, a socijalni nemiri u Hrvatskoj uskoro postanu neminovnost, po prvi puta će se otvoriti i realna mogućnost prijevremenih izbora. Jer jedno se mora priznati. I mi, kao i Grci ( i ini narodi južnijeg dijela Europe ) navikli smo živjeti iznad svojih mogućnosti. Svi se kunu da žele promjene, no gotovo nitko ne želi da te promjene krenu od njega samog. U okolnostima štednje na svim razinama koju će od Hrvatske sasvim sigurno tražiti EU, dovoljan će biti samo jedan plamičak da se sveopće nezadovoljstvo prelije na ulicu.
A Hdz zna kako se to radi. Još pamtim kampanje od usta do usta ( od šanka do šanka ) koje su provodili „istaknuti“ članovi Hdz-a u Virovitici, tamo negdje 2001. - 2002. U ono vrijeme kada su se neka socijalna prava morala kresati, kada se je rješavao problem unutarnjeg duga…Jedino njihovo pitanje bilo je : „Da li vam je sada bolje ?“. Naravno da nije bilo. Nije niti moglo biti. No tih prvih godinu - dvije osjetilo se da se hoće i može. Prema boljem. Da je i tada bilo pogrešaka, bilo je. Da je bilo političkih ucjena i bacanja novca u vjetar , bilo je ( Hss, poticaji...). Rasprodaja „srebrnina“. I toga je bilo. No tako se nastavilo sve do danas.
Generalno gledano došlo je do „zamjena teza“. Ispada da je Hdz Stranka koja je socijalno osjetljiva, dok su ostale Stranke predstavnici krupnog kapitala koje radništvo tjeraju „u kut“. Naravno da nije tako. Naravno da se Hdz-ova ekipa iznova zadužuje, da se stvorila iluzija mogućeg života po uzoru meksičkih sapunica. A majmun radi - što majmun vidi….
Ponekad sam znao reći da „mali čovjek“ ne zaslužuje sve to što se u Hrvatskoj događa. Jedan moj poznanik me je brutalno spustio na zemlju svojom tvrdnjom da su baš ti „mali ljudi“- kvarna roba. „Jedno ti pričaju u lice, a figu u džepu drže. Sutra bi te se odrekli za jednu dobru Hdz-ovu feštu. Za grah s kobasicom i par piva. O zapošljavanju da ne govorim.“ Činjenica je da svaki narod ima vlast kakvu i zaslužuje. Stoji i to da ljudi ne žive dugo kao kornjače s Galapagosa. Tako one narodne „use, nase, podase, i to sada i odmah“ - drže vodu.
No nisu svi takvi. Strah i beznađe su korijen svih problema. Dobro je rekao jedan od intervjuiranih u poznatom filmu „Bolesno“ (M. Moore ). Ako želite ostati na vlasti slijedećih 50 godina, samo unesite strah i beznađe….
To Hdz zaista zna. I ne posustaje. Pa što koštalo da koštalo. A kada se vrate na vlast ustvrditi će da su se oni umili „svetom vodicom“. Da su čisti i podaprani. Toliko o Hdz - u.
Ta tri mala slova
“Čovječe, ne hodaj malen ispod zvijezda” ( A.B.Šimić )
Sve mogućnosti stvaranja „trećeg puta“ ovoga su trenutka negdje u sferi „nemoguće misije“. Naravno da bi se još uvijek nešto moglo napraviti, no to prvenstveno ovisi o političkim kapacitetima samih aktera kojima je otvoren prostor od barem 30 % onih birača u Hrvatskoj koji nisu zadovoljni ( remetinačkim ) Hdz-om, ali i mlakom „Kukuriku koalicijom“. Razlozi za stvaranje „trećeg puta“ postoje. Oni su mnogobrojni, no ja ću samo o nekima.
Da je postignuto suglasje između don Ivana Grubišića ( SGEH ), Kregara, Jurčića, PGS-a i ostalih manjih regionalnih Stranaka ( HSPD - Virovitica ), na
mnogim izbornim jedinicama bi se prešao izborni prag. Na taj način bi se i Lesara ( jer to je pravi naziv za laburiste ) „privolilo“ da se ide zajednički u prostor „trećeg puta“. Radni naslov takve široke koalicije je mogao ići po Josipovićevim „tračnicama“ i zvati se „Savez za pravednu Hrvatsku“ ili tek jednostavno „treći put“…., sve ostalo prepustiti već oprobanim majstorima PR-a i internetske kampanje ( i taj je poznat ). Tada bi se moglo računati i na 15-20 mandata. Našlo bi se tu mandata za sve eksponirane, pa i one koji to nisu. Stvarnom utjecaju na promjene u Hrvatskoj širom bi se otvorila vrata. To više ne bi bila tek igra.
Odgovor na pitanje zašto se to u nas još uvijek ne događa stane u tri majušna slova ( ego ), ali i toliko velika (EGO ) da svi oni koji sanjaju neku bolju Hrvatsku ipak moraju i dalje čekati i plivati hrvatskim političkim morem u kojem postoji neka čudna simbioza moruzgve i raka samca ( Hdz - Sdp ). Koji se ( ako se ne varam ) više - manje povlače po dnu.
Samo u koliko netko u posljednji trenutak shvati ( a vremena je zaista malo ) da će upravo zbog nesloge nesuđenih lidera „trećeg puta“ mnogi birači ostati kod kuće, te da će većina od te „rakove djece“ završiti u D'Hondt – u…, samo kroz tu spoznaju i brzu reakciju moguć je siguran prosinački poraz Hdz-a.
O tome bi netko trebao voditi računa i u „Kukuriku - koaliciji“, a ne da se podriva svaki pokušaj stvaranja „trećeg puta“. Račan je to 2001. shvatio. Stoga je i podržavao stvaranje široke koalicije ( 2 + 4 ). Znao je da samo visoki odaziv birača jamči poraz Hdz - a. Jer koliko god bi mandata taj „treći put“ osvojio, teško da bi itko od njih poslijeizborno koalirao s Hdz - om. Iz jednostavnog razloga. Bio bi to politički suicid.
S obzirom da sam sa svim akterima kojima je ovo pismo upućeno višekratno razgovarao, čak ih u jednom trenutku i uspio okupiti za istim stolom ( osim Lesara ), osjećam potrebu da još jednom apeliram na njihov politički zdrav razum.
Ovo je i moj posljednji napor, ali i posljednji poziv za stvaranje „trećeg puta“.
Poziv na suradnju i vjerodostojnost glavnih oporbenih političkih aktera pred kojima stoji veliki ulog. Naravno da stoji i velika odgovornost. O tome koliko su u stvari i „veliki“ ( u političkom, ali i ljudskom smislu ), odgovoriti će vrijeme ispred nas.
Siguran sam da bi mnogi birači u Hrvatskoj podržali ovakvu političku opciju „trećeg puta“. To bi zaista bilo u interesu Hrvatske. One iste Hrvatske u koju se svi kunu.
S poštovanjem !
P.S. Redoslijed osoba kojima je naslovljeno ovo pismo, jednostavni je abecedni slijed njihovih prezimena.
Ne vjerujem da bi i najbolji natjecatelj kviza «Jedan prema sto», pa bio odlično upućen u povijest i politiku, pravilno odgovorio na pitanje Što povezuje predsjednika RH dr. Ivu Josipovića, Yad Vashem, katoličkog župnika pok. Stjepana Jankovića i – obitelj Adolfa Weissa?» Pitat ćete a zašto u toj priči anonimna obitelj Adolfa Weissa i – katolički župnik? Usput, Adolf Weiss je moj djed pa si dozvoljavam i privatnu priču utkati u ovaj zapis.
I konačno, što je ta poveznica?
Vraćam se političkim temama, prisjećajući se jednog profesora na Fakultetu političkih znanosti koji je znao govoriti: «Ako se ne bavite politikom, politika se bavi vama». Mnogo je tema o kojima se može ove političke jeseni pisati, od štrajka radnica »Kamenskog» do nekih sudskih odluka ( ipak cjelokupna vila bivšeg premijera neće biti njegova i njegovih najbližih), malo prije sam u TV dnevniku čuo vijest da je u Bosni i Hercegovini uhapšen Branimir Glavaš…Ipak, razmišljam o predsjedniku dr. Josipoviću te premijerki Jadranki Kosor i njihovim posjetima SAD, ili kao bi se po starinski reklo, Americi. I ove posjete pokazuju kako su to dvije političke osobe koje se bitno razlikuju.
DR. JOSIPOVIĆ I JADRANKA KOSOR U POTRAZI ZA SPASOM
NASTAVAK PRVOG DIJELA:
Da, ljeto je, a stara je izreka: tko ima para, kupa se u moru, tko nema, kod kuće, u lavoru. Pitanje je gdje su danas hrvatski građani, tko si može priuštiti more u vremenu zlokobnih vijesti? Mada, istine radi, ima i vijesti koje bude nadu, a to je relativno popunjeni Jadran, iako, iskustvo nam govori, izvještaji o turističkoj sezoni retuširali su se ovisno o političkoj situaciji u zemlji, ranije Jugoslaviji, danas Hrvatskoj.
Vratimo se analizi hrvatskog usuda, pitanju koliko je u nas demokracije, a koliko ostataka starog, ne baš demokratskog, jednostranačkog , socijalističkog sustava.
Pledirao sam za sto dana poštede od kritika novog predsjednika dr. Ive Josipovića i koliko je bilo za primijetiti, pravilo o nenapadanju l00 dana od inauguracije tj. preuzimanja dužnosti, nije poštovano. Evo, sutra, subota, 29.05.20l0. ističe taj rok i pokušavam dati sveobuhvatnu analizu «prijeđenog razdoblja». Namjera mi je izdvojiti neke političke događaje i poteze predsjednika koji zaslužuju pohvalu, i uputiti pokoju dobronamjernu kritiku. Osnovno je polazište da predsjednik, ma bio i savršen, ograničen je vremenski – sto dana je prekratko razdoblje da bi se radikalnije mijenjala hrvatska stvarnost, opterećena naslagama prethodnih politika koje su u mnogočemu bile antipolitike odnosno niz poteza vladajućeg HDZ-a koji su doveli Hrvatsku na rub ponora. Odnosi se to prvenstveno na HDZ u vremenu dr. Franje Tuđmana koji je kao prvi hrvatski predsjednik vodio i stranku i državu na autokratsko-autoritarni način. Sva naknadna retuširanja tih politika demantira duboka kriza započeta zapravo u Tuđmanovo doba, kriza koja potresa Hrvatsku i kojoj se još uvijek ne nazire kraj.
MOŽE LI SE NADOKNADITI PROPUŠTENO?
Ustav kao temeljni zakon jedne države je konstitutivni element njene samobitnosti i obično se misli da svaka zemlja, zbog stabilnosti političkog sustava, mora imati taj temeljni zakon. Međutim, nekoliko država taj temeljni zakon nema, a ipak fukcioniraju kao parlamentarne demokracije - jedna od njih (Velika Britanija) čak s dugom tradicijom u tome. Druga zemlja bez ustava je Izrael i ukoliko doživljava političkih krize one su drugih izvorišta, a ne u nedostatku Ustava. Države koje nemaju Ustav organizirane su politički na temelju drugih dokumenata odnosno zakona, povelja i običajnog prava odnosno tradicije. Da ustav ne može biti mjerilo demokracije svjedoči i činjenica da je SSSR u doba Staljina imao jedan od najdemokratskijih ustava na svijetu, ali što je bio staljinizam i staljinističke čistke, nije potrebno obrazlagati. U nas, u Hrvatskoj, nije toliko aktualno pitanje trebamo li ili ne imati Ustav, nego, koliko se zakonodavstvo temelji na ustavnim odredbama, i drugo, također važno, kada i u kojim dijelovima, i kojim povodima se Ustav mijenja.
USTAVNE PROMJENE - SAMO ZBOG PRISTUPA EU?
Mada se mnogima činilo da je ova aktualna razmjena poruka u javnosti između predsjednika dr. Josipovića i predsjednice Vlade, nakon povratka predsjednika iz BiH i Mađarske, samo jedan novi, malo veći nesporazum, držim da se radi o onome što politolozi i pravnici mogu ocijeniti kao POČETAK USTAVNE KRIZE.
(Wiki: Ustavna kriza je najčešće sukob izazvan političkim nesuglasicama između ustavotvornih organa oko nadležnosti ili djelovanja koji nisu u dovoljnoj mjeri razrađeni ustavom. Razlikuje se od ustanka u kojem grupe, koje nisu predviđene ustavom, u pitanje dovode legitimitet države…).
A ustavna kriza u jednoj zemlji, bilo kojoj, nije bezazlena, u Hrvatskoj bi ona mogla donijeti dalekosežne, dramatične posljedice ako ne i ostavku Vlade ili u najmanju ruku, prijevremene izbore. Nadam se ne i šira sukobljavanja jer u povijesti ustavne su krize znale dovesti do velikih političkih usijanja pa i do građanskog rata.
Postoje oduvijek u politici sitne i krupne ribe, kao i kazališnim predstavama i filmovima režiseri, glumci, glavni i sporedni, te statisti.
Jučerašnja vijest dana bilo je uhićenje Damira Polančeca, bivšeg potpredsjednika Vlade RH, sada već bivšeg potpredsjednika HDZ-a. Pretpostavimo da je većini pollitičara poznata kronologija, događaja, od jutra do navečer, tim više što su kamere i fotoaparati brzo bivali uključeni. Očekivao sam već neki dnevnik na ovu SUPER TEMU, ali kako je izostao pišem ovaj jutarnji, mada su moja «specijalnost» noćni dnevnici. I pišem ga, pomalo tašt, stoga što sam o Damiru Polančecu pisao dva puta. Prvi put još 29.l0.2009. s naslovom «Podravka» te rumeni Polančec i šjor Sanader - bez putovnica» a 9.l2.2009. «Sanadera i Polančeca ispitati, ako treba i uhititi».
Ono što visi u zraku vezano za seljačku bunu 20l0. u Hrvatskoj nije ishod pregovora upornih seljaka i pretilog ministra Čoban-kovića, nije pitanje isplate poticaja, nije to ni odlučnost Kosorice i Šukera koji kažu da novaca za seljake nema, pitanje svih pitanja je – na Zagreb ili ne, odnosno zaustaviti seljake ako na Zagreb krenu, ili ne? Zapravo, da li bi seljaci koji krenu na Zagreb mogli proći kao «varšavci» koji su popili batine odnosno osjetili grubost hrvatskih policajaca-specijalaca da bi na kraju dobili satisfakciju suca za prekršaje koji im je dao za pravo. Možda imam krivo, ali kao da je suca ipak ohrabrio predsjednik RH koji je uočio da je grubo reagiranje policije ipak premašilo sam povod. I sada, nakon posjete predstavnika seljaka predsjedniku dr. Josipoviću koji predlaže da se razgovori ministra i nezadovoljnih seljaka nastave, ali i kaže, i to u Bruxellesu, da pravedna država drži do svoje riječi i daje ono što je obećala, sve pokazuje da su seljaci i vlast u klinču, da se interesi prelamaju i sukobljavaju, ali i padaju sve češće teške riječi. Najčešće na relaciji nezadovoljni seljaci i hrvatska Vlada.
