Jučerašnje uhićenje bivšeg potpredsjednika Vlade RH Damira Polančeca je zbog vrlo dobrog medijskog uvoda malo kome predstavljalo iznenađenje. Zadnjih tjedana učestali napisi o tijeku istrage oko Podravke i njenog odnosa s MOL-om i OTP bankom su više nego jasno sugerirali kako se obruč oko Polančeca steže. Bilo je samo pitanje trenutka u kojem će biti priveden a upravo taj nam govori mnogo.
Bez konkretnih rezultata na polju borbe protiv korupcije, teško da bi poglavlje Pravosuđe i temeljna prava moglo biti otvoreno. Uhićenjem bivšeg visokopozicioniranog državnog dužnosnika Hrvatska država sasvim sigurno želi ojačati svoju poziciju na predstojećoj međuvladinoj pristupnoj konferenciji i unaprijed se osigurati od eventualnih prigovora da procesuira samo takozvane sitne ribe. Naime, teško je povjerovati u to da je istraga protiv Polančeca samo slučajno dala rezultate neposredno prije nego će se odlučivati o otvaranju jednog od najvažnijih poglavlja u pregovorima o pristupanju EU.
Maloprije sam zamijetio člančić o tome da je ministrica Bianca Matković s obitelji dva dana boravila u hotelu Ambasador navodno plativši na dan svega 200,00kn po osobi. Hotel je inače s pet zvjezdica u kojem cijena po danu iznosi 240€. Vijest kao vijest, ali trgnuo me podatak kako hotel Ambasador pripada državnom poduzeću Liburnija Rivijera Hoteli i podsjetio na već pomalo zaboravljenu aferu koja se vezivala uz privatne investicijske fondove, Fond za privatizaciju i Vladu RH. U aferi se radilo o nagodbi Vlade RH s PIF-ovima kojom su njihovi vlasnici trebali biti obeštećeni za svoja ulaganja u tu tvrtku.
Kada sam u jeku predsjedničke kampanje Ive Josipovića napisao dnevnik “Fatalna pogreška Ive Josipovića“, nisam imao u vidu samo moguće posljedice afere „Zlatica“ na rezultate izbora već i u slučaju da bude izabran, njegovu legitimaciju da s Pantovčaka djeluje kao moralna vertikala hrvatskog društva. Iako afera „Zlatica“, sada znamo, nije presudno utjecala na izbor Ive Josipovića za trećeg Predsjednika RH, ona će zasigurno biti spominjana svaki put kada Ivo Josipović bude dijelio lekcije iz morala i etike. Greška koju je počinio tada učinkovitim ali u biti ipak kratkovidnim reagiranjem na otvaranje afere "Zlatica" može imati dalekosežne posljedice.
Da ne bude zabune, smatram da bi Premijerku gospođu Jadranku Kosor trebalo nominirati za nagradu Oskar, u kategoriji glavne glumice. Gluma premijerke u sapunici Hrvatska vlada u borbi protiv krize i korupcije je nešto što svijet nije vidio. Kosor dominira pozornicom, uvjerljiva je, improvizirani tekst izgovara tečno, uspostavila je dobar odnos s ostalom glumačkom ekipom i publikom. Većina domaćih i stranih kritičara oduševljeni su gospođom Kosor te su uvjereni da je njena gluma realnost, stvarna borba protiv recesije i korupcije. Nažalost to nije točno.
Osim ove uloge, Kosor je u devedesetim godinama prošlog stoljeće bravurozno odigrala ulogu babe narikače. U toj predstavi, režiser i glavni glumac bio je pokojni Franceg Tuđman. Tuđman je glumio oca nacije a Kosor je u sporednoj ulozi lila suze.
Vrijeme je pokazalo da su i Tuđman i Kosor samo glumili.
Pred tjedan, dva na dubrovački otok Koločep, umotan u pospani zimski ugođaj, iskrcalo se nekoliko ljudi službenih izgleda i manira, i uputili se prema hotelu (od kojeg inače preživljava malobrojno otočko pučanstvo). Na ovom otoku u zimskoj zapuštenosti i napuštenosti sve se odmah zna i vidi (ko u svakom malom mistu). Zato su otočani odmah međusobno proširili vijest da su se i na njihov zaboravljeni otok konačno spustili Uskoci. Ovakav je zaključak tradicionalno lukavih i sumnjičavih otočana bio posve logičan, jer se već duže vremena dobro zna da je njihov otok, i hotel na njemu, još od čuvene „privatizacijske“ transformacije u „OTOK ZNANJA“, postao jedan od potencijalno najvećih skandala novostvorene Hrvatske države. Samo se za njega još ne zna jer su institucije pravne države malo lijene. Ovaj "slučaj" u Hrvatskoj svi znaju, zna se dobro i šire od Hrvatske - ali eto do sada to nije znao Hrvatski fond za privatizaciju (kao vlasnik), Državni odvjetnik i njegov USKOK.
Prije par dana započela je najduža predsjednička kampanja u hrvata, ali je predkampanja poslužila anketarima, piarovcima, interesnim lobijima i ostalim obmanjivačima da pozicioniraju tzv. favorite izbora. Kao posmatrač sa strane u ovoj uzavreloj političkoj situaciji vidim da se sva društvena energija usmjerava na pojedince, a opće stanje i briga za društvo padaju u drugi plan. No, već kad je tako, pogledajmo malo što pojedinac u hrvatskoj može, dali je jednakopravan i dali je ovakav istup poželjan, neobičan za ovo društvo koje je naviklo da apsorbira sve što mu mediji serviraju. Dali se tu radi samo o dobroj probavi, zaglupljenosti i totalnom apatijom pokazat će rezultati izbora.
Ovaj OSVRT NA IZBORE je vrlo poučan i širi obzore, poziva na razmišljanje, ali i na AKCIJU.
"Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 20. listopada 2009. donijelo presude kojima je utvrđeno da su osnovani zahtjevi za zaštitu zakonitosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske te je ukinulo presude Općinskog suda u Iloku i Županijskog suda u Vukovaru kojima je Damir Fintić proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela klevete iz članka 200. stavka 2. Kaznenog zakona za koja su mu izrečene novčane kazne, kao i rješenja Općinskog suda u Vukovaru kojima su te kazne zamijenjene kaznama zatvora, te su predmeti vraćeni Općinskom sudu u Vukovaru na ponovno suđenje..."
Tekstovi presuda: LINK 1, LINK 2
Dakle, ponovno suđenje!
Možda je došlo vrijeme da skinemo ružičaste naočale, protrljamo okice i pogledamo oko sebe. To što se vidi je tmurno, crno, ma tamno crno. Za krizu koja nas razara uglavnom optužujemo gospodarstvenike. Od radnika preko menadžera pa do odgovornih u vladi. Optužbe su uglavnom opravdane.
Međutim, postoje indirektni krivci. Policija, pravosuđe, financijske inspekcije i državno odvjetništvo. Oni moraju gospodarstvu omogućiti poslovanje prema zakonima.
Posao policije, državnog odvjetništva i financijskih inspekcija obavljaju "zviždači", novinari blogeri i ostali amateri. Profesionalci za tu vrstu posla, policija i odvjetništvo, uglavnom nakon otkrivanje nepravilnosti "utrče" u predmet, osumnjičenim omoguće uništenje dokaza i onemoguće javnosti pristup novim informacijama. S vremenom se predmet zagubi u ladicama ili se razvodni pa takav nema osnova za pokretanje postupka. Krivci za nepravilnosti budu nagrađeni i napreduju u karijeri. U svakom trenutku ti nagrađeni kriminalci mogu a i ponekad podižu tužbe protiv onih koji su se drznuli ukazati na kriminal što su biseri odradili.
Tvrdnja iz naslova žalosna je istina koja se dokazuje u bezbroj primjera. Mediji, nakon odlaska Sanadera, slobodnije istražuju i objavljuju primjere pljački u svemu čime upravlja država. Upravo je nevjerojatno što se otkrije, koliko drsko i bezobrazno uprave javnih poduzeća pljačkaju proračun. Nevjerojatno kako sve te pljačke odobravaju: Skupštine društva, Nadzorni odbori, Radnička vijeća, sindikati i radnici.
 Sredstvo korupcije na Zračnoj luci Zagreb
|
Uprave nisu u mogućnosti samostalno provesti pljačku. Pljačke se obično provode kroz nabave roba i usluga. U procesu nabave postoje određene zakonske odredbe koje propisuju određene procese. Da bi se stvorio privid zakonitosti poslovanja uprave su organizirale svoja povjerenstva, svoje direktore i svoje računovođe. Svi oni rade protivno pravila struke, zakonskih odredbi i zdravog razuma.
Isto tako, uprave su organizirale svoje nadzorne odbore, svoja radnička vijeća, sindikate, braniteljske udruge, ribička i teniska društva...
Te "svoje" ljude uprave su nagradile radnim mjestima, visokim plaćama, stimulacijama, privilegijama tipa automobil, službena kartica i sl. Od svojih ljudi uprave dobiju sve potrebno za pljačku. Dobiju zakonski privid, šutnju i podršku pred radnicima i javnošću.
Veliki broj kaznenih i inih prijava jedan je od glavnih kriterija za visoku mjesto na izbornim listama u lijepoj našoj. Kaznene prijave znače da je kandidat moćan, da ima dobre veze u policiji, odvjetništvu i pravosuđu. Znače da je član organizirane skupine koja se naziva politička stranka. Da li je ta organizirana skupina na vlasti ili u oporbi nije važno, važno je da su u parlamentu ili skupštini.
Dalje je sve stvar trgovine. Za interese organiziranih skupina i njihovih sponzora sklapaju se tajni, nezakoniti ugovori. Tim ugovorima utvrđuju se međusobne obveze, dijele državna i javna poduzeća, ugovaraju javne nabave i dijele javni poslovi.
