Osim što je Blanka skočila 208 centimetara (za što mi poznavatelji kažu da je jako puno), imamo mi još vrhunskih rezultata po kojima se možemo pohvaliti a koji nas pozicioniraju u sami svjetski vrh.
Prije nekoliko dana nas je tako zapljusnuo podatak KPMG-a koji kaže da smo mi najskuplja zemlja na planeti za rad. Naravno, ovo je malo pogrešno za reći tek tako jer su zahtjevi i metodologija relativno specifični i ionako zahvaćaju relativno mali broj ljudi, no rezultat je takav kakav je. Čisto da budemo jasni, KPMGova anketa računa ukupna bruto davanja na plaće u najvećem mogućem poreznom razredu i to na dvije visine ukupnih godišnjih bruto primanja; 100.000 i 300.000 USD. Ovako gledajući tu cifru to se čini jako velikim, no ako gledamo da je 100.000 USD ekvivalent mjesečne bruto plaće od 44.166kn, a na što Hrvati rekorderi moraju isplatiti impresivnih 53,5% poreza i davanja što nam dje netto plaću od 20.537,19 kuna, a što je pak neka middle management plaća (solidna ali ne i spektakularna). Još kada pribrojimo tome i Jadrankin harač, ispada da je plaća 19.715,70kn što ukupnu poreznu presiju na plaću podiže na impresivnih 55,36% što nas čini svjetskim rekorderom.
Malo sam istraživao statističke podatke o umirovljenicima. Ono što sam iskustveno znao, da žive uglavnom bijedno i da su stari je nažalost potvrđeno.
Prvo, pogledajmo ukupnu strukturu hrvatskog stanovništva, po DZS, procjena za početak 2009. Po svim pravilima bi stariji od 65 bili u mirovini, pa sam ih posebno izdvojio. Mlađi od 20 se uglavnom školuju, rijetki su zaposleni. Usporedimo to sa radnom strukturom: koliko ljudi je zaposleno, koliko su umirovljenici, itd:
"Nezaposleni" su ovdje oni na evidenciji Zavoda; velik dio one zelene kriške su učenici, studenti, ljudi koji su izbrisani s evidencije i sl. Pogledajte i strukturu zaposlenih: većina radi u uslugama, koje same po sebi ne mogu hraniti državu. Tek je manji dio njih zaposlen u turizmu i slično.
Vidimo da je starijih osoba dosta, i to je naša činjenica, takva je struktura našeg društva. Uvoženjem radne snage se problem ne može u potpunosti riješiti.
Prvo
smanjenje stope PDV-a za neke proizvode (ulja i masti, dječju hranu, odjeću, opremu i pelene, te na energente, odnosno prirodni plin, struju, grijanje i gorivo) na 10% i to bi kao trebalo smanjiti cijene tih proizvoda za nekih 9% po njima. Koliko je pad cijene nafte i pšenice utjecao na pad cijene kruha? prije će biti da bi smanjenjem PDV-a trgovci više uzeli sebi, a država bi uzela manje novca.
Drugo
"Druga promjena odnosi se na Zakon o doprinosima, a on bi se, prema esdepeovcima, mijenjao tako što bi se drugačije preraspodijelili doprinosi za mirovinsko osiguranje. U toj preraspodjeli, tvrde u SDP-u, rasla bi neto plaća zaposlenika za četiri posto, a poslodavac ne bi izdvajao više nego do sada.
U praksi bi to izgledalo tako da bi iz prvog mirovinskog stupa poslodavac preuzeo plaćanje osam posto doprinosa, a ostatak od sedam posto bi i dalje išao na teret zaposlenika.Udio za drugi stup porastao bi s pet na devet posto, to bi plaćali zaposlenici, a istovremeno bi se smanjila stopa za zdravstveno osiguranje sa 15 na sedam posto.
Sanaderova vlada nastavlja u petoj brzini. Nažalost, ne prema EU, gdje je Slovenija potpunom blokadom pregovora do kraja ogolila nesposobnost hrvatske diplomacije, koja je baš kao i ostali sustavi u ovoj zemlji, građena na negativnoj selekciji političke podobnosti. Ne nastavljamo ni prema ekonomskom napretku i boljem životu, jer dok se brodogradilišta spremaju za generalni štrajk, dok vlada gleda kako što brže (zbog pritiska iz EU) prodati i tu industrijsku granu, bez obzira na socijalne i gospodarske posljedice, dok su građani masovno popušili vladinu i MOLovu navlakušu, te usred financijske krize prodali dionice naftne industrije, dotle država osigurava novce (zaduživanjem) kako bi gradila sportske dvorane.
Danas su na redosljedu sjednice Sabora promjene Zakona o doprinosima kojima:
Hrvatski bi sabor u sutrašnjem nastavku pete sjednice trebao razmotriti prijedlog novog zakona o doprinosima, kojim bi se propisalo da poslodavci prvih godinu dana ne moraju plaćati doprinose za zdravstveno osiguranje za one koji se prvi puta zapošljavaju.
Vlada ističe da će novi zakon, koji bi na snagu trebao stupiti od 1. siječnja iduće godine, stvoriti uvjete za bolju naplatu doprinosa i suzbijanje sive ekonomije na tržištu rada i zapošljavanja.
Čini se kako su promjene zakona loše pripremljene i iako je izgovor da se radi o usklađenju s pravnim stečevinama EU, činjenica je da zakon raste s 98 na čak 261 član (detaljniji tekst o tome je napisan u novom Lideru, sorry ali nema link na webu). Više o tome možete naći na saborskom internetu.
Pomalo ispod radara posljednjih dana prolazi informacija da Vlada - kao dio borbe protiv inflatornih pritisaka na "malog čovjeka" - uskoro namjerava podignuti neoporezivi dio plaće sa 1600 na 1800 kn. Komentari tih istih "malih ljudi" u medijima su se svodili na "ma, baš su puno napravili, što mi znači tih 50 kn kad mjesečni troškovi rastu nekoliko stotina kuna". Što je po mom mišljenju nepravedan komentar tog pozitivnog poteza. Pozitivnog, u prvom redu zato što je država, nakon osjetno boljeg punjenja vlastite kase (veće cijene uzrokovane inflacijom znače i osjetno bolje prihode od PDVa, što se posebno vidi na benzinu npr.), konačno odlučila preuzeti na sebe dio inflatornog pritiska, umanjujući si prihode od poreza na dohodak. Točnije, umanjujući prihode lokalne samouprave, ali najavljena je i porezna preraspodjela koja će te gubitke lokalnih vlasti kompezirati. Naglasio bih da je povećanje neoporezivog dijela plaće (sa 1600 na 1900 kn) kao odgovor na inflaciju, SDP predstavio još u veljači, ali Vlada si očigledno nije mogla dopustiti da joj opozicija kroji ekonomske poteze, pa je malo pričekala, kako bi se SDPov prijedlog zaboravio, te kako bi potom na velika vrata nastupila kao spasitelj "malih ljudi". Tu još ostaje otvoreno pitanje da li se sa povećanjem neoporezivog dijela plaće napravilo dovoljno (ja mislim da nije), tj. da li se moglo i više (ja mislim da je), ali to nije tema ovog dnevnika.
jutarnji list
Čitam i ne vjerujem svojim očima !
Tako biti blizu cilja, raste popularnost, druge stranke nude koaliciju (HNS, Regionala...), drugi se odriču HDZ-a poput DC, a polako i HSU i HSLS sa uvijek novim uvjetima za podršku Vladi, a onda ovo ! Murphyev zakon u najgorem izdanju.
Kao pripadnik ugrožene vrste u Hrvatskoj, srednje klase, u kojoj sam odrastao, naučivši koliko košta studij, liječenje i što je štednja za crne dane (životno, mirovinsko, nekretnine...) kad već u zemlji nema posla, nema pravde (Korčula, Brodosplit, Co2 u Karlovcu, Sisak u otrovu...) onda bar da čovjeka koji sve to preživi ostave na miru, a onda čujete ovo:
Neovisni, ali ne i neutralni