Tagovi

MOST- lansirna rampa za novog popa Grubišića- Dragu Prgometa

MOST- lansirna rampa za novog popa Grubišića- Dragu Prgometa

Tko je Drago Prgomet, kojega su mediji nametali za predsjednika HDZ-a?

Iz potpune anonimnosti režimski mediji su ga pred stranačke izbore izdizali u zvijezde i navijački mu stvarali podlogu da postane predsjednik HDZ-a.
Došao je iz BiH, studirao u Banjoj Luci, liječnik je otorinolaringolog, a odjednom je postao miljenik znanstvenih, stručnih i medijskih krugova: uzletio od anonimca do skoro predsjednika HDZ-a, do hrvatske moralne veličine. Nemamo dobra iskustva s takvim ljudima koje nam dovode iz Banja Luke i ostalih sredina BiH, te ekspresno uzdižu u društveni život RH (Frljić, Jergović,.. sada Prgomet).

Analizirajući taj neprirodan rast, jasno je da iza njega postoji brižljivo skrivana infrastruktura koja mu, kao nekada popu Grubišiću gradi lansirnu rampu. Prgometu je ta lansirna rampa trebala za pohod na HDZ, jer je strukturama koje su stajale iza Sanadera, pa onda Kosor, trebala odgovarajuća zamjena. Srećom u HDZ-u nisu nasjeli kao na priču sa Sanaderom i Prgomet je izgubio stranačke izbore, a nije postao Sanader 2.

„Ljudi“ koji šire toleranciju mržnjom i nasiljem

„Ljudi“ koji šire toleranciju mržnjom i nasiljem

pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

"Piše se da sam ja išla trgati plakate tih udruga, a to je daleko od istine. Mi smo došli s našim plakatima, željeli smo mirno i dostojanstveno prosvjedovati, željeli smo naše plakate postaviti pored njihovih. Kada smo ih počeli postavljati, došao je jedan aktivist i potrgao i zgužvao naše plakate. Ja sam bila revoltirana, pitala ga zašto to radi, a onda sam instinktivno pošla na njihove plakate, otrgnula sam jedan plakat... Zamijetila sam da jedan snažan čovjek trkom ide prema meni, nasrnuo je na mene i najjačom snagom me lupio po lijevoj ruci, nikad nisam osjetila takvu bol. Sva silina je bila u tom njegovom udarcu, sva silina njegove mržnje, mržnje prema nama koji imamo drugačije mišljenje. Ja sam pala, instinktivno sam sačuvala glavu da ne udarim o tlo, nisam osjećala nikakve druge udarce, potekla mi je krv na nos, mislim da je potekla zbog udarca, zbog napetosti. Odmah su došli policajci, ja se nisam mogla podići, nisam imala kontrolu nad rukom, povremeno sam osjećala neurološke trzaje, imala sam strašne bolove", priča dr. Ružica Ćavar.

"Kad je tako nasilno, zločinački nasrnuo na mene, to me podsjetilo na Domovinski rat, na četnike, agresore koji su nasrtali na hrvatske vojnike i civile, starce, žene i djecu. Posebno mi je teško kad se branitelji obraćaju, kad čujem kako oni žive, i onda dođu takvi pokvarenjaci i njihove udruge koje se množe kao štakori i uzimaju milijarde kuna, i onda oni manipuliraju ljudima i kažu da bi se od novca koji se daje crkvi mogle graditi škole i vrtići.", dodaje Ružica.

20. rujna 2014. na Cvjetnom trgu, u Zagrebu, zacrvenjela se Hrvatska.

Prosvjed ‘Raskinimo vatikanske ugovore’ sazvala je inicijativa “Glas razuma – Pokret za sekularnu Hrvatsku”, a koju sačinjavaju aktivisti anticrkvenih udruga “Protagora”, “David”, “LIBEROs”, “Zagreb Pride”, inicijativa “Nisam Vjernik”. Prosvjed su podržale i udruge “Centar za građansku hrabrost”, ‘Ženska mreža Hrvatske’, “Antares”, ‘Hollaback Hrvatska’, te standardna ekipa za ovakve antikatoličke nastupe: Predrag Matvejević, Mani Gotovac, Rada Borić, Vesna Teršelić, don Ivan Grubišić, Boris Pavelić, Predrag Lucić, Igor Mirković, Sanja Modrić, akademik Vlatko Silobrčić, Vedrana Rudan, Borivoj Radaković, Mile Kekin, Radoslav Dejanović, Zrinka Pavlić, Amir Hodžić i ostala družina.

Veći dio medija o ovom neviđenom nasilništvu uopće nije niti izvijestio. A oni rijetki koji su to učinili pokušali su izrelativizirati brutalni napad divljaka na hrvatsku građanku koja ima 77 godina. Neki idu tako daleko da tvrde kako je sama isprovocirala incident, trganjem za nju nepoželjnih plakata.

Sanja Sarnavka, glasna „zaštitnica ljudskih prava“ iz Udruge B.a.B.e., u razgovoru za udarno. com., rekla je da se neće očitovati, niti uzeti u zaštitu Ružicu Ćavar. „Nije ona nemoćna bakica, nego vrlo agilna žena koja neumorno radi. Ona je sve samo ne nemoćna starica“.

Sramota!

I sve to pod ozračjem Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama!

Govor netolerancije, klevetanja, vrijeđanja, mržnja prema religioznom osobama, Crkvi, fizički napadi na aktiviste udruge „U ime obitelji“, lomljenje lubanje hrvatskom branitelju, zatvaranje majki koje su izgubile sinove i muževe u Vukovaru ili na Ovčari, a sada i brutalni napad na predsjednicu „Hrvatskog pokreta za život i obitelj“!?
Izgleda da je to u ovakvoj Hrvatskoj normalno, poželjno ponašanje.

Živimo li to u 1945. godini?

SGEH - širenje ideje na sjever

Savez za građansku i etičku Hrvatsku je projekt koji vodi don Ivan Grubišić, u sklopu Hrvatske akademske udruge Split-čovjek nadasve. Ideja se s juga počela organizacijski širiti po sjeveru Hrvatske. Prije dva tjedna ustrojen je krug (najniža organizacijska jedinica Saveza) za Zagreb, a prije dva dana isto se dogodilo i u Velikoj Gorici.

O porijeklu korupcijske mreže i preduvjetu borbe protiv korupcije

Korupcija se može eliminirati ISKLJUČIVO političkom voljom. Dakle, stvaranjem seta pravila koja će pomoću mrkve, batine i transparentnosti procesa toliko otežati proces korumpiranja, da će stvar postati praktički neisplativa.

Da bi se osigurala ISKLJUČIVA politička volja da se tako nešto poduzme, potrebno je da sama politička struktura koja dobiva podršku građana u svojoj suštini dijeli interes političke eliminacije korupcije iz procesa.
I tu nastaje ogroman problem.

Stranke koje dolaze na vlast su zatvorene, netransparentne, udaljene od javnosti. Zid između građana i stranačkih struktura obično je PR služba koja nema veze sa stvarnom političkom voljom koja se nalazi u strankama, već se bavi isključivo marketingom i promocijom.

Političke strukture koje su naučile funkcionirati netransparentno, zatvoreno, od samog starta time pokazuju da zaziru od šire javnosti. Ono što je osobama u tim strankama i organizacijama u interesu na početku jeste da ih ne ometaju vanjski elementi, no ono što se po običaju nasljeđuje jeste osiguranje funkcioniranja neformalne strukture koja je stasala izvan JOTa.

Kad neće nitko, ...

Nikada dosad nisam bio toliko zadovoljan nakon parlamentarnih izbora. Za vrijeme rata nisam imao vremena razmišljati o tom a najzadovoljniji sam bio 2000-te godine nakon što su HDZ-u fakturirani ali nažalost, samo djelomice naplaćeni privatizacijski i neki drugi grijesi. Što se tiče HDZ-a, opet je u istoj situaciji, fakturirano im je puno toga a koliko će im se naplatiti, vidjet ćemo.

Moje zadovoljstvo se ovaj puta temelji na sasvim drugom što se događalo na izborima. Nitko naime nije dvojio u pobjedu Kukuriku koalicije i HDZ-ov poraz, siguran sam da ni unutar samog HDZ-a. Zbog toga je sraz dvije najjače političke stranke praćen bez iščekivanja koje inače daje draž svakim izborima. Mandat više ili manje na bilo kojoj strani nije niti jednog trenutka pobudio neizvjesnost, osim naravno kod onih na listama čija su mjesta bila granična za mandat. Predstava koju se i tek kako isplatilo pogledati se odvijala na ostatku političke scene. Bila je riječ o drami, pravom političkom trileru, srazu između ostalih starih parlamentarnih stranaka i novih političkih snaga. Tek tu neizvjesnosti i zanimljivosti nije nedostajalo.

O osobnom izboru za Sabor 2011

SGEH - istina o njemu

Ovaj dnevnik se može shvatiti kao jedan veliki komentar na dnevnik i komentare papra, poveznik i provinciopolis a. Svatko od nas ima pravo na svoje mišljenje i svoje viđenje onoga za što se zalaže Savez za građansku i etičku Hrvatsku. (dalje u tekstu Savez)
Savez nije ni udruga ni stranka već pokret koji se zalaže za moralne, etičke, humane vrijednosti u hrvatskom društvu., koje se spominju u "Građanskoj povelji 9". Da previše ne pametujem citiram tekst koji su dobili članovi Saveza:
Što je Savez za građansku i etičku Hrvatsku?!
Savez za građansku i etičku Hrvatsku jedan je od nacionalnih projekata HAU Split - čovjek nadasve. To je alternativa strančarskoj politici koja je podijelila Hrvatsku i drži je u rovovima gdje se rat nastavio, ali drugim sredstvima.
U tekstu Povelje dali smo odgovor na krucijalno pitanje: Kakvu Hrvatsku želimo ?! Želimo realizirati građansku i etičku Hrvatsku. Sami to ne možemo učiniti, potrebni su brojni suradnici na realizaciji naših ciljeva za bolje sutra. Nitko nije nevažan!

Tko će i kada zaustaviti Gazimira Čačića?

Već sam sebi dojadio pišući u nekoliko navrata o nevjerodostojnosti predsjednika HNS-a i kandidata za potpredsjednika buduće hrvatske vlade, no nije lako prijeći preko njegovih povremenih iritirajućih izjava. Razumijem da je primarni cilj osvojiti većinu u Saboru što kukurikavci moraju osvojiti da bi se bar na neko vrijeme riješili štetočine HDZ-a i da bi Hrvatska okrenula mnoge negativne trendove koji je obilježavaju. Međutim, držim da je velika hrvatska tragedija što neki koji pretendiraju na mjesta u Saboru i novoj vladi svojim dosadašnjim radom i ponašanjem to nikako ne zaslužuju odnosno birači su dovedeni u situaciju da i pored privida velikog broja kandidata za Sabor, uistinu nemaju široki i kvalitetan izbor. Previše je starih i potrošenih likova hrvatske politike koje vode ego – tripovi, koji sebe smatraju spasiteljima, koji ako se ne bi kandidirali, „bilo bi to ravno nacionalnoj izdaji“ (Milan Bandić). Ponavljam, što nam novoga imaju za ponuditi i reći a da već nisu rekli, Milan Bandić, Željko Kerum, Dražen Budiša, Anto Đapić, Ivan Jakovčić, Milorad Pupovac, Vladimir Šeks, Miroslav Tuđman i svakako – Radimir Čačić!

Ulaziti ili ne ulaziti u političku "igru"?

Kada pomislim na politiku uvijek me obuzme neki ružni osjećaj, sjetim se svih pokvarenih igrica ljudi koji se trenutno i koji su se u prošlosti bavili politikom; to je vjerojatno i prva pomisao koja padne na pamet većini stanovništva. No, kada se sjetim zašto je politika nastala i čime bi se trebala baviti (pošto nas ima toliko mnogo trebala bi nam olakšavati izažavanje i primjenu želja cjelokupnog naroda) nekako shvatim, prelazeći preko čvoruga nastalih prljanjem koncepta iste, da je politika na lošem glasu jer su je pojedinci (čitaj: ljudi) sami doveli do toga iskorištavanjem iste u osobne svrhe, a ne u one za koje je namjenjena, te se polako počelo razvijati uopćeno mišljenje kako u politiku ulaze ljudi koji žele zaraditi.

Otvoreno pismo : I. Grubišiću, Lj. Jurčiću, J. Kregaru, D. Lesaru

Idemo dalje

„Jer Hrvatsku mi moju, objesiše ko lopova“ ( A.G.Matoš )

Koliko se god nekome poznata Hdz-ova sintagma „Idemo dalje“ gadila, bojim se da ono što slijedi neće biti ništa drugo nego samo još jedan hrvatski politički „deja vu“. I to vrlo skoro. Nakon što ( ako to uopće uspije ) „Kukuriku koalicija“ dođe na vlast, a socijalni nemiri u Hrvatskoj uskoro postanu neminovnost, po prvi puta će se otvoriti i realna mogućnost prijevremenih izbora. Jer jedno se mora priznati. I mi, kao i Grci ( i ini narodi južnijeg dijela Europe ) navikli smo živjeti iznad svojih mogućnosti. Svi se kunu da žele promjene, no gotovo nitko ne želi da te promjene krenu od njega samog. U okolnostima štednje na svim razinama koju će od Hrvatske sasvim sigurno tražiti EU, dovoljan će biti samo jedan plamičak da se sveopće nezadovoljstvo prelije na ulicu.

A Hdz zna kako se to radi. Još pamtim kampanje od usta do usta ( od šanka do šanka ) koje su provodili „istaknuti“ članovi Hdz-a u Virovitici, tamo negdje 2001. - 2002. U ono vrijeme kada su se neka socijalna prava morala kresati, kada se je rješavao problem unutarnjeg duga…Jedino njihovo pitanje bilo je : „Da li vam je sada bolje ?“. Naravno da nije bilo. Nije niti moglo biti. No tih prvih godinu - dvije osjetilo se da se hoće i može. Prema boljem. Da je i tada bilo pogrešaka, bilo je. Da je bilo političkih ucjena i bacanja novca u vjetar , bilo je ( Hss, poticaji...). Rasprodaja „srebrnina“. I toga je bilo. No tako se nastavilo sve do danas.
Generalno gledano došlo je do „zamjena teza“. Ispada da je Hdz Stranka koja je socijalno osjetljiva, dok su ostale Stranke predstavnici krupnog kapitala koje radništvo tjeraju „u kut“. Naravno da nije tako. Naravno da se Hdz-ova ekipa iznova zadužuje, da se stvorila iluzija mogućeg života po uzoru meksičkih sapunica. A majmun radi - što majmun vidi….

Ponekad sam znao reći da „mali čovjek“ ne zaslužuje sve to što se u Hrvatskoj događa. Jedan moj poznanik me je brutalno spustio na zemlju svojom tvrdnjom da su baš ti „mali ljudi“- kvarna roba. „Jedno ti pričaju u lice, a figu u džepu drže. Sutra bi te se odrekli za jednu dobru Hdz-ovu feštu. Za grah s kobasicom i par piva. O zapošljavanju da ne govorim.“ Činjenica je da svaki narod ima vlast kakvu i zaslužuje. Stoji i to da ljudi ne žive dugo kao kornjače s Galapagosa. Tako one narodne „use, nase, podase, i to sada i odmah“ - drže vodu.
No nisu svi takvi. Strah i beznađe su korijen svih problema. Dobro je rekao jedan od intervjuiranih u poznatom filmu „Bolesno“ (M. Moore ). Ako želite ostati na vlasti slijedećih 50 godina, samo unesite strah i beznađe….
To Hdz zaista zna. I ne posustaje. Pa što koštalo da koštalo. A kada se vrate na vlast ustvrditi će da su se oni umili „svetom vodicom“. Da su čisti i podaprani. Toliko o Hdz - u.

Ta tri mala slova

“Čovječe, ne hodaj malen ispod zvijezda” ( A.B.Šimić )

Sve mogućnosti stvaranja „trećeg puta“ ovoga su trenutka negdje u sferi „nemoguće misije“. Naravno da bi se još uvijek nešto moglo napraviti, no to prvenstveno ovisi o političkim kapacitetima samih aktera kojima je otvoren prostor od barem 30 % onih birača u Hrvatskoj koji nisu zadovoljni ( remetinačkim ) Hdz-om, ali i mlakom „Kukuriku koalicijom“. Razlozi za stvaranje „trećeg puta“ postoje. Oni su mnogobrojni, no ja ću samo o nekima.
Da je postignuto suglasje između don Ivana Grubišića ( SGEH ), Kregara, Jurčića, PGS-a i ostalih manjih regionalnih Stranaka ( HSPD - Virovitica ), na
mnogim izbornim jedinicama bi se prešao izborni prag. Na taj način bi se i Lesara ( jer to je pravi naziv za laburiste ) „privolilo“ da se ide zajednički u prostor „trećeg puta“. Radni naslov takve široke koalicije je mogao ići po Josipovićevim „tračnicama“ i zvati se „Savez za pravednu Hrvatsku“ ili tek jednostavno „treći put“…., sve ostalo prepustiti već oprobanim majstorima PR-a i internetske kampanje ( i taj je poznat ). Tada bi se moglo računati i na 15-20 mandata. Našlo bi se tu mandata za sve eksponirane, pa i one koji to nisu. Stvarnom utjecaju na promjene u Hrvatskoj širom bi se otvorila vrata. To više ne bi bila tek igra.

Odgovor na pitanje zašto se to u nas još uvijek ne događa stane u tri majušna slova ( ego ), ali i toliko velika (EGO ) da svi oni koji sanjaju neku bolju Hrvatsku ipak moraju i dalje čekati i plivati hrvatskim političkim morem u kojem postoji neka čudna simbioza moruzgve i raka samca ( Hdz - Sdp ). Koji se ( ako se ne varam ) više - manje povlače po dnu.
Samo u koliko netko u posljednji trenutak shvati ( a vremena je zaista malo ) da će upravo zbog nesloge nesuđenih lidera „trećeg puta“ mnogi birači ostati kod kuće, te da će većina od te „rakove djece“ završiti u D'Hondt – u…, samo kroz tu spoznaju i brzu reakciju moguć je siguran prosinački poraz Hdz-a.
O tome bi netko trebao voditi računa i u „Kukuriku - koaliciji“, a ne da se podriva svaki pokušaj stvaranja „trećeg puta“. Račan je to 2001. shvatio. Stoga je i podržavao stvaranje široke koalicije ( 2 + 4 ). Znao je da samo visoki odaziv birača jamči poraz Hdz - a. Jer koliko god bi mandata taj „treći put“ osvojio, teško da bi itko od njih poslijeizborno koalirao s Hdz - om. Iz jednostavnog razloga. Bio bi to politički suicid.

S obzirom da sam sa svim akterima kojima je ovo pismo upućeno višekratno razgovarao, čak ih u jednom trenutku i uspio okupiti za istim stolom ( osim Lesara ), osjećam potrebu da još jednom apeliram na njihov politički zdrav razum.
Ovo je i moj posljednji napor, ali i posljednji poziv za stvaranje „trećeg puta“.
Poziv na suradnju i vjerodostojnost glavnih oporbenih političkih aktera pred kojima stoji veliki ulog. Naravno da stoji i velika odgovornost. O tome koliko su u stvari i „veliki“ ( u političkom, ali i ljudskom smislu ), odgovoriti će vrijeme ispred nas.
Siguran sam da bi mnogi birači u Hrvatskoj podržali ovakvu političku opciju „trećeg puta“. To bi zaista bilo u interesu Hrvatske. One iste Hrvatske u koju se svi kunu.

S poštovanjem !

P.S. Redoslijed osoba kojima je naslovljeno ovo pismo, jednostavni je abecedni slijed njihovih prezimena.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci