ZBOGOM LEGENDO: Sad kad je otišao, s Pantovčaka u Grškovićevu, Mesić je i doslovno promijenio samo adresu. Svih ovih godina mnogi su uviđali njegovu prljavštinu i sada se ne libe o njoj i govoriti. Bit će zanimljivo pratiti daljnji Mesićev politički put i rad. Vjerujem da ga neće manjkati.
Mesić i ustavni okviri
Rezultat demokratskog odabira predsjednika počiva na izbornom legitimitetu jer se njime predočuje slobodna volja građana koja kao takva potvrđuje određeni izbor. U tom kontekstu taj legitimitet odnosi se prije svega na predsjedničke ovlasti određene Ustavom RH. Te formalne ovlasti daju predsjedniku stanovitu moć, ali pored njih predsjednik posjeduje i neformalnu moć. Ta neformalna moć, moć je koja proizlazi iz duha moralne vrijednosti funkcije predsjednika kao državničkog i društvenog autoriteta i korekriva. Upravo zato sto je neformalna nema i ne može imati svoj izvor u formalnosti, u izbornom legitimitetu, a kao takva otvara mogućnost velike zloupotrebe jer ovisi isključivo o osobi koja ju posjeduje – predsjedniku.
Kada sam davne 1993. jednom od mnogih PROMATRAČA iz raznih međunarodnih organizacija rekao, prigovorio, pitao zašto rade na proizvodnji hrvatsko-muslimanskog sukoba i zašto produljuju taj sukob, hladno mi je, nadmoćno i s imperijalne visine i sigurnosti odgovorio da će oni a ne mi, oblikovati PRIČU, MISAO, ISTINU o tom ratu i da će svaki naš pokušaj da tu istinu promijenimo, biti uzaludan. (Slobodan Praljak)
Ovo je prvi moj dnevnik na temu rata, odnosno njegovih posljedica koje danas mi placamo. Nazalost, bio sam premlad da sudjelujem u domovinskom ratu, vjerujem da bih apsolutno dao podrsku domovinskom ratu da je danas 1990. godina bez obzira sto se dogadja sa hrvatskim braniteljima. Kao rodjeni purger, direktno nisam bio pogodjen ratom (osim manevara kvartovske vojarne), roditelji su sudjelovali u ratu.
Potaknut sam ovim pisanjem zbog razgovora sa svojim tatom, danas umirovljeniku i invalidu. Naime vrlo se iznervirao novim uhicenjima za potrebe istrage Haag-a, te samim procesima koji se vode protiv Hrvatske. Odmah se sjetim predivnog dnevnika Aishe- http://pollitika.com/kada-umres-vise-nisi-branitelj koji me je dirnuo kada sam ga procitao.
Cesto, pogotovo u zadnje vrijeme cujem ovo pitanje. Zadnji put sam ga cuo u emisiji Nu2 prilikom gostovanja Igora Hamera. Aleksandar Stankovic postavlja pitanje Igoru Hameru, je li ovo Hrvatska za koju se on borio.
Slijedom toga, postavlja se i pitanje nama, sudionicima DR-a, braniteljima, pa tako i meni osobno, je li ovo Hrvatska za koju sam se borio?
Jesam li ovako zamisljao nezavisnu Hrvatsku dok sam kretao u rat?
Mislim da je pitanje totalno blesavo postavljeno.
Zasto?
18.11.2009. je točno 18 godina od tragedije koja je zadesila Vukovar sa svojih tada 15000 preostalih stanovnika koji su gotovo tri mjeseca živjeli pod zemljom odolijevajući sa svojim braniteljima daleko jačem neprijatelju.
Osam dana prije pada Vukovara pali su Bogdanovci koji su bili zadnja veza sa slobodnim dijelom Hrvatske i jedina još preostala linija opskrbe za Vukovar. Već tada, 10. studenog bilo je svima koji su ostali unutra potpuno jasno da Vukovar još dugo ne može izdržati, a izdržao je doslovno bez ikakve opskrbe još punih 8 dana. Žrtvu koju su ti ljudi podnijeli za sve nas nikako ne smije ostati zaboravljena, a još manje korištena u nečije političke ili politikantske ciljeve pa ma kakovi oni bili.
Sljedeći svjedok na suđenju generalima bio je Richard Herrick, bivši vojni ataše Američke ambasade u Hrvatskoj. Za vrijeme Oluje Američki ambasador u Hrvatskoj bio je Peter Galbraith, dok je Herrick bio njegov vojni ataše. Iz Hrvatske je otišao dva dana prije Oluje.
Kehoe je odmah na početku čitao Herrickovu izjavu, koju je ovaj dao neposredno prije, a istinitost te izjave je potvrdio na sudu:
Pukovnik Herrick susreo je generala Gotovinu 12 puta između 1992. i 1995. godine, gdje su obavljali detaljne razgovore. Zaključio je da je Gotovina bio veoma ozbiljan u svom poslu, veoma profesionalan, i bio je veoma poštovan među vojnicima. Pukovnik Herrick bio je veoma impresioniran s generalom Gotovinom.
Čitateljice i čitatelji Pollitike.com (exclusivno), pročitajte ovu dugu i mozaičnu raspravu i uključite se, ne u traženje ispravnosti točke i zareza ili ove ili one bolje riječi, nego najboljih rješenja pa i boljih riječi za upute, kako izaći iz ovog užasnog kaosa, u kojeg su gurnuli Hrvatsku, bezdušni hrvatski političari.
Već u ovom uvodu, molim vas izađite na izbore i nedajte svoj glas nijednom komunjari niti dosadašnjim političarima, koji su gurnuli Hrvatsku u ponor ili nisu spriječili lopove da obezvrijede Hrvatsku i svedu marljivi Hrvatski narod na dno bijede. Birajmo za predsjednika poštenog čovjeka bez komunističkih i pljačkaških repova, a taj je jedini kandidat Josip Jurčević.
Naziv Domovinski rat je lijep, ali neispravan i porazan za Hrvatsku
Posljednjih dana ponovno se aktualizirala priča o takozvanim „topničkim dnevnicima“ koji navodno postoje i koje RH nije predala Haškom sudu.
Tužiteljstvo je u jednoj od točaka optužnice optužilo generale za neselektivno gađanje gradova, te pri tome navodi da su „krajinski“ Srbi otišli zbog „prekomjernog granatiranja civilnih ciljeva“. Obrana dakako tvrdi da granatiranje Knina i drugih gradova u ZP Split, provedena u skladu s vojnom doktrinom SAD-a ( poznatu pod nazivom AirLand Battle 2000 (PDF)) i sa zakonima o ratovanju.
2. i 3. Srpnja svjedok obrane je bio Ivan Galović županijski državni odvjetnik u Zadru, i to neprekidno od 28 prosinca 1990. do danas.
Galović je prvo objasnio da se njegov princip donošenja odluka u to vrijeme svodio na hitno procesuiranje svakoga tko je mogao biti procesuiran. Konkretno hitno se procesuiralo krivična djela koja su uključivala teške krađe, krađe, pljačke, ali ne i ubojstva jer su ona zahtijevala detaljniju istragu.
Na to ga je Kehoe pitao: Zašto je bilo od izuzetnog značaja za vas da hitno procesuirate kaznena dijela teških krađa, i krađa u slučajevima kad su ljudi uhvaćeni sa ukradenom imovinom? Ako nam možete objasniti da li ste imali veći cilj na umu.
Neovisni, ali ne i neutralni