Tagovi

U Sičaje

"U Sičaje ima ladne pive, a i nemamo neki izbor i da želimo drugdje" - tako bi većina malobrojnih posjetitelja ugostiteljskog objekta "Kod Sičaje" odgovorila kada bi ih netko slučajno priupitao šta ih to svaki put iznova dovodi u derutnu katnicu uz magistralu, u čijem oronulom sa malo svjetla prizemlju se ugnijezdio omaleni drveni šank sa nekoliko barskih stolica na kojima umorni "mornari" provode sitne sate života na obali.

Unutra, između šanka i police sa par boca konjaka, amara, pelinkovca stoji žena od nekih pedesetak godina, podočnjaci, masna kosa vezana u rep, prazan pogled, napola dogorjela cigareta među prstima.

Obitelj, dom, Domovina, država

Danas, i kod nas i u svijetu, riječi i pojmovi iz naslova su česta tema. Previše pitanja a premalo odgovora, previše problema i nepoznanica a premalo rješenja i poznavanja stvarnog značenja. Znanost i tzv znanost nudi tisuće rasprava, istraživanja, dokaza i „dokaza“. Sve uzalud. Tonemo svi skupa svakog dana sve dublje dublje ne nalazeći rješenja ama baš za ništa. Obitelj, dom, Domovina, država su sve veće nepoznanice sa nesagledivim posljedicama nagomilanih i nerješenih odnosa unutar ustroja i normalnih ljudskih odnosa. Nesagledive su posljedice po ovu „civilizaciju“ i ljudsku vrstu općenito nemati jasne odgovore na ova prevažna pitanja. Ubrzavamo u mjestu toneći do dna gliba sve brže i brže.

Maschu - Maschu, bečka skica iz Bermudskog trokuta

Na jelovniku ne piše ni izraelski, ni židovski, nego orijentalni specijaliteti. Daniel Schwarz, upućen od ranije da se radi o izraelskom restoranu u Beču, povremeno navrati pojesti falafl jer se sa pravom govori da su u tom restoranu falafli najbolji u Beču.
“Ti falafli su kao komadić Izraela u Austriji, neki pupak koji nas, rasute, veže za relativno daleku zemlju Levanta! Ona je za nas samo zemljopisno daleko... Ali, ona je tu, kao knjiga ispod miške, i naše duše je posjećuju!” razmišljao je Daniel približavajući se jednom od stolova ispred malog restorana naziva Maschu-Maschu. Taj restorančić ima dva dijela, a u ljetnoj sezoni tri: šank i nekoliko stolica u prizemlju, stepenicama se stiže u nišu koja ima tri stola i tek nekoliko mjesta za goste.U sezoni, za topija vremena: i mali prostor ispred lokala, s nekoliko stolova.

gastArbajterizacija radnika i bankara i tvorničara

1. GAST-ARBAJTERIZACIJA RADNIKA
komu, a koliko je financijski - korisna?
komu, a koliko je financijski - štetna?

primjerice i konkretno (pučki mimo udžbenika ekonomije)

hrvatski domoRodac rodoLjub otišao je u Njemačku raditi kao gastArbajter,

Njemački gastArbajter Hrvat u Njemačkoj je dugo radio i zaradio možda...
jedan milijun €
1 000 000 €

Njemački gastArbajter Hrvat štedljivo je potrošio u Njemačkoj 600 000 €,

Njemački gastArbajter Hrvat potrošio je svojih 600 000 € za njemački rast i razvoj

Njemački gastArbajter Hrvat poslao je u Hrvatsku svojoj obitelji svoju njemačku ušteđevinu, svoj dobitak/profit 400 000 €,

Njemačka
izgubila je za svoj rast i razvoj ušteđevinu ostvarenu u Njemačkoj,
izgubila je gastArbajterski dobitak/profit - 400 000 € od svog gastArbajtera Hrvata,

Hrvatska
dobila je za svoj rast i razvoj od svog Hrvata gastArbajtera u Njemačkoj njegovu u Njemačkoj ostvarenu ušteđevinu, gastArbajterski dobitak/profit - 400 000 €,

Hrvat
ali njemački gastArbajter svoju njemačku ušteđevinu, svoj njemački dobitak/profit 400 000 € potrošio je u Hrvatskoj za hrvatski rast i razvoj,

(i zbog toga)

Romantik-skeptik-cinik

Počinjem pisati...ponovo
Istim riječima sam prije 20g započela pjesmu o ljubavi, tuzi, o Čovjeku...a danas dnevnik na PoLLitici. Ostao je dašak pjesnika u meni(to vam ne dam!!!) i oris sanjara koji me navodi da se zapitam što se to dogodilo da se od romantika, preko skeptika, pretvorim u cinika?
Nisu to bile ni sve one granate što su prozujale(za mlađe-kad je čuješ da zuji, dobro je), nit prorijeđena mi generacija. Nije za to kriva ni srušena kuća, ni prognanstvo, čak ni mnoge godine provedene tamo negdje iza jednog zida nisu mi ukrale boje sanjara. Najbolje stvari su napisane u najgorim uvjetima.
A gle me sad...

Budimo realni,život u socijalizmu za mnoge nije bio toliko težak, ali nije bilo lijepo ni plavilo šk.kuta, sivilo jednolične garderobe, redukcije struje, kupnja goriva samo parnim ili neparnim datumima(zavisno o zadnjem broju tablice), okus šećerne table je čak i malom djetetu govorio da to nije čokolada itd, itd...

Pravi, krivi, kosi i okrugli Hrvati

Svukuda me ima i volim život gledati iz raznih kuteva(akutni šovinisti će reći da guram nos svugdje), ali najviše vremena provodim po prohrvatskim grupama. Neću reći domoljubnim jer se opis takvih grupa mijenja na tjednoj razini. Ponekad, kad sam od volje, odem u grupe "komšija" čisto da mi energičnost tipkanja i britkost jezika i uma ne otupe, ali sam uglavnom među svojima.
Dok me desničari optužuju da sam ljevičarka, liberali me nazivaju fašistom i nacionalistom, a zeleni(mislim na eko-zelene) se još ne diraju u mene, bar ne dok ne saznaju koliko dnevno cigara popušim.
U svim tim grupama, uglavnom virtualnim, prepoznajem istinsku ljubav prema svojoj zemlji (napominjem da imam jako izoštrene senzore kad je Domovina u pitanju) i želju da ju se unaprijedi, poboljša i izgradi u onolikoj mjeri u kolikoj, nakon svih sr..a kroz koja je prošla, zaista i zaslužuje da bude izgrađena.

Zašto da šutim?

JEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO

Država - a komu je dom/domovina?

država, a je li dom/domovina čovjeka?

država, a je li dom/domovina čovjeku ili ljudima?
državno, a je li domovinsko za čovjeka ili ljude?

čovjek - jasna je formulacija,
ljudi - NE jasna je formulacija,

čovjek - nisu ljudi,
ljudi - nisu čovjek,

čovjeka karakterizira jedan karakter,
ljude, a je li karakterizira jedan karakter?

čovjek, a je li - karakter (mješavina)
... ONOGA po sebi?
... ONOGA što od sebe uradi prilagođavanjem sebe izvanjskom nasilju?

izvanjsko nasilje formatira karakter
(i zbog toga)

čovjeka korisno je prvenstveno prepoznati kao birača hijerarhijskih naredboDavaca diktatora,

jer
hijerarhijski naredboDavci diktatori nasiljem formaTiziraju/formaLiziraju državu

jer
država formaTizira/ formaLizira birača,

a to znači?

birač je sirovina koja se mora (kao glina) prilagođavati naredboDavcima diktatorima, ako kao čovjek hoće državno živjeti svaki dan, iz dana u dan,

(i zbog toga)

država, a je li dom/domovina čovjeka?
jer
birač MORA biti sirovina za pretvorbu u čovjeka po mjeri hijerarhijskoga naredboDavca diktatora

jer
birač MORA (bez svoga JA) državno NE moralno kao čovjek živjeti svaki dan,

Pismo očevima

Dobriša Cesarić
Skrivena bol

Netko sa svojim bolom ide
Ko sa otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.

Radje ga skriva i tvrdo zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.

Duša ga use povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

Od presude generalima sve više vidim patriotizmom nabijenih riječi, pogleda i srca oko sebe. Zamijetio sam to najprije u svom ocu. On je prvi kojega smo sestra i ja nazvali nakon presude. Takva je valjda sudbina pomoraca; dijete im se rodi - telefonski poziv; majka im umre - telefonski poziv; njihovi se generali osude za udruženi zločinački poduhvat - telefonski poziv.

"Tata, žao mi je."

pravo na osvajanje tu?e domovine

prorok u svojoj zemlji nitko nije, jer tako stranac ho?e i nare?uje,
(zaboraviti, DA/NE)

PRVA TEZA-natuknica,
oduvijek stranci dolaskom (imigracijom) drugima ho?e (?ak i diplomacijom) osvojiti tu?u domovinu,

a dokaz?
- curenje strogo povjerljivih USA dokumenata,
- nije slu?ajno, ve? od ju?er Ma?ari ho?e pod/Uzetno pod/Uzeti hrvatsku INU, jer ne?e idu?ih 6 mjeseci ometati primo/predaju Hrvatske EU/strancima,

(i zbog toga)
pravo stranaca na osvajanje tu?e domovine treba zabraniti,

ustavPAPIR
(ali i postupanje diktatora/naredboDavaca) mora jam?iti (sveta) pravila,

& 01
stranci imaju pravo u tu?u domovinu dolaziti/prolaziti,
& 02
stranci nemaju pravo u tu?oj domovini zauvijek stanovati (jer tako osvajaju tu?u domovinu)

primjerice, zauvijek stanovati
JAM?I strancu pravo na svoju održivost u tu?oj domovini zajam?enim donacijama iz državnog proRa?una,
JAM?I strancu pravo na svoj jezik, školstvo i kulturu u tu?oj domovini,
JAM?I strancu pravo na svoje politi?ku organizaciju u tu?oj domovini,
JAM?I strancu pravo na svoju zastavu i grb u tu?oj domovini,
JAM?I strancu pravo na svoju državu u tu?oj domovini,

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci