Iva se odlično osvrnula na jedan od najdominantnijih trendova u HDZ nastupima, a to je Monopol na domoljublje. Uvjerenje u jedinu pravičnu domoljubnost seže tako daleko da pojedini članovi HDZ-a, na jednostavno pitanje: Da li netko može biti domoljub ako ne daje glas HDZ-u?, ne žele odgovoriti s jednostavnim DA ili NE. A da i odgovore, siguran sam da odgovor ne bi bio DA. To su već klinički slučajevi. Na pisanje ovog posta me nagnao jedan citat na kojeg sam danas naletio, a koji kaže...
Iako je od glazbeno scenskog „pogodi me obećanjem“ spektakla HDZ-a u Ciboni prošlo jaako puno vremena, još mi se muva po mislima rečenica koja je tamo izgovorena od dr.Ive. Ta rečenica glasi: “Ako si domoljub (hm, ili domoljubkinja?), glasati ćeš za HDZ“!
I mene je na ovaj post nagnalo čitanje inozemnoga tiska. Nakon dužeg vremena sam se dokopao srbijanskog magazina Ekonomist. Riječ je o tjedniku koji ima sličnu uređivačku politiku kao i puno poznatiji The Economist. Temelj je promicanje liberalnog pogleda na ekonomiju i tržišne odnose. U državi kao Što je Republika Srbija koja, u mnogome, liječi slične boljke kao i Republika Hrvatska, prije svega u glavama vlastitih građana, takvoj tiskovini nije lako opstati na tržištu.
Unatoč svim preprekama i problemima, Ekonomist uspjeva opstati na tržištu i donositi zanimljive članke kako o gospodarstvu Srbije, tako i o zemljama koje ju okružuju. Koliko sam uspio uloviti, zapažen prostor dobivaju i tvrtke iz Hrvatske koje već posluju ili planiraju poslovati na tržištu Republike Srbije.
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Kiše padaju dio je stiha pjesme kojim je otpočeo dugoočekivani Thompsonov koncert. Nakon subotnjeg Noina potopa mnogi zloćudi su i za nedjelju priželjkivali kišu. U svakom slučaju poslije kiše dolazi sunce bila je misao mnogih. Jedini do sad koji je napunio maksimirski stadion bio je David Bowie. Thompson je to učinio dva puta za redom. Unatoč mraku Maksimir je sinoć bio obasjan suncem!
Bio sam na koncertu. Jednom riječju bilo je doslovno; spektakularno! Ovaj koncert zasigurno je podigao standarde koncertiranja u Hrvatskoj, koje još dugo nitko neće nadići. Usviranost banda, razglas, kvaliteta zvuka, rasvjeta, efekti, "prateća infrastruktura", broj posjetitelja, ukupni performans, koji uključuje i gostovanje klape Intrade, graničara iz Otočca uniformiranih poput Trenkovih pandura, KUD Turopolje i prateći bend kojeg bi poželio dobar dio Hard Rock svjetske scene ne bi se posramio svjetskih pozornica.
Imam prijatelja kojeg sam stekao kroz virtualne kontakte, koji je pjesnik, čući na delekom sjeveru Kanade, ali zahvaljujući Internetu dnevno proživljava našu svakodnevnicu. Danas biti i živjeti u inozemstvu nije više daleko ali je jednako, pa možda čak i više frustrirajuće. Nagovaram ga da se ovdje uključi, ali sporo ide. No dobijem povremeno njegove pjesničke uratke, pa ću ovaj put ga staviti na Pollitika forum (naziv je sam dao!). Jer se i pjesmom može puno toga reći, uvijek je tako bilo (i Silverci to zna).
Htio sam vidjeti kako to na Pollitiki izgleda, i kako se prima politička poezija, ali i da bih ga pogurao da i ovdje na svoj način štogod kaže. Ako i jest malo duže vrijedi vidjeti u prvom redu kako izgledamo iz daleke perspektive onima koji nas vole, pa kako nas tek doživljavaju oni kojima nije do nas (kao onom Wilfriedu Martensu iz Europske pučke (katoličke) stranke, kojeg je naš premijer u nekoliko navrata dovodio u Hrvatsku radi lobiranja po Europi i unutar Hrvatske (Vukovar) a što je zakazalo kad je Sanaderu bilo najpotrebnije (Problemi sa Slovenijom u EU Parlamentu).
Neovisni, ali ne i neutralni