Marko Perković Thompson je jedna od onih javnih osoba, za koje sam se zakleo kako im nikada neću posvetiti toliko pažnje da bi o njima napisao tekst i tako (eventualno) na nekom forumu započeo još jednu vječnu bitku koja traje otkada je interneta u Hrvata. Ipak, sve ove protekle godine sa naglaskom na rane dvijetisućite pa do danas jedna stvar u vezi slavuja s Čikole je uvijek nekako ostajala po strani. Apsurdno, ali riječ je o glazbi.
JEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO
Šumska biomasa je jedan od obnovljivih izvora energija čije mogućnosti i koristi smo tek nedavno postali svjesni .
Na žalost RH je sredinom 90-tih godina radila plinofikaciju Slavonije koja se prije toga grijala uglavnom na drva i biomasu koje ima u izobilju. Tako smo potrošili milijarde kuna da bi smo našim građanima omogućili da troše ruski plin umjesto našeg drva i tom investicijom smo zatvorili nekoliko stotina radnih mjesta u šumarstvu.
E sada smo se sjetili , poslije 15 godina, da i biomasa nešto vrijedi , a kako mi bez lopovluka ne možemo provesti niti jedan program tako je i ovaj projekt u rukama političke mafije HDZ-a i dan danas bez obzira što vlast formalno obnaša SDP.
Naše najznačajnije društvo u oblasti šumarstva Hrvatske šume d.d. prije nekoliko godina osnovalo je poduzeće za gospodarenje šumskom biomasom „Šumska biomasa“ d.o.o. kojoj je na čelu Željko Sučić iz Otoka (kod Vinkovaca) postavljen po nalogu Petra Čobankovića, a što je proveo Darko Beuk (također iz Otoka).
Na jučer (14. 01. 2012.) održanom skupu koji je na Trgu bana Jelačića u Zagrebu organiziralo14 izvanparlamentarnih stranaka i 15-tak udruga okupljenih u »Vijeću za Hrvatsku - Ne u EU«, nešto otprilike jedanko “jako” kao i “Hrvatski svjetski kongres”, građani su pozvani da na referendumu glasaju protiv ulaska Hrvatske u Evropsku uniju.
Skup je najavljivan kao masovni, a okupilo se, procjene kažu, svega nekoliko stotina pa do maksimalno dvije tisuće prosvjednika.
Busalo se tamo u široka hrvatska prsa, zaklinjalo u Hrvatsku i hrvatstvo, vrištalo protiv “izdajnika” Hrvatske i hrvatstva, a to su uz “pokvarene i izdajničke vlasti” i svi oni koji će na predstojećem referendumu svoj glas dati za ulazak Hrvatske u EU.
Svašta se tamo čulo, od optužbi na račun vlasti, ali i svih građana koji ne misle kao oni, preko najčešće izmišljenih pokuda EU, pa i nerijetkih psovki, dakle svega onoga što samo takvi “umovi” mogu izmisliti.
Mi bismo se primjerice trebali izjasniti protiv ulaska Hrvatske u EU, ako ni radi čega drugog, onda radi toga što će u dogledno vrijeme i Srbija ući u EU i eto ti vraga, opet ćemo biti u istoj državi zajedno sa Srbijom!?

Općenito sam skeptik, pa i u pitanju Europske unije. Biti skeptičan, međutim, ne znači biti a priori protiv.
Proces pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji netransparentan je, a parole sirove i banalne. Politički establišment pokazuje se nesposobnim da u nizu spornih točaka konkretno zastupa hrvatske nacionalne interese. To nagovještava probleme koji se mogu javiti i nakon ulaska, jer EU nipošto nije harmonična zajednica. Ima tisuće lobija, koji zastupaju raznolike interese.
Postoji opasnost da na referendumu većina glasača bude protiv ulaska zato jer ne vole ovu vladu, kao i politički establišment općenito.
S druge strane - kakav tip političara može isplivati na stavu protiv procesa integracije u Europi?
Agresivna anti-EU kampanja, koja se posljednjim mjeseci intenzivira, podjednako je sirova. Ponavljaju se opće fraze, isprazne parole, netočnosti i grube laži.
Na početku Pobunjenog čovjeka, Camus ovlaš izriče jednu misao za koju mislim da je i danas užasno aktualna, no kako nemam knjigu kraj sebe - parafrazirat ću.
U prošlosti, kraljevi su vodili ratove zbog teritorija, robovi su bili prisiljavani na borbe protiv smrti i vlast je okrutno kažnjavala svakog tko joj se htio suprotstaviti - bez potrebe za opravdavanjem. No danas se masakrira pod krinkom dobročinstva i robovi žive u slobodnim zemljama. Kada zločin nosi masku nevinosti, netko treba prihvatiti težak posao i biti njezin odvjetnik.
Čini mi se da je slično i sa nacionalnim identitetom i nacionalnoj svijesti o kojima se i ovdje podosta priča.
Jedan komentar ovdje, objavio sam ga na svom blogu uz mali dodatak, pa sad prenosim i ovdje kao dnevnik, nadajući se zanimljivoj diskusiji.
Često se u javnosti može čuti ovakav stav (prenosim iz jedne diskusije na pollitika.com):
ovo nije vrijeme ni za ljevicu, ni za desnicu, već je vrijeme ZA ili PROTIV hrvatskih nacionalnih interesa, a što bi trebao biti zajednički nazivnik svim patriotima i onima kojima je hrvatska na srcu.
Ovdje se pretpostavlja da NACIONALNI interesi moraju biti u prvom planu i da čovjek MORA biti patriot. Zašto bi to bilo nužno?

1.
Zašto nekom, recimo, ne bi prije svega bio na srcu interes Europe kao regije? Dakle, da je "europatriot"? Europa pokazuje ozbiljne manjkavosti u globalnoj igri za prevlast nad svijetom, u konkurenciji sa SAD, Kinom, Rusijom... Netko može iskreno reći da nam interes ujedinjenie Europe mora biti na prvom mjestu, a interesi pojedinih država, iako ih treba uvažavati, dolaze na drugo mjesto.
2.
Prve trešnje
Pogled na prozor. Zavjesa se ne miče. Poznato lice nedostaje iza stakla. Uvijek bi nas s prozora svoga stana ispraćala kratkim mahanjem, i isto tako dočekivala. Starijim ljudima, koje više ne nose noge tamo gdje ih srce nosi, gledanje kroz prozor i dočekivanje dragih im osoba, ispunjava život događajima, koji im počinju nedostajati.
Nesvjesno, kada god dolazim odnekuda, pogled mi skrene prema njenom prozoru. Mislila sam kako će me ta navika proći, kroz godine, ali to se još nije dogodilo. Nedostaje mi, a često osjetim i krivnju zbog toga što u svome životu, kojega je nešto nasilno ubrzalo (kao i drugima), nisam izdvojila više vremena za nju.
Da, ponavljala se, pričala po tko zna koji puta iste priče, o svome životu, svojoj obitelji i svojoj jedinoj „pravoj ljubavi“.
I ove godine prve trešnje. Dosadi mi branje, jer svi ih samo vole jesti, a malo tko ih hoće brati. Ni djeca više baš nisu oduševljena tim aktivnostima. Lakše je otići do Lidla ili Kauflanda i ubrati ih odmah s posudicom. Nedostaje mi mogućnost da joj i ove godine probudim uspomene na mladost, rodno selo, obitelj.
Sva sreća da voli šunku
Stigla su nova vremena, poduzetništvo na sve strane. I u malo šokačko selo, puno Bosanaca, stigao njemački biznismen. Jutro je i treba gosta nahraniti, a nema se baš novaca. Što ćeš, izvadi šunku i nareži je.
„Sva sreća da Švabo voli šunku, inače bismo morali trošiti i kupovati salame“, prepričava mi prijatelj svoj poslovni projekt.
Pomislih, kako ni šunka nije za baciti, a evo ova uglađena gospoda su tako jednostavna i ne traže salame preko šunke.
Kažu kako riječ snob , dolazi od lat. sine nobilitate – bez plemstva, dakle govori o želji nekih ljudi da postanu dio važne, više društvene skupine, a to im po ničemu ne pripada. Oni stalno moraju isticati svoju važnost, žele druge impresionirati bilo čime – načinom života, bogatstvom, obrazovanjem, odijevanjem, titulama, katedrama, političkom moći, a zapravo su smiješni u svojoj stalnoj pozi.
Oni nose najbolja odijela ili haljine, poznatih svjetskih maraka, s markom su im i gaće, cipele, dizajnerske torbice, satovi, naočale, skupi mobiteli, automobili, motori, ali i sve češće sise, usne i guzice.
Iva se odlično osvrnula na jedan od najdominantnijih trendova u HDZ nastupima, a to je Monopol na domoljublje. Uvjerenje u jedinu pravičnu domoljubnost seže tako daleko da pojedini članovi HDZ-a, na jednostavno pitanje: Da li netko može biti domoljub ako ne daje glas HDZ-u?, ne žele odgovoriti s jednostavnim DA ili NE. A da i odgovore, siguran sam da odgovor ne bi bio DA. To su već klinički slučajevi. Na pisanje ovog posta me nagnao jedan citat na kojeg sam danas naletio, a koji kaže...