
Vjerujte mi ovo kaj sljedi mi je tak teško napisat da je za ne vjerovat.
Ko svake godine se za dopust spremim za put u domovinu, naravno ak i penzioneri imaju tu istu. Izgledalo je sve tak obečavajuče za dobar boravak u okolini Zagreba i s dobrim prijateljima iti na izlete i izmišljeti koje kakve razloge napravit kakvu feštu u vrtu.
Dojdem prvi radi pripreme terena, kak bi moje princeze imale dobar start. Par dana posle dojde i moja bolje polovica i posle burnog pozdrava i pričanja kak je bilo na putu, veli mi supruga: Marijan moram k doktoru jel me boli glava.
Krene sve normalno i sljediju pretrage i upoznavanje dobrih i loših ljudi u zdravstvu naše domovine.
Šest tjedni smo hodali od bolnice do bolnice, Sveti Duh, Zvjezda, Rebro i čak i u Dubravu.
Svi nalazi su u redu,
Jedan dan se stvori mala flekica na glavi, svi ju pipkaju i čudiju se. Kožna doktorica pita: Gospođo, kaj vas je neko tukel, ste pali. Traži po tjelu hematome i šalje ženu na daljnje preglede.
Svi veliju kak nije niš i sumnjaju na neurološku bolest.
Neurolog ju šalje opet na Zvjezdu u zaraznu bolnicu, taj testira na sidu, negativno, šalje ju očnom doktoru.