DISKRIMINACIJA NAM SVAKODNEVNA
Pismo ženama poslije Dana žena
Diskriminacija, poput stoglave Hidre ima mnogo lica.
Diskriminirani smo svakodnevno po vjeri, nacionalnosti spolu, dobi, spolnoj orijentaciji, sposobnosti, obrazovanju, imovinskom statusu,zaposlenju.
Dok šutimo, mi pristajemo na sve zlo koje nam se događa promovirano od strane vladajućih. Od onih koji su nas od diskriminacije dužni zaštititi.
A oni ne samo da je dopuštaju, vladajući diskriminaciju i promiču svakim svojim nastupom, nesposobnošću rješavanja brojnih problema, isticanjem svojeg pred Zakonom nedodirljivog statusa, nevjerojatnom bahatošću, privilegijam, bogatstvom dok je gotovo većina naroda na rubu gladi.
Ne sprečavajući i tolerirajući diskriminaciju, vladajući direktno ugrožavaju ljudska prava građana.
Koji šute. Kao da to što pogađa druge, ne pogađa i njih same.
Dvostruko pravo glasa = hrvatska "negativna diskriminacija" samih sebe
Mora li Hrvatska svoju opredijeljenost prema demokraciji plaćati vlastitim ugrožavanjem svoje stabilnosti i smanjivanjem šansi većinskome narodu da svoju državu uređuje po svojoj mjeri, afinitetima i nacionalnim interesima?
Ovaj dnevnik je pisan kao odgovor na komentar nausikaye u dnevniku “Festival demokracije” :
nausikaya:
"citirat ću ovdje gospođu Pusić:
Stop diskriminaciji!
STOP DISKRIMINACIJI! – parola je koja upada u oči na jumbo plakatima diljem zemlje. Centar za mirovne studije zajedno s Uredom za ljudska prava RH i Uredom pučkog pravobranitelja u sklopu projekta ‘Podrška implementaciji Zakona o suzbijanju diskriminacije’ provodi javnu nacionalnu kampanju o diskriminaciji. Vrlo često su žrtve diskriminacije invalidi koje se, između ostalog ˝štiti˝ spomenutim Zakonom. Međutim slova na papiru su jedno, a praksa nešto sasvim drugo. Na žalost!
Kada govorimo o slobodi govora, puno raspravljamo o tome, pa čak najviše oni koji vide tu slobodu kao najsvetiju ili kao jednu od najvažnijih čimbenika u slobodi individue. Ovo naravno vuće za sobom i pravo na izražavanje, koje ne mora biti u vidu govora već u vidu geste, pogleda ili odjevanje i.td.
Zašto je ova osnovna karika slobode toliko zanemarena pa čak silovana od strane svih vladara koji su ikada vladali sa bilo kojim malim dijelom ovoga svijeta?
Obilježavanje dana hrvatskih mučenika, u subotu, 12. rujna, po svemu sudeći nije moglo proći bez još jednog skandala u nizu s artikulacijom kroz crkvene redove.
Naime, crkva se , iako odvojena od države Ustavom, uporno gura među "mišljenje" građanstva, pa smo tako, po ko zna koji put bili prisiljeni poslušati još jedan govor u nizu koji po svom sadržaju i cilju, nikako ne bi trebao biti artikuliran od strane Crkve, kao ni nikoga drugog.
Hvarsko - bračko - viški biskup Slobodan Štambuk očito je iskoristio svoj "poziv" i ni više ni manje nego izrekao grubu, neprimjerenu i nadasve ne etičku konstataciju koja ne samo da je u strogoj opreci sa Ustavom RH, već i strogoj opreci sa Crkvenim normama.
Biskup Štambuk naime smatra da bi bilo poželjno da slijedeći predsjednik bude katolik i to ne samo na krsnom papiru, nego i po svjedočanstvu života po vjeri.
http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews%5Btt_news%5D=48088&tx_ttnews...
Postavlja se pitanje tko to sebi uzima za pravo igrati se Boga te ofanzivno stvarati raskol među građanima? Kome je u interesu, uz Vladu, građane RH staviti u šah - mat poziciju?
Posljednjih dana stranice javnih medija punile su reportaže s najvećeg događaja u posljednjem desetljeću Hrvatske, kao samostalne države. Povijesni trenutak, kako naglašava naš državni vrh, dogodio se u rano poslijepodne, prvog travanjskog dana, kada je naša veleposlanica Kolinda Grabar Kitarović zajedno s albanskim predstavnikom predala ratifikacijski sporazum u State Departmentu. I Hrvatska je primljena u NATO. Kako netko ne bi pomislio da se slučajno radi o prvoaprilskoj šali, već dva dana kasnije hrvatska je delegacija sudjelovala na dvodnevnom summitu organiziranom povodom šezdesetog rođendana ovog međunarodnog vojnog saveza i svojom prisutnošću uveličala proslavu kao nova, punopravna članica. Druženje svjetskih lidera okupljenih u francuskom Strasbourgu i njemačkom Baden Badenu prenijeli su, iz prve ruke, i neki hrvatski mediji. Tako je naša javnost, osim u detalje opisanih toaleta natovskih prvih dama, mogla čitati i o tome kako se predsjednik Mesić frapirao visinom Michelle Obama te o slaboj spacijalnoj sposobnosti generala Slavka Barića koji je zalutao negdje na ulicama atraktivnog njemačkog ljetovališta.
I mrak i ap su već pisali o bandićevim antirecesijskim mjerama. No meni je za oko zapela jedna od tih mjera – koju su obojica preskočili – i to prvenstveno zbog njezinog ideološkog sadržaja. Radi se o slijedećoj mjeri:
Subvencioniranje 1% kamate na kredite za kupnju prvog stana bračnih parova, do velčine 100m2.
Što se same mjere tiče, mislim da je ok. Štoviše, mislim da se radi o gradskoj intervenciji na području na kojemu je država u potpunosti zakazala. Korisnici stambenih kredita najurednije su platiše, a banke ih redovito koriste kao krave muzare, povećavajući dobit i u kriznim vremenima. Država (čitaj: Sanader) nije pak ništa napravila kako bi zaštitila tu skupinu ljudi. Oh, da, Sanader je verbalno prozvao bankare. Sa puno efekta. Toliko o tome koliko država štiti svoje građane.
No ono što me zasmetalo u ovoj gradskoj mjeri su – kriteriji.
Teške probavne smetnje izazivaju mi razne vladine akcije tipa: “Korupcija to nisam ja” ili primjena Zakon o suzbijanju diskriminacije. Veselo političko društvo već skoro dvadeset godina vara nas na iste štoseve. Zovu nas da se uključimo u borbu protiv korupcije u borbu za jednakost. U tu bitko zovu nas osobe koji se obilato koriste korupcijom i koje masovno diskriminiraju građane RH. Tu su prvenstveno: Sanader i njegova klimava vlada, te od njih ovisne poglavice DORH-a, USKOK-a i MUP-a.
Vlada, vlada uz pomoć korupcije i diskriminacije donosi: odluke na zatvorenim sjednicama, razbacuje se proračunskim novcem i po drugim državama, nema za vračanje kredita ali ima za gradnju ne rentabilnih objekata tipa “suludi” most. Ta ista vlada imenuje bez, ustavom zajamčenih metoda jednakosti: nadzorne odbore, direktore, menandžere, radnike, dekane, profesore...
ZBOG SKANDALOZNIH PROPUSTA
DRŽAVE PRIJETI NOVI VAL
DELOŽACIJA STANARA IZ STANOVA
KOJI SU U DENACIONALIZACIJI
VRAĆENI VLASNICIMA
Najnovija deložacija obitelji Vukasović iz stana u kojemu su proveli čitav život samo je nastavak priče o ponižavanju stanara u privatnim stanovima,utemeljenom na HDZ-ovu Zakonu o najmu stanova iz 1996.godine,koji do danas nije promjenjen.Trenutačno se samo u Splitu,u kojem je ovaj problem najizraženiji,vodi tridesetak sudskih postupaka koji će najvjerojatnije završiti izbacivanjem čitavih obitelji na ulicu,i to uglavnom teško bolesnih ljudi u nezavidnom socijalnom položaju.
Državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa Dražen Bošnjaković sa suradnicima primio je predstavnike Saveza udruga stanara Hrvatske.
Predstavnici stanara upoznali su državnog tajnika i njegove suradnike s
iznimno teškim stanjem ove kategorije stanara – nositelja stanarskog
prava – koji žive u tzv. privatnim neuseljivim stanovima i koji su zakonski diskriminirani,te kao posljedica toga žive pod stalnim stresom,često
šikanirani i maltretirani od vlasnika,te provode zadnje godine života u
strahu, neizvjesnosti i u sudskim sporovima, što ih iscrpljuje fizički,psihički
i materijalno.
Državni tajnik upoznat je i s činjenicom da je Ustavni sud RH, na sjednici održanoj 20. lipnja 2007,utvrdio da ukidna odluka Ustavnog suda
od 31. ožujka 1998. još uvijek, (ni nakon 10godina) nije provedena,da se
vode brojni postupci pred sudovima o tužbenim zahtjevima vlasnika
stanova, o iseljenju „zaštićenih“ najmoprimaca, a da u Zakonu o najmu stanova nisu utvrđene predpostavke tog iseljenja;da ni sam Ustavni sud
Neovisni, ali ne i neutralni