Državno izborno povjerenstvo je, na zahtjev njegove stranke, osuđenom ratnom zločincu dozvolilo da bude nositelj izborne liste ali ne i kandidat na njoj. Obrazloženje je kako ne bi mogao preuzeti dužnost zastupnika zbog pravomoćne presude, te je stoga i njegova kandidatura fiktivna (odnosno lista ne bi imala 14 valjanih kandidata).
Smatrao sam do sinoć kako je to još jedna od fusnota ove kampanje, onaj dašak morbidnosti u kojem bi se očekivala validacija ratnih zločina ako se usvoje u demokratskoj proceduri pa se preventivno, kao društvo, štitimo od sramoćenja (a to je, jelte, sada i kazneno djelo). Ukratko, po inerciji sam zaključio kako je DIP to trebao učiniti. Bio sam u krivu.
DIP je, kao tijelo koje brine o regularnosti onoga što je unaprijed dogovoreno, umjesto da ih provodi definirao pravila i to tako da nekome ukine temeljno pravo - biti biran. To nisu smjeli učiniti. Propisana pravila za kandidaturu su daleko blaža nego za obnašanje funkcije i tu praktički nema dvojbe - jer ako sumnja i postoji, u takvim prilikama se mora zaštiti pravo pojedinca a ne ograničiti. I to je sve što je DIP smio učiniti.
Kakve izmjene izbornog zakona možemo očekivati poslije odluke Ustavnog suda od 08.12.2010. koja je potvrdila nejednakost birača u različitim izbornim jedinicama, i svojim izvješćem uputio Sabor da zakon usklade sa Ustavom:
„Osobito je važno da se podjela na izborne okruge ne može urediti jednom zauvijek. Migracijski procesi zahtijevaju stalnu prilagodbu izbornih okruga promijenjenim odnosima, i to zemljopisnim mijenjanjem granica izbornih okrugova, ili promjenom broja mandata u izbornom okrugu." (Nohlen, Dieter: Izborno pravo i stranački sustav, Biblioteka alternative, Školska knjiga, Zagreb, 1992., 48.).“
Na Saboru je da preciznije odredi ovlasti Državnog izbornog povjerenstva i odredi proceduru za usklađivanje izbornih jedinica i mandata, te metodu izbora zastupnika. Ustavni sud, pak u svojem izvješću suglasan je kako bi DIP mogao, umjesto Sabora, donositi odluke o teritoriju izbornih jedinica i biračkim mjestima.
Bliži se jutro, još je mrak, valjalo bi nas spavanje… Ali, kako zaspati s crnim mislima i strahovanjima?
Pokušavam razumjeti one koji se boje CRVENE Hrvatske, takva CRVENA Hrvatska, koje se dio ljudi danas boji, nije mi simpatična Hrvatska jer je donijela «revolucionarne mjere» ( nacionalizacija, agrarna reforma..), JEDNOUMLJE , jednopartijski sustav s ograničenim slobodama i pravima, privilegije za vladajuću stranku, bez mogućnosti njene kontrole ili stvaranja protuteže.Posebna je pak tema da je u to vrijeme (l945-l990) ipak ostvaren i materijalni napredak i da je ta Hrvatska od zemlje gdje se l945. masovno spavalo ne u krevetima nego na zemljanim podovima, gdje je pismen čovjek bio više izuzetak nego pravilo, gdje je pomor beba bio među najvećim u Evropi, ipak dohvatila koliko-toliko korak s razvijenim zemljama. Ali, kako u to uvjeriti one koji su uvjereni da je "nova era" počela sa l99l. godinom? Devedesetih godina odlučili smo se za drugačiji put, put višestranačja i demokracije, za drugačiju Hrvatsku.
Mislio sam ovu temu zaobići no kako se tijekom dana stvar toliko zagužvala naprosto j neije bilo moguće izbjeći, a posebno jer je cenzurirani uradak već ostvario vrtoglavi broj klikova na više portala koji su ga prenijeli.
Doista nikome kome je demokracija i sloboda riječi nešto što poštuje nije jasno što je DIP imao na umu kada je danas donio odluku o zabran i emitiranje jednog rekao bih doista benignog spota.
Još je tragičnije ako se zna da je zabrana donesena temeljem prigovora iz samog Izbornog stožera Ive Josipovića koji se izgleda toliko preplašio padanjem rejtinga da bi izgleda zabranio svom protukandidatu i da govori. Možda je najbolji komentar na ovu nepotrebnu blamažu DIP-a na ovu temu dao i kolumnist Indeks.hr Tomislav Klauški.
No da ne bude zabune najbolje je da sami pogledate taj spot i sami prosudite ima li ovdje razloga za cenzuru.
Stvari postaju sve zanimljivije. Predsjednički izbori, tko god pobijedio u drugom krugu, početak su definitivnog kraja politike na hrvatski način. Nakon ovih izbora i događaja koji će uslijediti mnogi će političari vjerojatno reći da je bilo lijepo dok je trajalo ali da se oni sada povlače iz politike. Drugi će se vjerojatno pokušati održati na političkoj sceni po svaku cijenu (kao da je mala cijena koju ćemo svi skupa platiti za apsolutnu nesposobnost hrvatske vlasti od proglašenja neovisnosti do danas)…
U ovome će jednu od ključnih uloga odigrati Jaca na kojoj je sada odabir načina „šahovskog otvaranja“ u drugoj izbornoj šahovskoj partiji (damin gambit je predvidljiv u početku), premda ona formalno u njima ne sudjeluje. Možda bi ona iskreno htjela podržati Josipovića, i možda to eksplicitno i napravi, ali njezina baza, iz vrlo praktičnih razloga zasigurno priželjkuje Bandića, što neki od lokalnih stranačkih čelnika javno izjavljuju - „iznenađujuće“ je da je upravo zadarski gradonačelnik među prvima javno podržao Bandića.
Prije par dana započela je najduža predsjednička kampanja u hrvata, ali je predkampanja poslužila anketarima, piarovcima, interesnim lobijima i ostalim obmanjivačima da pozicioniraju tzv. favorite izbora. Kao posmatrač sa strane u ovoj uzavreloj političkoj situaciji vidim da se sva društvena energija usmjerava na pojedince, a opće stanje i briga za društvo padaju u drugi plan. No, već kad je tako, pogledajmo malo što pojedinac u hrvatskoj može, dali je jednakopravan i dali je ovakav istup poželjan, neobičan za ovo društvo koje je naviklo da apsorbira sve što mu mediji serviraju. Dali se tu radi samo o dobroj probavi, zaglupljenosti i totalnom apatijom pokazat će rezultati izbora.
Ovaj OSVRT NA IZBORE je vrlo poučan i širi obzore, poziva na razmišljanje, ali i na AKCIJU.
Prije desetak dana na pollitika.com se krenulo pisati o problemu koji proizlazi iz neusklađenosti Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, Zakonu o izbornim jedinicama i biračkim popisima.
Naime, ovdje ima više problema koje su mnogi detektirali i nisam osobiti originalan u tome (iako sam možda o tome krenuo pisati prije drugih, iako niti to ne isključujem). Prvi i očigledni problem je problem neusklađenosti popisa birača i stvarnog broja birača; nekim bizarnim slijedom događaja ako netko umre ili se odseli izvan hrvatske ne postoji mehanizam koji bi automatski evidentirao te promjene. Kao krajnji rezultat, ispada da u Hrvatskoj ima otprilike pola milijuna birača više nego što ih doista ima. Jedan dio žalbi i pritužbi stranaka i kandidata DIPu i Ustavnom sudu odnosio se upravo na tu činjenicu. Svi prigovori i tužbe su redom odbijene.
Čitam danas u Jutarnjem listu razgovor s Mesićem povodom najave Sanadera da će mijenjati ustav jer je bio iznerviran Mesićevim provođenjem članka 97. Ustava RH. Posebno mi je za oko zapala rečenica koju je Tito svojevremeno izgovorio kako se neki suci drže zakona kao pijan plota. Ta rečenica odlično se nadovezuje na kratak tekst nekoliko stranica kasnije gdje se samo navodi da je DIP odbacio sve progovore na provedbu izbora, pa čak i onu koja se odnosi na veličinu izbornih jedinica.
Radi se o prigovoru da je razlika u broju stanovnika po izbornim jedinicama u nekim slučajevima bila veća od zakonom propisanih 5%, tj. ta se raznolikost popela u nekim slučajevima i iznad 10%. Čak 6 izbornih jedinica ne udovoljava zakonskoj odredbi od 5%. O tome se prvi put pisalo na POLLitika.com.
Prvotno sam ovo mislio dati kao komentar na Frederikov dnevnik 'Institucionalna kriza!?', pa sam onda shvatio da to ne mogu skratiti na mjeru komentara bez štete po sadržaj, a sve ovo 'ugurati' u jedan komentar bilo bi 'tehnički' neprikladno i teško probavljivo za čitanje. Zbog toga se odlučih za poseban dnevnik. Molim vas da ga – u funkcionalnom smislu – držite dijelom rasprave na spomenuti frederikov uradak. Zato je i naslov ovoga rada 'repriza naslova' s dodatkom. A dodatak 'pogled iz dijaspore' samo ukazuje na izvor koji citiram - www.blogihrvati.com, jednu od stranica naše dijaspore. A što se komentara tiče, možda bi bilo najbolje nastaviti s njima na izvornom (frederikovom) dnevniku ili kako već bude. Za mene je to jedna cjelina, pa prepuštam frederiku moderiranje rasprave i uz ovaj dnevnik.
Dakle, ovdje bih želio prenijeti dnevnik IZBORNA FARSA dr. Branimira Molaka s blogihrvati.com, napisan u rujnu ove godine, a tu je i nekoliko interesantnih komentara na nj. Nakon čitanja vjerujem da ćete prihvatiti kao opravdanu moju odluku o načinu prezentacije. Evo teksta dr. Molaka:
Bio bih zaista razočaran ako biste ovaj post smatrali mojim političkim inženjeringom, jer je tema u prvom redu principijelnost, a u drugom pitanje kako se u toj dimenziji snalazi hrvatsko sudstvo.
Maloprije na HTV – „Hrvatska uživo“ sam čuo da je odbijena "izborna žalba" SDP-a. Pogledao sam na uobičajenim novinskim portalima ali to je bila još previše svježa vijest, pa sam pošao direktno na HTV i doista pronašao vijest:
03/12/2007 Ustavni sud odbio je žalbu SDP-a, koji je tražio da se izbori na jednom biračkom mjestu u Negoslavcima ponove u cijelosti, a ne samo za izbor kandidata srpske nacionalne manjine. U nedjelju će se izbori ponoviti na pet biračkih mjesta u Hrvatskoj…
