pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nema me petnaest dana i puno se stvari dogodilo, pa da sumiram u nekoliko crtica.

• Uhapsilo Radovana Karadžića, promatrajući sada sve to skupa gotovo je nevjerojatno koliko je prostora dotični dobio u medijima, a da i ne govorimo o bizarnome dijelu cijele priče gdje se traže lokacije na kojima je ovaj govorio i rade intervjui s osobama koje mu onako neobrijanom nalikuju. Unbeliveable. Meni je osobno najzanimljiviji detalj u kojem Radovan tvrdi kako je uhapšen na autobusu u petak a vlasti kažu u nedjelju. Pitam se nije li netko naplatio pet milijuna dolara nagrade koliko je bilo ponuđeno za njegovo hvatanje?
• Umro je i Dinko Šakić, a pokopan je u ustaškoj uniformi. Problematično u cijeloj priči je prostor koji je u medijima taj događaj dobio što me navodi do zaključka da je danas (još uvijek) najlakše pažnje i drame kreirati ako krenemo govoriti o ustašama i partizanima ili krenemo prebrojavati tko je ili nije hrvatski branitelj. Bojim se da takvom fiksacijom na prošlost nećemo predaleko stići.

Dogodila su se dva događaja, koja su poslužila aktivistima frustrirane nacionalističke desnice da javno paradiraju: umro je u dubokoj starosti Dinko Šakić, nekadašnji zapovjednik Koncentracionog logora Jasenovac, a Zvonko Bušić, otmičar aviona, pomilovan je od ostatka kazne doživotnog zatvora u SAD i izručen Hrvatskoj.

Dinko Šakić bio je notorni zlotvor, koji je ubijao i mučio tisuće ljudi u jednom izopačenom sustavu. Kao mladac, ženidbom je ušao u vrhove vlasti i brzo napredovao. Nažalost, kada je prije deset godina bio izručen Hrvatskoj i sudilo mu se, neki su mladi ljudi, bilo zadojeni od svojih djedova bilo u znak neartikuliranog prosvjeda, skandirali njegovo ime na nogometnim utakmicama.